IV Kž-10/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 10/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. L. V. zbog kaznenog djela iz čl. 345. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja „K.“ d.o.o. iz S., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 16. prosinca 2009. godine broj Kv-60/09 (Kio-58/08), u sjednici održanoj 17. veljače 2010. godine

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba oštećenog kao tužitelja „K.“ d.o.o. iz S., preinačuje se rješenje suda prvog stupnja, te se protiv

osum. L. V., rođene …. u D., gdje i boravi, Hrvatice, državljanke Republike Hrvatske, na temelju čl. 187. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP)

ODREĐUJE PROVOĐENJE ISTRAGE

jer postoji osnovana sumnja da je:

kao poslovođa i jedina odgovorna osoba prodavaonice P-90 „K.“ d.o.o. D., u D., u vremenskom periodu od 1. siječnja 2006. do 6. svibnja 2006. godine protupravno prisvojila robe odnosno novca i pokretnih stvari (trgovačke robe, ambalaže i sl.), koje su joj bile povjerene na radu u ukupnoj vrijednosti od 2,336.558,03 kn, čime je oštetila trgovačko društvo „K.“ d.o.o. iz S. za taj iznos,

dakle, protupravno prisvojila novac i druge pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, a pronevjerena je svota novca i stvari u velikoj vrijednosti i osumnjičenica je postupala s ciljem pribavljanja takve vrijednosti,

IV Kž 10/10-2

pa da je time počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti i to pronevjerom iz čl. 345. st. 3. KZ.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, na temelju čl. 190. st. 2. ZKP, nakon izraženog neslaganja istražnog suca, odbijen je istražni zahtjev oštećenog kao tužitelja „K.“ d.o.o. iz S. protiv osum. L. V. da se provede istraga zbog kaznenog djela iz čl. 345. st. 3. KZ.

Protiv tog rješenja žali se oštećeni kao tužitelj „K.“ d.o.o. iz S. po punomoćniku M. Š., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv osum. L.

V. odredi provođenje istrage, odnosno podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Suprotno navodima u pobijanom rješenju, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je u pravu žalitelj kada ističe da iz podataka u spisu pribavljenih u predistražnom postupku proizlazi osnovana sumnja da je osum. L. V. počinila kazneno djelo iz čl. 345. st. 3. KZ.

Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju zaključuje da iz provedenog knjigovodstvenog vještačenja poslovnih knjiga po vještakinji I. S., iskaza svjedoka A. B., S. S. i D. K. ne proizlazi niti jedan podatak i činjenica koja bi upućivala na osnovanu sumnju da je osumnjičenica počinila kazneno djelo iz čl. 345. st. 3. KZ, činjenično opisano u istražnom zahtjevu oštećenog kao tužitelja.

Kod tog i takvog zaključivanja sud nije cijenio sve podatke sadržaja dokumenata i obavijesnih razgovora u spisu.

Naime, u prodavaonici je izvršena inventura, te je u vremenskom periodu od 1. siječnja 2006. do 1. svibnja 2006. godine utvrđen manjak u ukupnoj vrijednosti od 957.540,70 kn. Nadalje, komisija je za razdoblje od 1. svibnja 2006. do 4. lipnja 2006. godine utvrdila manjak ambalaže i robe u ukupnom iznosu od 1,379.017,33 kn, te ukupni manjak 2,336.558,03 kn, kako to proizlazi iz rekapitulacije manjka utvrđenog 1. svibnja 2006. i 4. lipnja 2006. godine.

Iz podataka u spisu proizlazi da je osumnjičenica bila kontinuirano poslovođa u prodavaonici P-90 „K.“ D., u vremenskom periodu od 1. srpnja 2003. godine pa nadalje, kako to proizlazi iz ugovora o radu od 20. studenog 2002., ugovora o radu od 1. rujna 2003., ugovora o radu 1. listopada 2004. godine, slijedom čega je i bila odgovorna za poslovanje prodavaonice trgovačkog društva „K.“ P-90, a time i za svu robu u toj prodavaonici, koja joj je bila povjerena u svezi tog rada u navedenom svojstvu.

IV Kž 10/10-2

Prema zaključku vještaka za računovodstvo i financije, isti ne isključuje visinu manjka utvrđenog na inventuri 1. svibnja 2006. i 4. lipnja 2006. godine, time što dodaje da se ne može utvrditi na kojoj robi je nastao manjak, jer se kretanje robe nije pratilo po pojedinoj vrsti robe. Prema tome, takvo mišljenje vještaka ne isključuje i postojanje manjka u robi i ambalaži, kako to proizlazi iz rekapitulacije manjka utvrđenog po inventuri 1. svibnja 2006. i 4. lipnja 2006. godine.

U spisu nema podataka kakvo je stanje i kretanje roba bilo prije inkriminiranog perioda, kada je prije toga vršena inventura i kakvo je stanje utvrđeno, što ne isključuje postojanje manjka nastalog i u ranijem periodu, prije inkriminiranog razdoblja, kada je osumnjičenica također bila poslovođa te prodavaonice.

