Revt-28/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 28/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.d. u stečaju Z., koga zastupan I. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. d.d. Z., radi 611.000,00 kn, rješavajući reviziji tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 31. kolovoza 2005. broj Pž-4175/03 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 29. siječnja 2003. broj P-1545/01, u sjednici održanoj 20. svibnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženi D. d.d. Z., … dužan je platiti tužitelju D. d.d. u stečaju Z., … iznos od 611.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

- 290.000,00 kn od 22. 12. 1998. do 31. 12. 1998. po stopi od 16% godišnje a od 1. 1. 1999. pa nadalje po stopi zakonske zatezne kamate do isplate

- 321.000,00 kn od 23. 12. 1998. do 31. 12. 1998. kamatu po stopi od 16% godišnje a od 1. 1. 1999. pa nadalje do isplate po stopi zakonske zatezne kamate

kao i nadoknaditi parnični trošak sve to u roku od 8 dana."

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili podredno da se pobijana presuda preinači u smislu revizijskih navoda. Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01 – dalje: ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih nejasnoća ni proturječnosti, niti drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koja se u reviziji posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Utvrđeno je u postupku:

- da su tužitelj kao davalac i tuženik kao primalac sklopili ugovor o kratkoročnom kreditu (u spisu postoji nacrt ovog ugovora koji nije potpisan a datiran je s 22. 12. 1998.);

- da je tužitelj kao davalac odobrio tuženiku kao korisniku kratkoročni kredit za poboljšanje solventnosti u iznosu od 611.000,00 kn;

- da je tužitelj od tog iznosa doznačio tuženiku 22. 12. 1998. iznos od 290.000,00 kn, a 23. 12. 1998. iznos od 321.000,00 kn;

- da su tužitelj i D. d.o.o. Z. zaključili ugovor o cesiji od 18. 12. 1998. tako da je tužitelj svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku ustupio D. d.o.o. i to u iznosu od 611.000,00 kn s kamatom u iznosu od 2.890,00 kn (16% ugovorene kreditom za razdoblje od 22. 12. 1998. do 31. 12. 1998.);

- da je ugovor o cesiji u knjigovodstvu D. d.o.o. proveden;

- da je tužitelj bio dužnik D. i da je njegov dug prema D. iznosio 26,469.079,27 kn (bez klase 9) pa da je tužitelj osnovano svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku cedirao na D. da bi time smanjio svoj dug, što je i ugovoreno ugovorom o cesiji (list 15);

- da je tuženik, koji je znao da postoji ugovor o cesiji, svoju obvezu iz ugovora o kratkoročnom kreditu i ugovora o cesiji izvršio uplatom duga umjesto tužitelju, u korist D. d.o.o.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno zaključili da je tuženik na temelju valjanog ugovora o cesiji izvršio svoju obvezu isplatom D. d.o.o. pa da tužitelj više nije ovlašten tražiti isplatu iznosa iz ugovora o kratkoročnom kreditu od tuženika.

Ugovor o cesiji je sačinjen u skladu s čl. 436. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01).

Prema odredbi st. 1. toga članka vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na novoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost vjerovnika ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga.

U ovom slučaju nema nikakve zabrane niti se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga, već naprotiv posebno je opravdano da tužitelj cedira svoju tražbinu na D. d.o.o. da bi smanjio svoj znatno veći dug prema D..

Nije od odlučnog značenja što je ugovor o cesiji zaključen 18. 12. 1998., a nacrt ugovora o kratkoročnom kreditu datiran sa 22. 12. 1998., jer je ugovor o kratkoročnom kreditu samo nacrt ugovora koji nije nitko potpisao, a izvršen je u smislu čl. 73. ZOO.

U svakom slučaju tužitelj je u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji znao koja sredstva pozajmljuje tuženiku pa ni zbog toga nije od značaja datum ugovora o cesiji.

Utvrđeno je tako da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Ne postoje prema tome razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 20. svibnja 2008.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.