Rev-389/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 389/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vjere Delić, Katarine Buljan i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. pok. M. iz O., zastupan po punomoćniku R. V., odvjetniku u O., protiv tuženih: 1) M. P. pok. A. iz Z., zastupana po punomoćniku F. P., odvjetniku u O. i 2) D. M. iz Z., zastupan po tuženoj pod 1), te D. G., odvjetniku u S., radi naknade štete, rješavajući reviziju protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 27. ožujka 1992. broj Gž-52/92 kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Omišu od 11. srpnja 1991. broj P-319/89, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 1998.,

presudio i riješio je:

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida st. 2 u izreci presude suda drugog stupnja i u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

U ostalom dijelu koji se odnosi na odbijanje tužbenog zahtjeva protiv prvotužene, revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

a) "Dužan je tuženi pod 2) D.M. u roku od 30 dana i pod prijetnjom izvršenja poduzeti sve radove na kanalizacionim mrežama i vodovodnoj instalaciji svog stana u potkrovlju zgrade anagrafske oznake P. br. … u O., a kako bi se spriječilo prodiranje vode u stan tužitelja."

b) "Dužan je tuženi pod 2) D.M. u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju novčani iznos od 6.950,00 din. sa kamatom u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka uvećane za 20% primjenom konformne metode, a koja teče 11. srpnja 1991.god. pa do isplate."

II Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 1) M.P. odbija se kao neosnovan. III Dužan je tuženi pod 2) D.M. na ime troškova ovog postupka naknaditi tužitelju iznos od 17.700,00 din. te je dužan tužitelj na ime troškova ovog postupka isplatiti tuženoj pod 1) iznos od 14.400,00 din., sve u roku od 15 dana."

Odlučujući o žalbama stranaka sud drugog stupnja je presudio:

"1. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tužene pod 1), te djelomično žalbe tuženika pod 2) i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 1) i u dijelu kojim je tuženiku pod 2) naloženo da isplati tužitelju iznos od 6.950.- HRD sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 1991. godine do isplate, kao i u odluci o parničnom trošku (točka Ib., II. i III. izreke).

2. Djelomično se uvažava žalba tuženika pod 2), te se preinačuje prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom Ia. izreke, tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku pod 2) naloži da poduzme sve radove na kanalizacionim mrežama i vodovodnoj instalaciji svoga stana anagrafske oznake P. …, O.."

Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojim je odbijen tužbeni zahtjev protiv prvotužene i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se drugotuženom naloži da poduzme radove na kanalizacionoj i vodovodnoj instalaciji svog stana (toč. II izreke presude suda drugog stupnja), tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se u tom dijelu presuda ukine.

Prvotužena je podnijela odgovor na reviziju u kojem osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije.

Prvotuženi nije odgovorio na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija u odnosu na prvotuženu nije osnovana, a osnovano je u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se drugotuženom naloži da izvede radove na kanalizacionoj i vodovodnoj mreži svog stana.

U postupku je na temelju mišljenja vještaka utvrđeno da je isključena mogućnost prodora vode iz stana prvotužene u stan tužitelja i zato je u odnosu na prvotuženu tužbeni zahtjev pravilno odbijen, pa je zbog toga u odnosu na prvotuženu i revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Revident u odnosu na prvotuženu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a to u reviziji prema odredbi st. 3. čl. 386. ZPP nije dopušteno.

Međutim, tužitelj opravdano izriče revizijski razlog bitne povrede ZPP u odnosu na dio presude suda drugog stupnja (st. 2. izreke) kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se drugotuženom naloži da poduzme određene radove na kanalizacionoj i vodovodnoj mreži svog stana s ciljem da se ubuduće spriječi oticanje vode iz stana drugotuženog u stan tužitelja.

Sud prvog stupnja prihvatio je i taj dio tužbenog zahtjeva temeljem odredbe st. 1. i st. 2. čl. 156. Zakona o obveznim odnosima jer je utvrdio da je voda iz stana drugotuženog oticala u stan tužitelja i tako mu uzrokovala štetu.

Sud drugog stupnja odbio je taj dio tužbenog zahtjeva uz obrazloženje da je drugotuženi otklonio nedostatke na vodovodnoj i kanalizacionoj mreži svog stana u tijeku postupka.

Međutim, za takav zaključak nema podloge o rezultatima provedenih dokaza (u presudi suda drugog stupnja nije navedeno na osnovu čega je sud drugog stupnja izveo zaključak da je drugotuženi otklonio nedostatak koji je uzrokovalo proticanje vode), pa se zbog toga pravilnost presude suda drugog stupnja u tom dijelu ne može ispitati i zato je u postupku kod suda drugog stupnja učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP, pa je utome dijelu revizija tužitelja prihvaćena, presuda suda drugog stupnja u tom dijelu ukinuta temeljem odredbe st. 1. čl. 394. ZPP i predmet u tom dijelu vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje koji će u nastavku postupka otkloniti taj nedostatak i o tom dijelu tužbenog zahtjeva ponovno odlučiti.

Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. ožujka 1998.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.