Revr-930/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 930/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. K. iz P., zastupanog po punomoćniku Z. F., odvjetniku u P., protiv tuženika-protutužitelja H. O. d. s. d.o.o. Z., D. p. E. iz P., zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu D. R. i M. B. u P., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja- protutuženika protiv presude Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-1190/08-2 od 17. listopada 2008. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-443/08-50 od 25. srpnja 2008., u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2011.,

p r e s u d i o j e :

1. Revizija tužitelja-protutuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-1190/08-2 od 17. listopada 2008. kojim je potvrđena prvostupanjska presuda o sudskom raskidu ugovora o radu odbija se kao neosnovana.

2. Tuženiku-protutužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Općinski sud u Požegi presudom posl. br. P-443/08-50 od 25. srpnja 2008. utvrdio je da otkaz ugovora o radu koji je tuženik E. P. iz P., … dao tužitelju I. K. iz P., …nije dopušten (točka I izreke).

Istom presudom određen je sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 1. travnja 1997. između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, a raskida se s danom 24. lipnja 2008. (točka II izreke).

Tuženiku H. O. d. s. d.o.o. Z., D. p. E. iz P. naloženo je isplatiti tužitelju I. K. iz P., …

nih bruto

s naslova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu 15 prosječnih mjeseč plaća, a što ukupno iznosi 127.244,40 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana 25. srpnja 2009. do isplate po stopi određenoj uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta prethodnom tekućem polugodištu (točka III izreke).

Tužbeni zahtjev je odbijen u preostalom dijelu (točka IV izreke), s time da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka V izreke).

Županijski sud u Požegi presudom poslovni broj Gž-1190/08-2 od 17. listopada 2008. odbio je tužiteljevu žalbu u cijelosti a tuženikovu djelomično u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim (točka I izreke), kojim je određen sudski raskid ugovora o radu (točka II izreke) te u pobijanom odbijajućem dijelu (točka IV izreke).

Žalba tuženika je djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda ukinuta u pobijanom dosuđujućem dijelu koji se odnosi na naknadu štete (točka III izreke) kao i rješenje o trošku parničnog postupka i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv dijela točke I drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda o sudskom raskidu ugovora o radu reviziju je podnio tužitelj-protutuženik zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a) s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik-protutužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu a tužitelju-protutuženiku naloži da tuženiku-protutužitelju naknadi trošak odgovora na reviziju u iznosu od 1.220,00 kuna.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 84/08), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu

č. 8.

materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. to ZPP-a.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a na koju se opisno ukazuje u reviziji. Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), pa je presudu moguće ispitati.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

U revizijskom stadiju postupka sporna je odluka o sudskom raskidu ugovora o radu na prijedlog poslodavca, a time i pravilna primjena odredbe čl. 116. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05 - dalje: ZOR).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (dalje: Ugovor) sklopljenog 1. travnja 1997. radi obavljanja poslova u pogonu P. na mjestu poslovođe, te da mu je tuženik ponudio otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora koji je tužitelj odbio nakon čega je tuženik svojom odlukom otkazao ugovor s danom 24. lipnja 2008. (poslovno uvjetovani otkaz).

Poslodavac je obrazložio otkaz time što je zbog nove sistematizacije i organizacijske sheme društva smanjen broj radnih mjesta „poslovođa“, iako prema utvrđenju suda nije došlo do smanjenja, pa nije bilo potrebe otkazati tužitelju ugovor o radu zbog organizacijskih razloga. Zato je ocijenjeno da ugovor o radu nije otkazan iz opravdanih razloga u smislu odredbe čl. 113. ZOR, pa da se radi o nedopuštenom otkazu.

Unatoč tomu što je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom pa je poslodavac izgubio spor, prema odredbi čl. 116. st. 2. ZOR sud može na zahtjev poslodavca odrediti dan prestanka radnog odnosa ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć.

U revizijskom stadiju postupka sporno je može li sud na zahtjev poslodavca raskinuti ugovor o radu na temelju okolnosti različitih od onih zbog kojih je donesena odluka o otkazu.

Predmetni nedopušteni otkaz ugovora o radu donesen je naime kao Odluka o otkazu zbog gospodarskih razloga (smanjenja broja izvršitelja) s ponudom izmijenjenog ugovora koji tužitelj nije prihvatio, a predmet raspravljanja je bila sporna činjenica smanjenja broja radnih mjesta izvršitelja. Tuženik je u tom postupku dokazivao i druge činjenice koje se tiču upozorenja tužitelju zbog povrede radnih obveza, iako one nisu bile osnova za otkaz, a tužitelj smatra da su upravo te okolnosti koje nisu bile odlučne za dopuštenost odluke o otkazu pogrešno postale osnova za sudski raskid ugovora o radu.

Za sudski raskid ugovora o radu na zahtjev poslodavca odlučno je da postoje okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, uz uvažavanje interesa obiju ugovornih strana. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja zbog njegovog ponašanja na koje je višekratno upozoravan, da je tužitelj sklon na radnom mjestu burnim emocionalnim reagiranjima i na manje povode što da dovodi do konfliktnih situacija na radnom mjestu. Tako da je primjerice ... bez odobrenja ušao u ured direktora D. p. P. te ga vrijeđao i psovao pred drugim radnikom, te da je vršio priključke na električnu mrežu. Navedene okolnosti ukazuju na opravdanost sudskog raskida ugovora o radu, pa je odluka o sudskom raskidu ugovora o radu donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 116. st. 2. ZOR.

Slijedom izloženog o reviziji tužitelja odlučeno je kao u izreci ove odluke na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora nije prihvaćen po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o potrebnom trošku.

U Zagrebu, 18. svibnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.