Rev-x-550/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 550/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Lj. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika J. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2697/14-2 od 16. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8080/10-83 od 20. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2016.

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u točki I. izreke rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-19768/04 od 17. rujna 2004. u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata 125.712,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu 1.560,00 kn. Platni nalog sadržan u točki I. izreke rješenja o ovrsi u preostalom dijelu je ukinut te je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 22.858,00 kn.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavio je tuženik, u kojoj je istaknuo sljedeće pravno pitanje:

"Mora li sud u presudi jasno naznačiti pravnu osnovu iz koje proizlazi dugovanje tuženika?

Mora li tužitelj tijekom postupka naznačiti pravnu osnovu na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev?".

Predložio je da se podnesenu reviziju prihvati.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Suglasno st. 3. navedene zakonske odredbe stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Da bi revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP bila dopuštena sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

U predmetnom slučaju u podnesenoj reviziji nisu izloženi i obrazloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Također nisu jasno i određeno navedeni važeći izvori prava koji se odnose na postavljeno pitanje, osim uopćenog pozivanja na sada važeći Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11), iako je obvezni odnos nastao ranije po režimu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91).

Ako je pak podnositelj revizije smatrao da je riječ o pitanju postupovnopravne naravi, tada se trebao pozvati na postojanje odgovarajuće bitne povrede odredaba parničnog postupka u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom (arg. iz čl. 394. st. 4. ZPP), što nije učinio, jer revizijski sud ni postupajući po reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na postojanje nijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka (arg. iz čl. 392.a st. 1. ZPP).

Na osnovu svega prethodno izloženog, budući da podnesena revizija nema sve kumulativno propisane pretpostavke, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 19. listopada 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.