Iz Pravilnika o organizaciji rada u trgovačkom društvu od 1. siječnja 2004. godine proizlazi da u Odjelu maloprodaje poslovođa rukovodi radom prodavaonice, zaprima robu, kontrolira rad prodavača, organizira rad prodavača, vodi knjigu popisa, a za svoj rad odgovara komercijalnom direktoru, direktoru društva i voditelju Maloprodaje.

Osnovana sumnja da je osumnjičenica počinila terećeno kazneno djelo opisano u zahtjevu oštećenog kao tužitelja, proizlazi iz kaznene prijave i dopune iste, i to rasporeda djelatnika za kontrolu inventura za 2006. godine prodavaonice P-90 „K.“ d.o.o. D., na dan 4. lipnja 2006. godine, s inventurnim listama zatečene i popisane robe navedenog dana, inventurnih lista s obračunatim financijskim stanjem po inventuri od 4. lipnja 2006. godine, rekapitulacije manjka roba i ambalaže u prodavaonici P-90, utvrđenog upravo navedenog dana, s obračunom zakonskog kala, rastura, kvara i loma, sukladno Pravilniku Hrvatske gospodarske komore za razdoblje od 2. svibnja do 4. lipnja 2006. godine, stanja ambalaže prodavaonice P-90 na dan 4. lipnja 2006. godine, kompleta primki, kalkulacija, otpremnica, računa, obavijesti o knjiženju i drugog, te iz vlastoručno pisanih izjava od strane S. M. od 16. i 17. lipnja 2006. godine, kao i L. E., rukovoditeljice Računovodstvenog sektora, koja je utvrdila spomenuti manjak za razdoblje od 2. svibnja do 4. lipnja 2006. godine.

Budući je manjak utvrđen na inventuri 4. lipnja 2006. godine nastao u iznosu od 1,379.017,33 kn, to nije isključeno, s obzirom na kratkoću vremena od zadnje inventure, da nije nastao i u prethodnom periodu dok je osumnjičenica bila poslovođa u predmetnoj prodavaonici. To što je isti otkriven tek na inventuri od 4. lipnja 2006. godine ne znači da je isti i nastao u periodu od posljednje inventure, a ne i ranijeg perioda. To što iz izjava M. B., K. M. i L. B. proizlazi da su njihove pisane izjave isforsirane od strane direktora Š., a dane 16. lipnja 2006. godine, za sada ne isključuje pouzdanost njihovih navoda u tim izjavama, posebno M. B., iz koje pisane izjave proizlazi da je osumnjičenica svakodnevno od nje tražila posuđivanje novca iz dnevnog utrška od 30.000,00 do 60.000,00 kn. Iz izjave K. M. proizlazi da je osumnjičenica tražila da primljenu robu evidentira nakon inventure, kako bi stanje na inventuri bilo bolje i u neke inventurne liste upiše više robe nego što je bilo. Slijedom izloženog, podaci u spisu ukazuju da je osumnjičenica vršila utjecaj na djelatnike koji su vršili popis roba na inventuri, dopisujući u inventurne liste više robe nego što je stvarno bilo u prodavaonici, na koji način je prikazano nerealno inventurno stanje robe, za koju zaduženu robu je iz drugih prodavaonica (C. i Z.) planski prebacivala robu, kako bi na inventuri prikrila stvarni manjak, uzimala gotovinu koju je uplaćivala kao utržak predmetne prodavaonice P-90.

IV Kž 10/10-2

Iz navedenog je za zaključiti da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju preuranjeno zaključio kako samo iz iskaza svjedoka A. B., S. S. i D. K., te provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja ne proizlazi osnovana sumnja da bi osumnjičenica počinila kazneno djelo iz čl. 345. st. 3. KZ.

Sve navedene činjenice koje proizlaze iz izjava prethodno navedenih osoba, pismene dokumentacije, vremenskog perioda utvrđenog manjka, njegove izuzetne visine, načina poslovanja osumnjičenice kao poslovođe, za sada u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, upućuju na relevantan stupanj osnovane sumnje da je osum. L. V., na način i pod okolnostima opisanim u izreci ovog rješenja, počinila kazneno djelo iz čl. 345. KZ, koje u smislu odredbe iz čl. 187. st. 1. ZKP opravdava provođenje istrage.

Tek će se nakon provedene istrage, u kojoj će biti potrebno ispitati kao svjedoke osobe navedene poimence u istražnom zahtjevu oštećenog kao tužitelja, posebno V. L., S. M., L. B., M. B., E. M., L. M., N. I., J. B., K. M., J. Š., J. V., L. E., te provesti eventualno i druge dokaze, moći odlučiti hoće li se podići optužnica protiv osumnjičenice ili obustaviti kazneni postupak.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu oštećenog kao tužitelja i preinačiti pobijano rješenje na način kako je to učinjeno u izreci ovog rješenja, a na temelju odredbe čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 17. veljače 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.