Rev-257/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. zastupanog po M. R.-R., odvjetnici iz K., protiv tuženika M. K., P. za proizvodnju, preradu i promet poljoprivrednih proizvoda, koga zastupa D. K., dipl. pravnik iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 30. travnja 1996. broj Gž-1034/1995-3 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 22. svibnja 1995. broj P-81/94-61, u sjednici održanoj 19. ožujka 1997.,
Legislator headnote
AI generatedRev-257/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: "Tužena M. Poduzeće za proizvodnju, preradu i promet poljoprivrednih proizvoda K. dužna je tužitelju V.M. na ime naknade štete platiti iznos od 130.880,00 kn (stotridesettisućaosamstoosamdeset kn) s kamatama u smislu propisa iz čl. 277. st. 1. ZOO počev od dana donošenja presude tj. od 22. svibnja 1995. pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 80.810,00 kn, sve to u roku od 15 dana.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 257/1997-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. zastupanog po M. R.-R., odvjetnici iz K., protiv tuženika M. K., P. za proizvodnju, preradu i promet poljoprivrednih proizvoda, koga zastupa D. K., dipl. pravnik iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 30. travnja 1996. broj Gž-1034/1995-3 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 22. svibnja 1995. broj P-81/94-61, u sjednici održanoj 19. ožujka 1997.,
presudio i riješio je:
I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Sisku od 30. travnja 1996. broj Gž-1034/95-3 i presuda Općinskog suda u Kutini od 22. svibnja 1995. broj P-81/94-61 tako da se tužitelju dosuđuje naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 14.000,00 kn umjesto dosuđenih po toj osnovi 58.080,00 kn, te za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti u iznosu od 5.600,00 kn umjesto iznosa od 12.000,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama od 22. svibnja 1995. pa do isplate u roku od 15 dana.
II. Ukidaju se nižestupanjske presude u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 9.600,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja i u tome dijelu kao i u odluci o parničnom trošku predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
III. U ostalom pobijanom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Kutini od 22. svibnja 1995. broj P-81/94 suđeno je:
"Tužena M. Poduzeće za proizvodnju, preradu i promet poljoprivrednih proizvoda K. dužna je tužitelju V.M. na ime naknade štete platiti iznos od 130.880,00 kn (stotridesettisućaosamstoosamdeset kn) s kamatama u smislu propisa iz čl. 277. st. 1. ZOO počev od dana donošenja presude tj. od 22. svibnja 1995. pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 80.810,00 kn, sve to u roku od 15 dana.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 82.120,00 kn tužitelj se odbija."
Presudom Županijskog suda u Sisku od 30. travnja 1996. broj Gž-1034/95-3 odbijene su žalbe tužitelja V.M. i tužene M. Poduzeće za proizvodnju, preradu i promet poljoprivrednih proizvoda K. kao neosnovane i potvrđena u cijelosti presuda Općinskog suda u Kutini od 22. svibnja 1995. broj P-81/94-61.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se revizija prihvati i preinače nižestupanjske presude tako da se tužitelja odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom i presudi ga na snašanje troškova postupka.
U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj je porekao navode revizije i predložio da se revizija odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio.
Revizija je djelomično osnovana.
Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže razloge o odlučnim činjenicama a nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presuda navodi i podataka u spisu.
Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386.ZPP).
Nije, također, osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na utvrđenu odgovornost tužene za nastalu štetu.
Naime, imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova o tome kako je nastao štetni događaj: da se radi o nezgodi na radu, jer je tužitelj ozljeđen 13.4.1986. oko 0,30 sati kao transportni radnik i bio u krugu tvornice, za vrijeme svog radnog vremena, a u kritično vrijeme prišao bertoi i nakon što je sklonio željeznu štangu (da štanga ne upadne kroz rešetku među transportere), prolazio pored traktora i prikolice natovarene kukuruzom vlasništvo P.Z., kada se naglo otvorila čelna stranica tovarnog sanduka i udarila tužitelja po desnoj ruci, proizlazi da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik u ovom slučaju objektivno odgovoran i to temeljem odredbe čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83).
Osnova odgovornosti za štetu u ovom slučaju zasniva se na općoj obvezi tuženika, da osigura sigurne uvjete za rad, te da se radnik zaštiti od eventualne štete u obavljanju svojih poslova, odnosno radnih zadataka, dok god ih obavlja na uobičajni način i dužnom pažnjom.
