Gž R-376/2019-4 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-376/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. K., dipl. pravniku, zaposlenom u T. U. S., P., protiv tuženika P. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. i P. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-74/18-36 od 17. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2019.,

p r e s u d i o j e

i

r i j e š i o j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Prihvaća se djelomično žalba tuženika, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-74/18-36 od 17. prosinca 2018, kao i rješenje o trošku (točka II. izreke prvostupanjskog rješenja) i u tom dijelu sudi:

1. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Utvrđuje se da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10. kolovoza 2016. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika, zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2015., nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta prodavač na BP R., u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku na ime troškova ovog postupka iznos od 4.800,00 kuna, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10. kolovoza 2016. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika, zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2015., nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta prodavač na BP R., u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

Rješenjem suda prvog stupnja, pod točkom I. izreke, odbijen je prijedlog tuženika kojim sukladno članku 150. stavak 11. Zakona o radu predlaže da se tuženika privremeno oslobađa obveze vraćanja na rad i isplate naknade plaće tužiteljici do pravomoćnog okončanja ovog sudskog spora o dopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu i rješenje zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/23 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se isti preinače odnosno ukinu. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim njenim navodima i s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.

Žalba tuženika je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tužiteljici dao tuženik zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa temeljem odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o radu ( „Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR).

Prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Nadalje, prema odredbi iz članka 116. stavak 2. ZR-a ugovor se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2015., na radnom mjestu prodavač,

- da joj je tuženik 10. kolovoza 2016. otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,

- da iz obrazloženja odluke proizlazi da se tužiteljici stavljaju na teret dvije povrede obveza iz radnog odnosa i to da je 20. srpnja 2016. instruktor poslovanja benzinskih postaja pronašao cedulju na kojoj je pisalo „52507 Smirnof ice 23,40 kuna višak pa nisam kucala“, koju da je napisala tužiteljica i u svezi čega je priznala kako je ovaj artikl uzela za osobnu uporabu bez izdavanja i naplate računa, dok je novac ostavila na stolu u uredu benzinske postaje; te da su 1. kolovoza 2016. od strane istog instruktora prilikom pregled poslovanja i maloprodajnih računa na BP R. utvrđene nepravilnosti u radu tužiteljice na način da je 27. srpnja 2016. kada je kupac zatražio artikl York 100S, isti skenirala i uručila kupcu, a da bi potom tipkala tipku „očisti“ i izdala račun za York 100 Gold br. račun 666474, koji račun nije uručila kupcu,

- da se tuženik o namjeravanom otkazu savjetovao s radničkim vijećem,

- da je u odnosu na događaj od 20. srpnja 2016. nastupila prekluzija jer je sva saznanja o osobi i samom događaju prva odgovorna osoba imala najkasnije 25.-tog srpnja 2016., čime je protekao rok od 15 dana propisan za otkazivanje,

-da je događaj od 27. srpnja 2016. bio protivan odredbama Uputa za poslovanje benzinskih postaja, jer je izdan nevjerodostojan račun za cigarete koji kupcu nije uručen,

- da je tužiteljica dana 3. veljače 2016. bila pisano upozorena na dužnost poštivanja obveza iz radnog odnosa zbog povrede radne obveze iz područja blagajničkog poslovanja i manipulacije fiskalnom kasom,

- da je tužiteljici bilo omogućeno da iznese obranu.

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo samo o jednom tužiteljičinom propustu i to onom od 27. srpnja 2016., a koji ne predstavlja težu povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, pa prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza i vraćanje tužiteljice na posao.

Dakle, tužiteljičin uspjeh pred sudom prvog stupnja nije posljedica utvrđenja da ista nije odgovorna za učinjeni propust, već ocjene suda da učinjeni propust ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

Zaključak prvostupanjskog suda o tome da otkaz ugovora o radu nema uporište u ovom razlogu nije opravdan.

To stoga što je tužiteljica izdala račun za robu koju kupac nije kupio (neistinito odražava poslovni događaj), račun nije uručila kupcu, pogrešno je u blagajničkom sistemu evidentirala prodani artikl, te je neopravdano vršila radnje u maloprodajnoj aplikaciji (neopravdano brisanje artikla), a što je sve u suprotnosti s Uputama o poslovanja benzinskih postaja, te odredbama Pravilnika o radu tuženika.

Naime, prema Uputama za poslovanje benzinskih postaja za svaku kupnju robe ili usluge na benzinskoj postaji svaki prodavatelj – student mora kupcu obavezno izdati i uručiti račun odnosno dostavnicu (točka 3. 2.), dok je točkom 3.2.1. propisano da je zabranjeno neopravdano posezanje u otvorenu/nezaključenu aplikaciju, koja je namijenjena pripremi računa odnosno dostavnice, te se promjena elemenata računa smatra teškom povredom radnih obveza koja za posljedicu ima izvanredni otkaz ugovora o radu.

