Revr-2264/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 2264/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. V. iz Č., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i R. u V., protiv tuženika-protutužitelja K. d.d., V., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-746/15-2 od 5. listopada 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-1563/13-42 od 22. prosinca 2014., u sjednici vijeća održanoj 5. rujna 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija protutuženika-tužitelja u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev kao neosnovana.

i

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja-protutuženika u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev kao nedopuštena.

Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno: „I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja V. D. kojim zahtijeva utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj OT-05/2011 od 4. srpnja 2011. kojom mu je tuženik K. d.d. V. otkazao ugovor o radu, sudski raskid ugovora o radu s danom 12. lipnjem 2013., naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 25.931,90 kn i isplatu naknade plaće u bruto iznosu od 41.159,81 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju V. D. da isplati tuženiku K. d.d. V. s osnova naknade štete iznos od 50.323,44 kn (slovima: pedesettisućatristodvadesettri kune i četrdesetčetiri lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2011. i to po stopi od 14% godišnje za period do 30. lipnja 2011. a od 1. srpnja 2011.g. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tužitelju V. D. da naknadi tuženiku K. d.d. V. parnični trošak u iznosu od 36.951,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2014. pa do isplate i to po stopi od 12% godišnje, odnosno u slučaju promjene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj-protutuženik, navodeći da istu podnosi radi bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a odbije protutužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik-protutužitelj predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu nije osnovana, dok u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu nije dopuštena.

Kako se, u pogledu tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju radi o sporu o prestanku radnog odnosa, revizija tužitelja dopuštena je osnovom čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 5711, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) pa ju je ovaj revizijski sud, sukladno odredbi čl. 392.a ZPP, ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

Neosnovan je i revizijski navod da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što se nije očitovao na sve žalbene navode tužitelja- protutuženika. To iz razloga što je isti sud u obrazloženju presude, sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, ocijenio sve žalbene navode tužitelja-protutuženika koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu.

U revizijskom stupnju postupka je sporno je li tužitelju-protutuženiku Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2011. otkazan ugovor o radu zbog opravdanih razloga i jesu li pritom ispunjene i zakonske pretpostavke za naknadu štete tuženiku-protutužitelju, kada je, prilikom inventure u svibnju 2011., utvrđen manjak proizvoda u ukupnoj novčanoj protuvrijednosti od 50.323,44 kn.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj-protutuženik, kao voditelj skladišta sirovina i gotovih proizvoda tuženika-protutužitelja, bio odgovoran za robu u skladištu, za izračun dnevnih zaliha, za urednost i funkcionalnost skladišta i da je podatke o stanju dnevnih zaliha mogao unositi samo on, ukoliko je bio prisutan na poslu;

- da je prilikom usklađenja inventure skladišta, u svibnju 2011., utvrđen manjak pojedinih artikala (razlika početnog u odnosu na završno stanje inventure) u visini od 50.323,44 kn;

- da je tužitelj-protutuženik, koji je u vrijeme predmetne inventure bio prisutan na poslu, u kompjutorskom sustavu promijenio stanje zalihe pojedinih artikala na način da je pokušao prikriti spomenutu inventurnu razliku;

- da tužitelj-protutuženik nije tijekom postupka inventure ukazao nadređenima ni na kakve nepravilnosti pri ulazu i izlazu robe niti je isticao da bi primijetio nekakve druge nepravilnosti.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski su sudovi ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, navodeći da obavljanje promjena u stanju inventure na način da se prikriva inventurni manjak, bez da se o tome obavijesti nadređene, predstavlja osobito tešku povredu tužiteljeve-protutuženikove obveze iz radnog odnosa koja opravdava predmetnu Odluku o otkazu u smislu čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 - dalje: ZR).

Ocjenjujući da opisano postupanje tužitelja-protutuženika predstavlja protupravnu štetnu radnju kojom je tuženiku-protutužitelju prouzročena šteta u visini utvrđenog inventurnog manjka od 50.323,44 kn, nižestupanjski su sudovi prihvatili kao osnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, na temelju čl. 99. st. 1. ZR i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim prihvaća i ovaj sud. Odredbom čl. čl. 108. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Polazeći od opisanih činjeničnih utvrđenja, opravdano je tuženik-protutužitelj tužitelju-protutuženiku otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom, jer mijenjanje podataka u kompjutorskoj bazi na način da se prikriva inventurni manjak predstavlja i po shvaćanju ovoga suda osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i time opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

U odnosu na revizijske navode kojima revident osporava pravilnost primjene pravila o teretu dokazivanja, valja reći da tužitelj-protutužitelj, osim što okvirno osporava primjenu predmetnih pravila, ne obrazlaže podrobnije u čemu bi se konkretno sastojala pogrešna primjena materijalnog prava u vezi tih pravila.

Valja napomenuti da revizijski razlozi, u smislu čl. 392.a ZPP moraju biti dovoljno jasno i detaljno obrazloženi u reviziji da ovaj revizijski sud može ispitati drugostupanjsku odluku upravo u granicama onoga što je navedeno u samoj reviziji. Stoga tužiteljevo- protutuženikovo općenito upućivanje na žalbene razloge ne predstavlja dovoljno obrazložene revizijske navode da bi ovaj sud mogao po tome postupati.

Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju, u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu, odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U odnosu na pobijani dio drugostupanjske odluke koji se odnosi na protutužbeni zahtjev, prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U izvanrednoj reviziji stranka u smislu čl. 382. st. 3. ZPP treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revident je postavio sljedeće revizijsko pitanje:

- Odgovara li radnik poslodavcu za štetu nastalu manjkom robe u skladištu utvrđenom inventurom, zbog same činjenice da je on po opisu poslova radnog mjesta na kojem radi odgovoran za robu u skladištu, a neovisno o postojanju uzročne veze između štetne radnje radnika i štete kao njezine posljedice, postojanja protupravnosti štetne radnje te potrebitog stupnja krivnje u vidu namjere ili krajnje nepažnje?

Međutim, predmetna revizija ne sadržava revizijske razloge, kao drugu procesnu pretpostavku u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Kako revizija ne sadrži revizijske razloge, to nisu ispunjene sve pretpostavke za razmatranje osnovanosti izjavljene revizije niti u pogledu protutužbenog zahtjeva, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Stoga je na temelju čl. 392.b. st. 2. ZPP-a reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci rješenja.

Tuženiku-protutužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 5. rujna 2018.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.