Revr-661/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 661/13-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari I. tužitelja D. G. iz B., II. tužiteljice M. V. iz V., III. tužitelja J. L. iz V., i IV. tužiteljice M. H. iz V., koje zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu P. P.&A. M. K. u Z., protiv tuženika B. d.d. V., kojeg zastupa M. Ć. dir. društva radi isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1310/10 od 12. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-460/03 od 27. listopada 2009., u sjednici održanoj 11. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se obje nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1310/10 od 12. ožujka 2013 i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-460/03 od 27. listopada 2009. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka nastalim povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužitelji sa zahtjevom za isplatu naknade plaće za utuženo razdoblje u iznosima pobliže navedenim u izreci presude zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa naknade plaće do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška te je odbijen i zahtjev tuženika sa naknadom parničnog troška.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – proč. tekst - dalje: ZPP). Predlažu da se pobijana presuda ukine i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova, kao i troškova revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za razdoblja navedena u tužbi za svakog pojedinog tužitelja i to zbog prekida rada za koji oni nisu odgovorni - a koji zahtjev temelje na odredbi čl. 85. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje: ZR).

Utvrdivši u postupku:

- da niti jedan od tužitelja u razdoblju za koje potražuju isplatu naknade plaće nije faktično obavljao svoje poslove i radne zadatke,

- da tuženik nije pozivao tužitelje na rad,

- da su pogoni tuženika u ratu bili srušeni ili teško oštećeni,

- da su tužitelji do 31. prosinca 1997. primali minimalne plaće (do kada su za to u Državnom proračunu Republike Hrvatske bila osigurana sredstva),

- da nakon toga tuženik sve do prestanka radnog odnosa tužitelj kod tuženika nije isplaćivao tužiteljima naknadu plaće,

Nižestupanjski sudovi su zaključili da tužiteljima ne pripada pravo na naknadu plaće po čl. 85. st. 3. ZR zbog toga jer do prekida rada nije došlo krivnjom tuženika kao poslodavca nego zbog okolnosti (uništeni proizvodni pogoni tuženika uslijed ratnih razaranja u Domovinskom i nemogućnost tuženika da iste popravi i organizira proizvodnju), za koje nije odgovoran niti tuženik a niti tužitelji, jer te okolnosti imaju karakter više sile, kao izvanrednog i nepredvidivog događaja, a što isključuje odgovornost tuženika.

U svezi s tim u reviziji je postavljeno slijedeće pravno pitanje:

- da li radnik sukladno odredbi čl. 85. st. 3. Zakona o radu ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada ukoliko je do prekida rada došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran;

- da li radnik sukladno odredbi čl. 85. st. 3. Zakona o radu ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada ukoliko je do prekida rada došlo uslijed okolnosti za koje radnik nije odgovoran neovisno o tome da li je do prekida rada došlo krivnjom poslodavca;

- da li radniku pripada pravo na naknadu plaće sukladno odredbi čl. 85. st. 3. Zakona o radu – ako je do prekida rada došlo zbog razloga za koje nije kriv ni poslodavac niti radnik?

Revidenti ističu da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (npr. presuda Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-413/06 od 8. kolovoza 2006.) – što predstavlja razlog za dopuštenost izvanredne revizije u smislu čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP.

Stajalište nižestupanjskih sudova nije pravilno.

Prema odredbi čl. 85. st. 3. ZR, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje zaposlenik nije odgovoran.

Iz citirane odredbe jasno slijedi da za vrijeme prekida rada do kojeg nije došlo krivnjom radnika radnik ima pravo na naknadu plaće.

Prekid rada podrazumijeva zastoj u odvijanju procesa rada koji može biti posljedica krivnje poslodavca ili pak razloga više sile na koje poslodavac ne može utjecati. S obzirom na to da poslodavac u cijelosti snosi sve riziku poslovanja, dužan je radniku isplatiti naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo ili krivnjom poslodavca ili zbog razloga više sile.

Dakle, nižestupanjski sudovi pogrešno tumače odredbu čl. 85. st. 3. ZR kada smatraju da tužiteljima u konkretnom slučaju ne pripada pravo na naknadu plaće, jer je to shvaćanje, prema nalaženju ovog revizijskog suda, suprotno citiranoj sasvim jasnoj i nedvosmislenoj zakonskoj odredbi.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali iznos naknade plaće (sukladno čl. 85. st. 5. ZR) koji pripada svakome pojedinom tužitelju, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Stoga je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U ponovljenom postupku biti će potrebno nadopuniti činjenično stanje u naprijed izloženom smislu i potom o tužbenom zahtjevu tužitelja donijeti novu i zakonitu odluku.

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166 st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 11. ožujka 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.