Prema citiranoj zakonskoj odredbi tužena je dužna naknaditi štetu tužitelju kao svom radniku, ako ne dokaže da je šteta nastala iz razloga koji je oslobađaju od odgovornosti (viša sila, radnja ili djelovanje treće osobe ili krivnja radnika). U ovom slučaju ne postoji razlog koji bi oslobodio tuženika od odgovornosti budući da se P.Z. čiji je traktor s prikolicom bio natovaren kukuruzom u krugu tvornice ne smatra trećom osobom, budući da je tužena bila dužna voditi nadzor i nad ponašanjem takve osobe.
Zbog toga revizija tuženika u odnosu na utvrđenu odgovornost za štetu tužitelju nije osnovana.
Po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski su sudovi pravilno primjenili materijalno pravo (odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), kada su utvrdili da je primjerena naknada tužitelju za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 48.000,00 kn i pretrpljeni strah u iznosu od 16.000,00 kn s tim što je tužitelju dosuđeno 80% iznosa s obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja od 20%), a ne manje od tih iznosa.
Ocjenjujući visinu naknade za navedene vidove štete i ovaj je revizijski sud imao u vidu da je tužitelju zbog ozljede koju je zadobio (tešku ozljedu desne podlaktice) ostala posljedica smanjenja opće i profesionalne radne sposobnosti od 40%, pa će u tome omjeru morati ulagati pojačane napore, kao i intenzitet i trajanje straha koji je u momentu nezgode bio jakog intenziteta u trajanju od 48 sati, a zatim prešao u srednje jaki strah od posljedica ozljeđivanja, kao i životnu dob tužitelja (rođ. 1937.g.). U odnosu, pak, na visinu utvrđene naknade za pretrpljene fizičke bolove i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti ovaj je sud ocijenio da je primjerena naknada tužitelju za fizičke bolove u iznosu od 17.500,00 kn, a naknada za naruženost u iznosu od 7.000,00 kn) odnosno da su nižestupanjski sudovi u pogledu tih naknada pogrešno primjenili odredbu čl. 200. ZOO.
Imajući, pak, u vidu doprinos tužitelja tužitelju je dosuđena naknada za fizičke bolove u iznosu od 14.000,00 kn, a naknada za naruženost u iznosu od 5.600,00 kn i u tom su pravcu preinačene nižestupanjske presude.
Ocjenjujući visine navedenih naknada i ovaj je revizijski sud imao u vidu kako vrstu i težinu ozljede koju je tužitelj zadobio kritičnog dana kako intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpio nakon ozljeđivanja (jaki bolovi 40 dana tijekom 4 operacije, bolovi srednjeg intenziteta 2 mjeseca, a slabi bolovi oko 4 mjeseca s daljnjom povremenošću), tijek liječenja (nastanak komplikacije tj. gonojenje kostiju i stvaranje lažanog zgloba palčane kosti i u 3 navrata hospitalizacija, te 4 operacije), kao i stupanj naruženosti - srednjeg stupnja naruženost (operacijski ožiljci).
Osim navedenog ovaj je revizijski sud odlučujući o visinama naknada za neimovinsku štetu tužitelju vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).
Po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski su sudovi pogrešno primjenili odredbu čl. 195. st. 2. ZOO u odnosu na visinu utvrđene naknade tužitelju za tuđu pomoć (u iznosu od 12.000,00 kn utvrđeno a dosuđena naknada u iznosu od 9.600,00 kn).
Prvostupanjski sud je, naime, utvrdio visinu ove naknade temeljem odredbe čl. 223. ZPP iako se radi o materijalnoj šteti koju je tužitelj imao u tijeku dugotrajnog liječenja i bolovanja kroz godinu dana zbog toga što se nije bio u mogućnosti služiti sa desnom rukom (iza izlaska iz bolnice te tijekom 1987. i 1988.).
Zbog toga po ocjeni ovog suda kriterij za odmeravanje naknade trebala je biti netto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu, a za slučaj da takva osoba ne postoji prepušteno je sudu da o visini naknada odluči prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP.
Budući da je zbog pogrešnog pravnog stava sudova u tome pravcu odlučno činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno valjalo je u tome dijelu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na pononovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).
Sud prvog stupnja će dopuniti dokazni postupak imajući u vidu navedeno u ovom rješenju i nakon što utvrdi sve odlučne činjenice i okolnosti od kojih ovisi odluka u odnosu na navedeni vid materijalne štete donijeti novu zakonitu odluku o materijalnoj šteti koju tužitelj potražuje.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 395. st. 1. i 2., te čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zagrebu, 19. ožujka 1997.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.