I Kž-976/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 976-1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinaj Ileane, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv optuženog B. .V.M., zbog krivičnog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 12. listopada 1993. broj K-49/1993 u sjednici održanoj 23. prosinca 1993. saslušavši zamjenika državnog odvjetnka Republike Hrvatske P.M.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog B. .V.M., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Rijeci oglasio je krivim B. .V.M. da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio krivično djelo pokušaja silovanja iz čl. 79. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH za koje mu je na temelju čl. 79. st. 1. KZRH izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. srpnja 1993. pa nadalje.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP podnio je pismeni prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika nije osnovana.

Optuženik u žalbi ističe da je siromah, da je s ocem i majkom živio u staroj kući od njegove socijalne pomoći, a povremeno je i zarađivao kada je s ocem radio kod privatnika. Posebno ističe, da se kaje i da ovakva krivična djela više neće ponoviti.

Sve ove okolnosti koje optuženik ističe u žalbi sud prvoga stupnja je utvrdio kao olakotne okolnosti, kao i to da je optuženik odrastao u nesređenim obiteljskim prilikama. Sve ove olakotne okolnosti utjecale su u pravoj mjeri na visinu kazne, što je rezultat pravilnog vrednovanja ovih okolnosti. No, valja imati na umu da je optuženik već jednom osuđivan zbog krivičnog djela pokušaja silovanja i krivičnog djela bludnih radnji ih čl. 85. st. 1. u vezi čl. 83. st. 3. KZRH i iako je ovo jedina otegotna okolnost koja je zbog svog značaja morala doći do određenog izražaja prilikom odmjeravanja kazne. Međutim, zbog kvalitete olaktonih okolnosti i okolnosti da je djelo optuženika ostalo u pokušaju, optuženiku je izrečena kazna zatvora ona predstavlja posebni minimum zaprijećene kazne za ovakva krivična djela.

Kako je prema tome kazna izrečena optuženiku u skladu sa svim onim okolnotima o kojima ovisi visina kazne (čl. 37. st. 1. ZKP) ona će, kako to nalazi ovaj Vrhovni sud, ostvariti svoju svrhu.

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 374. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. prosinca 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)