Rev-44/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 44/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Ivanu Mikšiću, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz V., sada u V., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi sklapanja ugovora o najmu stana, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1806/09-7 od 16. studenoga 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-264/09 od 16. lipnja 2009., 10. listopada 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice za sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom u V., na VII katu ukupne površine 65 m2 čiji sadržaj je naveden u izreci prvostupanjske presude.

Protiv te drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, da je u tom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje, a da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Pritom se određeno ne navodi o kojem materijalnopravnom pitanju je riječ. Predlaže se da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženici ili da presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju u kojem predlaže da revizija bude odbačena kao nedopuštena, a podredno odbijena kao neosnovana uz naknadu troška tog podneska tužiteljici u iznosu od 1.230,00 kn.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi st. 3. toga članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona, vijeće sastavljeno od tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbacit će obrazloženim rješenjem ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Da bi se u skladu s potonjom odredbom moglo ocijeniti je li riječ o takvom pitanju i u vezi s tim odlučiti o dopuštenosti revizije, u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi, jer se ne može ocjenjivati je li neko pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana ako ono nije niti postavljeno (čl. 382. st. 3. ZPP).

U predmetnoj reviziji nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi, pa revizija nije podobna za donošenje odluke iz čl. 392. st. 2. ZPP, a ne može se odlučivati niti o osnovanosti revizije, jer u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo zbog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je revizija podnesena (čl. 392a. st. 2. ZPP).

Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju je valjalo odbaciti.

Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju ovaj sud je ocijenio da je riječ o trošku koji nije bio potreban radi vođenja parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pa je taj zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 10. listopada 2013.

Sudac:

Ivan Mikšić, v.r.