I Kž-687/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 687/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. V., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – nastavno: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženog K. V., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 13. lipnja 2011. broj K.10/11, u sjednici održanoj 2. rujna 2014.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba optuženog K. V., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi K. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ/97 i na temelju tog zakonskog propisa te uz primjenu članka 57. stavci 2. i 4. točka c) KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

Na temelju članka 76. KZ/97 prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja, sukladno članku 75. stavak 3. KZ/97, može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju članka 173. stavak 7. u svezi s člankom 80. KZ/97 od optuženika je oduzeto 16,21 grama opojne droge heroin.

Na temelju članka 122. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06 - nastavno: ZKP/97) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka

I Kž 687/11-4

119. stavak 1. točke 1. do 6. ZKP/97 te je određeno da će te troškove snositi prvostupanjski sud iz svojih proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi K. V. putem branitelja I. B., odvjetnika iz D. iz svih osnova navedenih u članku 366. ZKP/97, tj. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 373. stavak 1. ZKP/97, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Sjednica vijeća održana je, na temelju članka 374. stavak 4. ZKP/97, u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika.

Žalba je osnovana.

Žalitelj nije u pravu kada, žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97, navodi da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprave i same te isprave jer da je u obrazloženju pobijane presude u pogledu odlučne činjenice – je li tvar koja je dostavljena na vještačenje bila propisano upakirana i zapečaćena – navedeno da „iz vještačenja navedenog centra nije se ukazivalo ni najmanje na nepravilnost ili protuzakonitost na koju ukazuje obrana“ iako u navedenom vještačenju piše da je „tvar koja je dostavljena na vještačenje bila u otvorenim omotima“.

Naime, u samom zapisniku o vještačenju MUP-a RH, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Odjela kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 23. svibnja 2011. navedeno je „Pregledom dostavljenog materijala vještačenja utvrđeno je da je pravilno pakiran i označen.“ Stoga navod iz obrazloženja pobijane presude da je heroin koji je privremeno oduzet od optuženika i upućen u taj Centar pakiran po pravilima struke te da sud u tome ne nalazi nikakvih nepravilnosti i nezakonitosti nije proturječan sadržaju tog zapisnika.

Žalitelj nije u pravu ni kada, u okviru žalbene osnove iz članka 367. stavak 2. ZKP/97, ističe da prethodno navedeni zapisnik nije zakonit dokaz jer je, kao što je to navedeno u samom tom zapisniku, tvar koja je dostavljena na vještačenje bila u otvorenim omotima, odnosno nije bila propisno upakirana i zapečaćena na način koji osigurava i jamči da ista prije vještačenja neće biti zamijenjena nekom drugom materijom ili da se neće mijenjati njen sadržaj.

Naime, a kao što je već prethodno navedeno, u samom je zapisniku čiju zakonitost optuženik osporava izrijekom navedeno da je materijal koji je dostavljen na vještačenje pravilno pakiran i označen. Osim toga, ni sam optuženik nije doveo u sumnju da materija koja je bila predmetom toksikološkog vještačenja i za koju je tim vještačenjem utvrđeno da se radi

I Kž 687/11-4

o opojnoj drogi heroin ne bi bila ona koja je oduzeta od njega prilikom uhićenja te za koju je i sam naveo da je njegova.

Žalitelj u okviru iste žalbene osnove nadalje ističe da je nezakonit dokaz i iskaz u svojstvu svjedoka ispitanog dr. I. B. jer da je on vještak specijalist sudske medicine i specijalist patolog, a ne specijalist toksikološke kemije i ovlašteni sudski vještak iz oblasti toksikologije. Prema stanovištu žalitelja, on je svoj iskaz dao kao vještak iz oblasti stručnih znanja i iskustava s područja toksikologije, a takvih stručnih znanja nema.

Naime, sukladno članku 247. ZKP/97, vještak može biti osoba koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem, a dr. I. B. je bez sumnje takva osoba. Nadalje, prema Pravilniku o stručnom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 111/09), odjeljku 31. (Naziv specijalizacije: SUDSKA MEDICINA) specijalizacijom iz područja sudske medicine obuhvaćeno je i područje toksikologije. Prema tome, nije bilo zapreke da se dr. I. B. u konkretnom slučaju ispita u svojstvu svjedoka na okolnosti iz područja toksikologije, a ne postoje ni neki drugi razlozi koji bi dovodili u pitanje zakonitost njegovog iskaza, dok je vjerodostojnost takvog dokaza sasvim drugo pitanje, a o istome je prvostupanjski sud vodio računa prilikom ocjene vjerodostojnosti svih dokaza izvedenih u tijeku ovog postupka.

