Legislator Case Law & Legislation
I Kž-634/2003-4 AI generated

I Kž-634/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-634/2003-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak Bosanac i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. V. S., zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. u svezi čl. 33. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbi maloljetnika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, od 26. svibnja 2003 godine, broj Km-3/02, u sjednici održanoj dana 23. studenog 2005.g. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-634/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je na temelju čl. 373. st. 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, u nastavku ZKP) u svom pismenom mišljenju predložio da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 634/03-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak Bosanac i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. V. S., zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. u svezi čl. 33. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbi maloljetnika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, od 26. svibnja 2003 godine, broj Km-3/02, u sjednici održanoj dana 23. studenog 2005.g. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba mlt. V. S., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu prema mlt. V. S. na temelju čl. 14. st. 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 111/97, 27/98, 12/02 u nastavku: ZSM) izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 129/00, 51/01 - u nastavku: KZ) i čl. 218. st. 2. u vezi sa čl. 218. st. 1. i čl. 38. KZ-a, dok je na temelju čl. 86. ZSM odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik po branitelju po službenoj dužnosti, N. H., odvjetnici iz V., te po izabranom branitelju u tijeku žalbenog postupka M. S., odvjetniku iz V.. Žalba branitelja po službenoj dužnosti pobija rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o odgojnoj mjeri, dok se u žalbi po izabranom branitelju navode žalbeni razlozi bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji. Obje žalbe predlažu da se pobijano rješenje preinači i postupak prema maloljetniku obustavi odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

I Kž 634/03-4

Zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Varaždinu je podnio odgovor na žalbu maloljetnika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je na temelju čl. 373. st. 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, u nastavku ZKP) u svom pismenom mišljenju predložio da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Žalba maloljetnika je osnovana.

Postupajući po žalbi maloljetnika, te ispitujući rješenje po službenoj dužnosti ovaj sud je našao da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, tj. da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Ovaj žalbeni razlog ističe i maloljetnik u žalbi po izabranom branitelju, no pogrešno smatra da je izreka rješenja proturječna sama sebi i u proturječju sa provedenim dokazima, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se upućuje na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, jer se u žalbi postavlja pitanje u čemu prvostupanjski sud vidi pomagačku ulogu maloljetnika u kaznenom djelu razbojništva.

Prema čl. 85. st. 3. ZSM-a sud donosi odluku u formi rješenja kad maloljetniku izriče odgojnu mjeru pri čemu se u obrazloženju rješenja treba navesti opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. U čl. 7. ZSM -a propisano je da će sud pri izboru odgojne mjere uzeti u obzir „… težinu i narav počinjenog djela, pobude iz kojih i okolnosti u kojima ga je počinio, te stupanj odgovornosti za počinjeno djelo…“, dakle upravo su to okolnosti koje je sud dužan utvrditi i o njima dati jasne razloge. Kako je rješenje o odgojnoj mjeri vrsta meritorne odluke o kaznenoj odgovornosti maloljetnika i u sebi sadrži sankciju, to se supsidijarno i smisleno (čl. 3. ZSM-a) primjenjuju odredbe ZKP-a što znači da je sud bio dužan postupiti kako je propisano u čl. 359. st. 7. ZKP-a.

Odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje iz iskaza saslušanih svjedoka (majke i oca maloljetnika, Z. P., M. G., Š. H.), iskaza maloljetnika, zapisnika o prepoznavanju maloljetnika od strane Albanskih državljana, te „…prije svega uvida u spis K-26/02 i zapisnika o saslušavanju svjedoka...“. Nadalje se navodi da oštećenici (albanski državljani) u svim detaljima opisuju maloljetnika kao počinitelja kaznenih djela, pa s obzirom na rezultat kaznenog postupka koji je vođen protiv oca maloljetnika slijedi zaključak da je maloljetnik vršeći kaznena djela postupao pod utjecajem svojeg oca. Ovo znači da kao osnovu za utvrđenje kaznene odgovornosti maloljetnika prvostupanjski sud uzima dokaze i rezultat kaznenog postupka u predmetu K-26/02.

Obje žalbe osvrću se na spomenuti kazneni predmet K-26/02 smatrajući da je u ovom postupku sud činjenično stanje utvrdio različito spram spomenutog kaznenog predmeta te da nije bilo moguće vršiti uvid u navedeni kazneni predmet dok nije pravomoćno okončan. Pri tome prvostupanjski sud i žalitelj zanemaruju činjenicu da se radi o dva odvojena kaznena postupka i da se u svakom od njih, prema odredbi čl. 351. st. 1. ZKP-a presuda tj. u ovom slučaju rješenje može temeljiti samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi. Prvostupanjski sud stoga nije mogao temeljiti odluku o kaznenoj odgovornosti maloljetnika na dokazima provedenim u nekom drugom kaznenom postupku, a da pri tome na

I Kž 634/03-4

glavnoj raspravi nije proveo dokaz čitanja iskaza svjedoka M. B. i R. E. kojima je raspolagao u predmetu (list 8-13 spisa), pri čemu izostaje ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza tj. onih koji idu u prilog maloljetniku naspram drugih koji ga terete što je nužna pretpostavka radi pravilnog i potpunog utvrđivanju odlučnih činjenica.

Uz navedeno, pobijanim rješenjem utvrđeno je da je mlt. V. S. počinio kazneno djelo protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice u sastavu grupe, a koje je ostalo u pokušaju te pomaganje u kvalificiranom obliku kaznenog djela razbojništva, a da nije dao razloge o činjenicama koje čine obilježja navedenih kaznenih djela. Tako nije jasno na temelju kojih činjenica i dokaza je utvrđeno postupanje maloljetnika „u sastavu grupe“ kod kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ-a te kojim se razlozima rukovodio sud pri utvrđivanju uloge maloljetnika kao pomagača u kaznenom djelu razbojništva.

Odredba čl. 89. st. 22. KZ-a propisuje okolnosti koje moraju biti ostvarene, a time i konkretizirane u činjeničnom supstratu inkriminacije da bi se moglo zaključivati o postojanju ovog kvalifikatornog elementa kaznenog djela, dok pomaganje u kaznenom djelu u sebi sadrži objektivnu i subjektivnu komponentu. Objektivna znači da se radi o takvoj radnji pomagača koja nije radnja počinjenja kaznenog djela, ali djelo omogućuje, dok subjektivna sadrži svijest i volju (namjeru) da sa počiniteljem djela sudjeluje u njegovom ostvarenju. Pobijano rješenje samo zaključuje da je maloljetnik vozač automobila bijele boje koji je doveo svog oca do oštećenika gdje je nad njima dalje izvršeno kazneno djelo razbojništva, bez adekvatne analize karaktera radnje i predodžbe o njoj u svijesti maloljetnika.

Slijedom navedenih razloga, postupajući po službenoj dužnosti i u prihvaćanjem žalbe maloljetnika, zbog ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka valjalo je na temelju čl. 388. st. 1. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, na glavnoj raspravi će provesti sve do sada izvedene dokaze kao i one na koje je upućen ovom odlukom, potom će pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno te sve dokaze u međusobnoj svezi, kao i pribaviti novo izvješće za maloljetnika od Centra za socijalnu skrb u Ivancu, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano i potpuno obrazložiti.

U Zagrebu, 23. studenog 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Melita Božičević - Grbić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.