Rev-2111/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2111/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložnića, Ljubice Munić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz K., zastupanog po punomoćniku Ž. K., odvjetniku iz K., protiv tuženika Z. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima I. K. i R. P., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 15. svibnja 1997. godine br. Gž-144/97 kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 21. veljače 1997. godine br. P-750/96, u sjednici održanoj dana 24. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 222.880,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 8.493,00 kn. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 169.120,00 kn tužitelj se odbija.

Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tužitelja u cijelosti i žalba tuženika djelomično, a djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje prvostupanjska presuda te sudi:

"Tuženik Z.osiguranje d.d. Z., dužan je na ime naknade štete platiti tužitelju S.P. iz K., iznos od 181.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, računajući od 21. veljače 1997. godine do potpune isplate i dužan je tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 6.967,60 kn, u roku od 15 dana, a sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 210.400,00 kn tužitelj se odbija".

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se preinači prvostupanjska i drugostupanjska presuda i tužitelju dosudi zatražena naknada štete u punom iznosu.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Razlozi na reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) nisu ostvareni. U provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, niti su nižestupanjske presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

O nekim konkretnim bitnim povredama odredaba parničnog postupka revident se nije određeno izjasnio, a neosnovana je i tvrdnja revidenta da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na utvrđeni omjer odgovornosti za nastalu štetu kao i u odnosu na dosuđenu visinu pojedinih vidova naknade štete.

Iz utvrđenja sudova proizlazi, da je tužitelj stradao 3. 6. 1996. godine u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika pod utjecajem alkohola, a što je tužitelj znao i pristao je na vožnju s takovim vozačem, pa je time i činjenicom što je držao ruku na otvorenom prozoru automobila djelomično i sam doprinio nastanku vlastite štete u omjeru od 20%. Utvrđeni omjer odgovornosti 20% : 80% prihvaća i ovaj sud.

Medicinskim vještačenjem je utvrđeno, da je tužitelj u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio zgnječenje desnog lakta sa defektom kože i mišića, prijelom donjeg dijela desne nadlaktične kosti i to komadni prijelom sa defektom kosti, otvoren desni laktni zglob sa defektom lakta, prekid sa defektom sva tri živca desne ruke u laktnoj regiji, te brojne ogrebotine na glavi, tijelu i desnom koljenu. Zbog pojave odumiranja desne ruke ispod mjesta povrede ruka je amputirana. Trpio je bolove i strah opširno opisane u razlozima prvostupanjske presude, a zaostale su i trajne posljedice u vidu nesposobnosti za bilo kakve poslove koji iziskuju upotrebu desne ruke, što trajno smanjuje tužiteljeve životne aktivnosti u omjeru od 50 do 60%, a predstavlja i vidljivu naruženost. Tužitelj je u vrijeme nezgode bio u dobi od 35 godina.

Po ocjeni ovog suda pri odlučivanju o visini pravične naknade za pojedine vidove štete pravilno je primijenjeno materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91 i 3/94) kad je za pretrpljene tjelesne boli utvrđena naknada u iznosu od 30.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 15.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 160.000,00 kn, te za naruženost 20.000,00 kn, utvrđena je i naknada troškova tuđe pomoći i njege u zatraženom iznosu od 2.000,00 kn. Ukupna šteta dakle iznosi 227.000,00 kn, pa je razmjerno utvrđenoj odgovornosti dosuđeno tužitelju 80% od ukupne štete odnosno iznos od 181.600,00 kn. Kako nisu ostvareni razlozi za reviziju koje navodi tužitelj, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 24. svibnja 2001. godine,

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.