Prema tome, u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 367. stavak 2. ZKP/97 na koju upire žalitelj.

Imajući, dakle, u vidu da je zapisnik o toksikološkom vještačenju zakonit dokaz te da su razlozi pobijane presude o sadržaju tog zapisnika u skladu sa samim zapisnikom, prvostupanjski sud je, sukladno članku 322. stavak 4. točka 4. ZKP/97, s pravom odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita vještakinja koja je provela toksikološko vještačenje, i to posebno na okolnost pakiranja materije dostavljene na vještačenje. Stoga se ne može prihvatiti ni žalba optuženika zbog žalbene osnove iz članka 367. stavak 3. ZKP/97 koja se, po stanovištu žalitelja, sastoji u neosnovanom odbijanju ovog dokaznog prijedloga obrane od strane prvostupanjskog suda.

Međutim, žalitelj je u pravu kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, optuženik je proglašen krivim da je radi daljnje prodaje opojne droge i zarade držao 16,21 grama opojne droge heroin. Ocjenjujući vjerodostojnost izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je u cijelosti otklonio kao vjerodostojnu obranu optuženika da je inkriminirana mu opojna droga bila namijenjena isključivo za njegovo osobno uzimanje (stranice 3.-4. pobijane presude) te je zaključio da je optuženik cjelokupnu inkriminiranu opojnu drogu držao isključivo radi daljnje prodaje.

Uzevši, međutim, u obzir da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika po stalnom sudskom vještaku za neurologiju i psihijatriju dr. N. G. utvrđeno da je optuženik ovisnik o heroinu, da je u vrijeme počinjenja inkriminiranog djela bio smanjeno ubrojiv te je preporučeno provesti mjeru liječenja od ovisnosti, i to najbolje dulje vremena u komuni, da je imenovani vještak na glavnoj raspravi naveo da je optuženik spadao u težu kategoriju ovisnika, zatim da je sam optuženik u svojoj obrani naveo da je heroin konzumirao kontinuirano od 1999. godine te da je po uhićenju s inkriminiranom opojnom drogom u Bosni i Hercegovini upao u apstinencijsku krizu, zbog čega mu je pružena i liječnička pomoć (što uostalom proizlazi i iz iskaza svjedoka F. A. i A. H. koji su saslušani u Tužilaštvu -

I Kž 687/11-4

Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine Sarajevo 19. lipnja 2009.), zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik držao opojnu drogu heroin isključivo radi daljnje prodaje za sada se temelji na pogrešno, a time i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Budući da je činjenica je li optuženik držao opojnu drogu heroin isključivo radi daljnje prodaje ili je dio te droge bio namijenjen i za njegovu osobnu konzumaciju odlučna činjenica

- jer o njoj ovise i stupanj krivnje i količina kriminalne volje - istu je bilo nužno pravilno utvrditi, a to prvostupanjski sud, barem za sada, nije učinio. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze te ih potom savjesno ocijeniti, pri tome osobitu pažnju posvećujući onim činjenicama koje su odlučne za zaključak je li od optuženika oduzeta opojna droga heroin bila namijenjena isključivo za daljnju prodaju ili je dio te droge bio namijenjen i za njegovu osobnu uporabu. Potom će donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti. Ukoliko u ponovljenom postupku budu ispunjeni uvjeti za izricanje kazne, prvostupanjski sud će voditi računa i o odredbi članka 63. ZKP/97, odnosno članka 54. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – nastavno: KZ/11), na što s pravom ukazuje žalitelj.

Imajući u vidu da je odredbom članka 257. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 – nastavno: ZKP/08), koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 145/13 od 6. prosinca 2013., a stupio je na snagu 15. prosinca 2013., propisano da će se, ako nakon stupanja na snagu tog Zakona povodom žalbe ili izvanrednog pravnog lijeka postupak treba ponoviti, novi postupak provesti po odredbama tog Zakona, ponovljeni postupak u ovom predmetu provest će se po odredbama ZKP/08.

Slijedom svega iznesenoga, na temelju članka 388. stavak 1. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 2. rujna 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Ana Garačić, v. r.