Rev-x-734/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 734/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz Z., koju zastupa punomoćnica J. D. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika T.- r. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-10978/11-3 od 29. prosinca 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1469/09-76 od 4. ožujka 2011., u sjednici održanoj 9. studenoga 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je kao pravna sljednica pok. supruga F. S. isključiva vlasnica kat. čestice 4948/6 sa izgrađenom kućom br. 6 i šest pomoćnih zgrada, a koje nekretnine s dvorištem u površini od 218,6 čhv ili 786 m2 su upisane u zk. ul. 23149 k.o. G. Z. (ranije dio kat. čest. 4948/1 upisana u zk. ul. 23171 k.o. G. Z.), te da joj je tuženik dužan to priznati i dozvoliti brisanje prava vlasništva na toj nekretnini i dozvoliti tužiteljici da se upiše u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik. Isto tako odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika te je naloženo tužiteljici da tuženiku preda u posjed i na raspolaganje k.č.br. 4948/6 površine 786 m2 i šest pomoćnih zgrada slobodnih od osoba i stvari, kao i da se tuženiku nadoknade troškovi postupka u iznosu od 2.967,37 kn. S dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 799,50 kn tuženik je odbijen (toč. II.).

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužiteljici i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te je tuženik obvezan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 5.799,66 kn, a u isto vrijeme odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), smatrajući da je pobijana drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP. No, tuženik u reviziji navodi da istu podnosi i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, postavljajući pri tom pitanja za koja tuženik smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije žalba tužiteljice i potvrdi prvostupanjska presuda, te da se tužiteljica obveže na plaćanje troškova postupka.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prije svega tuženik podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, a što bi značilo da je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

U st. 2. istog članka propisano je da je prigodom donošenja odluke iz st. 1. ovog članka, drugostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

Suprotno navodima revizije u konkretnom slučaju drugostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 373.a ZPP, budući da drugostupanjski sud nije uzeo u obzir neke druge činjenice, bilo nesporne, bilo koje je sam utvrdio, a koje nije utvrdio prvostupanjski sud. Čak štoviše iz obrazloženja drugostupanjske odluke jasno proizlazi da drugostupanjski sud smatra da su sve činjenice pravilno utvrđene, ali da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, što jasno ukazuje na primjenu odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP.

Stoga revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP nije dopuštena. Isto tako nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude, niti prema tužbenom, niti prema protutužbenom zahtjevu ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, a niti revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP jer se ne radi o radnom sporu.

Sam tuženik u reviziji navodi da podnosi reviziju i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. U slučajevima kada stranka ne može podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranka ima pravo podnijeti protiv drugostupanjske presude reviziju ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP). U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg je reviziju podnijela, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

U reviziji tuženik postavlja sljedeća pitanja:

„Može li se pravilnom primjenom čl. 366. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji propisuje da se uspostava jedinstvenosti (vjerojatno se misli jedinstva) nekretnine provodi po odredbama čl. 366. - 373. toga Zakona, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, u konkretnom slučaju primijeniti Zakon o prostornom uređenju kao posebni zakon?

Kao osnov po kojem je tužiteljica navodno stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, drugostupanjski sud navodi Presudu broj P-6148/88-22 od 22. svibnja 1991. kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik obiteljske stambene zgrade u Z., ..., a koja se u naravi sastoji od jednog komfornog dvosobnog stana te alatničarske radionice s nusprostorijama koja je površine 47 m2. Međutim, pobijanom presudom utvrđuje se da je tužiteljica - protutužena stekla pravo vlasništva cijele k.č.br. 4948/6. Pravno pitanje je, je li žalbeni sud ovlašten na takvo postupanje, kad je očito da je ovakvom odlukom dosudio više od onoga što je imao njezin pravni prednik i isto se kosi s osnovnim načelom prava na nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego sam ima?

Isto tako, može li se pobijana odluka temeljiti na presudi koja je donesena u pravnoj stvari između tužiteljice i treće osobe i to u vrijeme kada je tuženik - protutužitelj bio uknjižen kao nositelj prava korištenja tog zemljišta? Odnosno može li pravomoćna presuda stvarati pravo za ikoga osim za stranke koje su sudjelovale u tom postupku, budući da je navedeno u suprotnosti s načelom da res iudicata facit ius inter partes?“

Iako tuženik postavlja određena pravna pitanja u samoj reviziji nisu navedeni razlozi važnosti postavljenih pitanja, ne navodi se eventualno drugačija sudska praksa ili drugačija shvaćanja u pravnoj teoriji, pa slijedom navedenog nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, odnosno čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zagreb, 9. studenoga 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.