Legislator Case Law & Legislation
Kžm-34/2004-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals in a juvenile murder case, upholding the seven-year sentence despite arguments on leniency and severity.

Case Number Kžm-34/2004-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and the minor defendant against a first-instance conviction for murder. The prosecutor argued the seven-year sentence was too light given the severity of the crime, while the defendant claimed it was too harsh due to his mental condition and family circumstances. The court rejected both positions, finding the sentence appropriate to balance the gravity of the offense with the specific mitigating factors like the defendant's mental retardation and remorse.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o kaznenom postupku; Zakon o sudovima za mladež: The Supreme Court may uphold a first-instance sentence for a juvenile offender if the conviction is correct and the sentence is neither unreasonably lenient nor excessively severe, considering all statutory and discretionary circumstances including mental capacity and remorse.

Keywords

AI generated
juvenile criminal law murder conviction sentencing review mental retardation appeal dismissal Zakon o sudovima za mladež proportionality of punishment

Cited Legislation

AI generated
Article 91, paragraph 4 of the Criminal Law
Article 23 of the Law on Courts for Minors
Article 24 of the Law on Courts for Minors
Article 63, paragraph 1 of the Criminal Law
Article 75, paragraph 1 of the Criminal Law
Article 122, paragraph 4 of the Criminal Procedure Act
Article 5 of the Law on Courts for Minors
Article 373, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 379, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 387 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 34/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Ranka Marijana kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. D. C., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ-a, odlučujući o žalbi maloljetnika i državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 8. rujna 2004. godine, broj Km-3/04, u sjednici održanoj dana 24. studenog 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o je:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i mlt. D. C. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim mlt. D. C., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 4. KZ-a, te mu je temeljem čl. 23. i čl. 24. Zakona o sudovima za mladež (u nastavku: ZSM) izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od sedam godina.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a maloljetniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 15. travnja 2004. godine, pa nadalje.

Temeljem čl. 75. st. 1. KZ-a prema maloljetniku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, odnosno do prestanka izvršenja kazne zatvora, time da ovo liječenje ne može trajati dulje od tri godine.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) maloljetnik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i mlt. D. C., zbog odluke o kazni i predložili da se pobijana presuda preinači, time da je državni odvjetnik predložio da se maloljetniku izrekne kazna maloljetničkog zatvora u duljem trajanju, dok je maloljetnik predložio izricanje blaže kazne, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vraćajući spis predložilo da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalbe državnog odvjetnika i mlt. D. C. nisu osnovane.

Državni odvjetnik smatra da je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od sedam godina preblaga, te da je prvostupanjski sud određujući visinu kazne podcijenio stupanj krivnje maloljetnika i pogibeljnost dijela i da ta kazna nije dovoljna za njegov odgoj, niti se njome može ostvariti svrha kažnjavanja. Ističe također, okolnosti i način počinjenja djela prema osobi (baki) koja je imala veliki značaj u njegovom životu.

Maloljetnik, pak, nalazi da je izrečena kazna maloljetničkog zatvora prestroga i da je prilikom odlučivanja o kazni prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti, a podcijenio značaj olakotnih okolnosti. Ukazuje na vrlo teške i neprimjerene obiteljske, materijalne, socijalne i odgojne uvjete u kojima je odrastao, dob u kojoj je djelo počinio i smanjenu ubrojivost, zatim da do sada nije činio kaznena djela, a da je izrazio kajanje i žaljenje, jer je smrću bake izgubio jedini oslonac u životu i sam pretrpio nesagledive štetne posljedice.

Međutim, kada se ima u vidu, s jedne strane, stupanj krivnje maloljetnika i težina, narav i okolnosti počinjenja djela, a s druge strane disocijalni poremećaj ličnosti, intelektualne sposobnosti maloljetnika – granične razine i blaže mentalne retardacije, zatim podaci koji upućuju na organsko moždano oštećenje, izrazito nepovoljne životne uvjete u kojima je odrastao, odgojna zanemarenost, smanjena ubrojivost srednjeg stupnja, kao i izraženo žaljenje i kajanje, tada se kazna maloljetničkog zatvora koju je izrekao prvostupanjski sud i po ocjeni ovog Vrhovnog suda ne ukazuje prestrogom, kako to smatra maloljetnik, ali niti se može prihvatiti stajalište državnog odvjetnika da je izrečena kazna preblaga. Kazna u izrečenom vremenu trajanja biti će dovoljna da se ostvari svrha kažnjavanja, kao i specifična svrha maloljetničkog zatvora (čl. 5. ZSM) da se utječe na odgoj maloljetnika razvijanjem njegove cjelokupne ličnosti i jačanjem osobne odgovornosti pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora, te osiguranjem stručne izobrazbe.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP-a trebalo je podnesene žalbe odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci (čl. 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 24. studenog 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.