I Kr-317/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-317/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i mr. Branka Zmajevića, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. Ž. Č., zbog krivičnog djela iz čl. 144. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne okrivljenika dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 1996. godine, br. Ko-1082/94. (Kv- 491/96.), u sjednici održanoj 23. siječnja 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev os. Ž.Č. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni pravomoćne presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. listopada 1994. godine, br. Ko-1082/94., te se novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kn na koju je tom presudom uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 5. OKZRH osuđen Ž.Č. zbog krivičnog djela iz čl. 144. st. 1. KZRH,

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na način da se os. Ž.Č., na temelju čl. 47. OKZRH, izriče uvjetna osuda, tako da se novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kn na koju je osuđen pravomoćnom presudom uzma kao utvrđena, te se istodobno određuje da se ta kazna neće izvršiti ukoliko osuđenik u roku od jedne godine ne počini novo krivično djelo.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 17. listopada 1994. godine, koja je postala pravomoćna 9. studenog 1994. godine, osuđenom Ž.Č. zbog krivičnog djela prikrivena iz čl. 144. st. 1. KZRH izrečena je novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kn.

Novačana kazna do danas nije naplaćena.

Osuđenik je nakon pravomoćnosti presude podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kome navodi da ima velikih zdravstvenih problema, te da nema niti zaposlenje bilo kakve imovine, pa predlaže da se njegov zahtjev uvaži i izrečena novčana kazna izvanredno ublaži.

Prvostupanjski sud, dostavljajući zahtjev ovome sudu predložio je da se isti uvaži, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu da se odbije, a državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom pismenom podnesku od 7. siječnja 1997. godine, br. Ktr-237/96. naveo je da je suglasan s prijedlogom prvostupanjskog suda.

Zahtjev je osnovan.

Iz priložene dokumentacije i podataka vidljivo je da je osuđenik Ž.Č. liječen u psihijatrijskoj bolnici J., te da se radi o osobi koja je prema mišljenju sudskog vještaka trajno duševno bolesna, radi čega joj je potreban stalan liječnički nadzor, odnosno liječenje u psihijatrijskoj bolnici. Liječnička komisija je osuđeniku utvrdila nesposobnost za rad, a isti od 1. rujna 1996. godine prima privremenu novčanu pomoć, što su sve nove okolnosti koje uz ranije utvrđeno, u konkretnom slučaju, opravdavaju izricanje uvjetne osude, budući da bi, da su postojale, odnosno da je sud za njih znao u vrijeme donošenja presude, očito dovele do blaže osude. Po ocjeni ovoga suda, i samim upozorenjem uz prijetnju kaznom, uzimajući u obzir okolnosti ovoga slučaja, ostvarit će se zakonom predviđena svrha.

Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne uvažiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, a temeljem čl. 401. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 23. siječnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.