K-33/2016-14 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

K-33/2016

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Kanaet Samardžić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milene Rogošić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ( „Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15– dalje u tekstu: KZ/11) na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-542/2015 od 3. srpnja 2015.g. na raspravi održanoj 20. rujna 2017.g. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Barbare Kraljević, oštećenice M. K. i okrivljenika M. P., a presude objavljene 25. rujna 2017.g.,

p r e s u d i o je

OKRIVLJENIK: M. P.,OIB: ….sin pok. I. i J., dj. Š., rođen …… u M., K., C. G., s prebivalištem u A., na adresi P. 10, državljanin R. H., vozač, nezaposlen, bez primanja, oženjen, otac četvero djece, pismen, sa završenom osnovnom školom, lošeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina, neodlikovan, osuđivan, u tijeku drugi kazneni postupak,

k r i v j e

što je početkom travnja 2014.g. u S., u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi, od M. K. zatražio pozajmicu u iznosu od 10.000,00 eura, neistinito joj prikazujući da će pozajmljeni iznos vratiti u primjerenom roku, a najkasnije do 1. srpnja 2014.g., iako je unaprijed odlučio da joj novac neće vratiti, pa mu je M. K., povjerovavši njegovom obećanju predala pozajmicu koju je bespravno zadržao za sebe, čime je M. K. oštetio za iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan presuđenja što iznosi 74.700,00 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom- djelo opisano po čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15), a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

Temeljem čl. 236.st.2. KZ/11 okrivljenik M. P. se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Potom se okrivljeniku, temeljem odredbe čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

te se istovremeno utvrđuje da se okrivljeniku M. P. prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 dužan je okrivljenik M. P. u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude naknaditi štetu oštećenici M. K. u iznosu od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan presuđenja što iznosi 74.700,00(sedamdesetčetiritisućeisedamstotinakuna) kuna, u protivnom uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko okrivljenik bez opravdanog razloga u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu.

Temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ( „Narodne novine“ br. 152/08,76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) dužan je okrivljenik M. P. na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude naknaditi oštećenici M. K. iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan presuđenja što iznosi 74.700,00 (sedamdesetčetiritisućeisedamstotinakuna) kuna.

Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik M. P. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to iznos od 1.000,00 (tisućukuna) kuna na ime paušalne svote.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu K-DO- 542/2015 od 03. srpnja 2015.g. protiv okrivljenika M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 236.st. 1. i 2. KZ/11.

Na raspravi održanoj 20. rujna 2017.g. okrivljenik je naveo kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te je u svojoj obrani iznijetoj na početku dokaznog postupka iskazao kako priznaje dug i to da je pozajmio novac od oštećenice u iznosu od 10.000,00 eura, da namjerava taj dug i vratiti, ali ga ne može vratiti odmah već da će sredstva imati za možda jedno mjesec dana. Kako je 10.000,00 eura posudio 2014.g., ali da se mjeseca ne može sjetiti, da tada nije bio zaposlen. Na pitanje suda kako je mislio vratiti predmetni novac obzirom da tada nije bio zaposlen okrivljenik je kazao da je u to vrijeme kao i danas u C. G. obavljao određene poslove i od tih sredstava namjeravao novac vratiti i kako će sigurno oštećenici taj novac i vratiti.

Na pitanje suda u kojem roku se obvezao vratiti novac oštećenici okrivljenik je naveo kako se toga više ne sjeća, ali svakako da je njegova namjera bila kao i danas oštećenici vratiti novac kao i da je on cijelo vrijeme u kontaktu s oštećenicom M. K..

Tijekom dokaznog postupka saslušana je oštećenica M. K..

Pročitana je izjava okrivljenika od 15. siječnja 2015.g. javno bilježnički ovjerena ( list 2), pregledano je pismo okrivljenika upućeno oštećenici ( list 7 spisa ), pregledana je izjava okrivljenika M. P. javno bilježnički ovjerena od 18. svibnja 2015.g. ( list 24 spisa ), izjava okrivljenika upućena oštećenici faks podneskom 19. siječnja 2016.g. ( list 33 spisa ), izjava okrivljenika upućena oštećenici faks podneskom 11. svibnja 2015.g. ( list 39 spisa ), izjava okrivljenika javno bilježnički ovjerena 18. siječnja 2017.g. ( list 52 spisa ), izjava okrivljenika od 15. siječnja 2015.g. javno bilježnički ovjerena ( list 54), izjava okrivljenika od 8. veljače 2016.g. javnobilježnički ovjerena ( list 55 spisa ), izjava okrilvjenika od 17. svibnja 2016.g. ( list 56 spisa ).

Na kraju je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 15. ožujka 2017.g. iz kojeg je razvidno da je isti osuđivan.

Sud je primijenio kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela ( NN 125/11 i 144/12) , kao i izmjene istog kaznenog zakona koje su stupile na snagu nakon počinjenja kaznenog djela ( NN 56/15 i 61/15), a obzirom da je u čl. 87. toč. 29. KZ/11 propisano da bi vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi bila velika ako prelazi 60.000,00 kuna odnosno da bi vrijednost imovinske koristi i štete bila znatna ako prelazi 60.000,00 kuna, koju odredbu je ovaj sud primijenio budući je iznos pribavljene znatne imovinske koristi za koji iznos bi oštećenica bila oštećena iznosio 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti od 74.700,00 kuna.

Sud je korigirao činjenični opis kaznenog djela na način da je u izreci specificirao da bi 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan presuđenja iznosilo 74.700,00 kuna.