Nadalje, točkom 3.2.2. ovih Uputa propisan je postupak ispravka greške pri evidentiranju robe na način da se stornira stari račun i izdaje novi, time da je original stornirane račune potrebno čuvati/arhivirati na benzinskoj postaji.

Shodno odredbama Pravilnika o radu tuženika, konkretno članku 24. stavak 3., osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa smatra se, između ostaloga, neispunjavanje ili nemarno ispunjavanje uputa o poslovanju, vođenje blagajne protivno propisima o blagajničkom poslovanju te kršenje drugih prava o poslovanju, prodaja robe protivno propisima i uputama poslodavca kao i lažna potvrda prodaje robe.

Sud prvog stupnja pojam nevjerodostojnosti računa i vršenje radnji u maloprodajnoj akciji međutim, nije cijenio imajući u vidu odredbe internih akata tuženika koji reguliraju način postupanja i obveze prodavača prilikom izdavanja računa na benzinskim postajama tuženika.

Budući je odredbom članka 24. stavak 3. Pravilnika o radu osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa propisano „neispunjavanje ili nemarno ispunjavanje uputa o poslovanju, te „prodaja robe protivno propisima i uputama poslodavca“ kao i „lažna potvrda o prodaji robe“, onda utvrđeno postupanje tužiteljice kritične zgode, nije moguće ocijeniti drukčije nego kao osobito tešku povredu radnih obveza zbog kršenja Pravilnika o radu i Uputa za poslovanje benzinskih postaja time da je u Pravilniku ujedno i naznačena moguća sankcija prestanka radnog odnosa zbog teže povrede radne obveze nepoštivanjem navedenog uputstva, a zbog koje poslodavac opravdano više nema povjerenja u radnika.

Nije stoga prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda da utvrđeno nepravilno postupanje tužiteljice ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, jer okolnosti kojima tužiteljica opravdava takovo postupanje, kao što je tvrdnja da zbog obima posla nije mogla stornirati prethodni račun i izdati novi račun s točnim podacima o prodanoj robi, ne mogu biti opravdanje za opisano ponašanje tužiteljice.

Isto tako, ponašanje tužiteljice kao dugogodišnjeg radnika tuženika kao prodavača na benzinskim postajama ne može se opravdati okolnošću da je to bio uobičajeni način poslovanja, s obzirom na unaprijed određene načine postupanja u pogledu eventualne greške u računu, čije kršenje je internim pravilnikom okvalificirano kao osobito teška povreda, a s kojim internim aktima je tužiteljica kao dugogodišnja radnica tuženika morala biti upoznata.

Osim toga valja istaći da je u konkretnom slučaju dovoljno bilo utvrđivanje samo jedne od počinjenih težih povreda radne dužnosti da bi se tužiteljici mogla izreći najteža disciplinska mjera, prestanak radnog odnosa.

Postojanje osobito teških povreda radnih obveza, kad proizlazi iz očitog i jasnog kršenja pravilnika i drugih internih akata poslodavca, sadrži u sebi takva obilježja i intenzitet, koji znatno nadmašuju one činjenice koje bi se mogle ocijeniti kao skrivljeno ponašanje zaposlenika, kao što bi, primjerice, bilo neuredno, nekvalitetno ili nepravodobno obavljanje poslova u odnosu prema standardnim zahtjevima radnog mjesta (istovjetno stajalištu iz presude Vrhovnog suda RH broj Revr-167/2005 od 15. lipnja 2005.).

Kako je i Pravilnikom o radu postupanje tužiteljice propisano kao osobito teška povreda iz radnog odnosa, a tuženik je u osporavanoj odluci jasno naveo da nastavak radnog odnosa nije moguć, te kako je tuženik kao poslodavac omogućio tužiteljici iznošenje obrane i savjetovao se o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu sa radničkim vijećem, to su u konkretnom slučaju bile ispunjenje pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu, pa je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. kolovoza 2016. pravilna i zakonita.

S obzirom da nije osnovan tužbeni zahtjev da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu zaključen između tužiteljice i tuženika, to nije osnovan ni preostali dio tužbenog zahtjeva za vraćanje tužiteljice na radno mjesto prodavača.

Valjalo je stoga primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

S druge strane, trebalo je potvrditi rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prijedlog tuženika utemeljen na odredbi članka 150. stavak 11. ZR-a, jer je svrha ove odredbe poslodavcu pružiti zaštitu odmah, a ne i po okončanju sudskog spora (članak 380. točka 2. ZPP-a).

Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

Tuženiku sukladno Tarifnom broju 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) pripada jednokratna nagrada od 200 bodova za prvostupanjski postupak + PDV. Istom su priznati i zatraženi troškovi sastava žalbi, zajedno sa PDV-om, kao i pristojba na žalbu u ukupnom iznosu od 2.300,00 kuna.

Slijedom svega iznijetog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 26. rujna 2019.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.