Budući okrivljenik navodi da se ne smatra krivim i u cijelosti negira učin to je sud krenuo od iznošenja nespornih činjenica.

Tako u postupku nije bilo sporno da je okrivljenik u utuženo vrijeme od oštećenice M. K. pozajmio novčani iznos od 10.000,00 eura kao da ga ni do danas oštećenici nije vratio, kako to potvrđuje okrivljenik u svojoj obrani te oštećenica M. K..

Nije bilo sporno ni to da je u cijelom tom razdoblju od zajma do danas okrivljenik bio u kontaktu s oštećenicom M. K., stalno joj obećavajući kako će joj u kratkom roku dug vratiti,

a što potvrđuju u svojim iskazima i okrivljenik i oštećenica i što je razvidno iz pregledanih izjava okrivljenika M. P. od kojih su neke izjave javno bilježnički ovjerene, a koje su pregledane u dokazne svrhe.

Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi jest je li okrivljenik prilikom traženja zajma od oštećenice i preuzimanja novčanog iznosa od 10.000,00 eura imao prijevarnu namjeru da novac uzme, a da ga oštećenici ne vrati, je li oštećenicu M. K. održavao u zabludi kontinuiranim izjavama da će novac u kratkom roku vratiti i je li zbog navoda okrivljenika da će joj u primjerenom roku vratiti novac, a najkasnije do 1. srpnja 2014.g. oštećenica istom pozajmila novčani iznos od 10.000,00 eura za koji iznos joj je nastupila znatna šteta.

Tijekom dokaznog postupka saslušana je oštećenica M. K. koja je i pred ODO u Splitu i na raspravi navodila kako okrivljenika poznaje dugi niz godina, da su inače sumještani i do predmetnog događaja da su bili u korektnim odnosima. Da ju je M. početkom travnja 2014.g. zamolio pozajmicu, kako je naveo da mu je novac potreban za rješavanje nekog duga kako bi nakon toga mogao otvoriti kamenolom u B. i T.. Kako je isti tražio iznos od 10.000,00 eura i ona da mu je pristala pozajmiti taj novac. U to vrijeme ista da je računala s time da je okrivljenik dobrog imovnog stanja, znala je da ima benzinsku pumpu u C.

P., i da ima bagere i kamione i kako je mislila da neće biti problema s vraćanjem novca. Okrivljenik da joj je tada obećao novac vratiti do 1. svibnja 2014.g., kako se radilo o ipak većem iznosu ona da mu je odlučila izići u susret pa da su se dogovorili da će novac vratiti do 1. srpnja 2014.g. Kod ugovaranja zajma kako nisu sastavljali nikakav pisani ugovor jer je okrivljeniku vjerovala da će joj novac vratiti u roku koji su usmeno dogovorili. Nakon što je prošao rok za vraćanje, ona da je istoga nebrojeno puta zvala i pitala ga kada joj namjerava vratiti novac.

On da bi se na njene pozive redovito javljao i prigodom njihovih razgovora da je uvijek tražio da taj rok malo odgode. Spominjao joj je da "pare samo što nisu stigle", da s nekim U. dogovara otvaranje kamenoloma, da od toga očekuje "posao težak 4 milijuna eura" i da se ona ne brine za svoj novac.Međutim, kako je prošla cijela ta godina i ona da je već počela sumnjati da je joj M. ikada vratiti taj novac. Ponovno da ga je nazvala tijekom siječnja 2015.g., tada da mu je otvoreno kazala da više nema strpljenja i da će ga tužiti ukoliko joj novac ne vrati pa da joj je M. kazao da će joj novac vratiti najdalje za 10 dana, na što da je ona tražila da tu izjavu potpiše u svog javnog bilježnika.

M. kako je na to pristao i oni da su se 15. siječnja 2015.g. sastali ispred ureda javnog bilježnika A. Z. nakon čega je M. sam ušao u ured bilježnika gdje je sastavio izjavu koju da je prilikom podnošenja kaznene prijave priložila u spis. Tom izjavom M. da se obvezao vratiti novac do 10. veljače 2015.g. Još prije tog datuma da se s M. čula u dva ili tri navrata i tada da je M. u razgovoru njoj spomenuo da je novac u međuvremenu "sjeo" na račun H. banke, ali da postoje određeni problemi oko podizanja tog novca i da će se ona morati još malo strpiti.

Kako joj je prikazivao da se U. s kojima on ulazi u posao nalaze u Z., da se oni ne smiju vratiti u U. i da on sada ne može te U. pitati iznos od 10.000, 00 eura koliko mu duguju jer da će onda izgubiti njihovo povjerenje. Nakon što je taj rok iz izjave protekao ona da je M. ponovno nazvala, a on da je ponavljao iste izgovore i tražio da se još strpi, da novac samo što nije stigao. Nakon što je M. saznao da je protiv njega podnijela kaznenu prijavu, telefonski da je nazvao i zamolio da tu prijavu povuče. Tom prigodom da mu je kazala da sve što joj ima reći napiše na papir i pošalje na broj faxa koji mu je izdiktirala.

On da je to i učinio te da joj je 3. travnja 2015.g. uputio fax poruku u kojoj je molio da pričeka do 1. srpnja 2015.g. Iz ispisa te poruke da je zaključila da ju je uputio sa službenog faxa H. banke, a ranije da joj je spominjao da u toj banci ima poznanika. Nakon što je primio poziv dražvnog odvjetnika na ispitivanje ponovno da ju je sav uzbuđen nazvao na telefon, tražeći da ista povuče prijavu jer da će joj on novac vratiti u ljeto 2015.g. do Velike Gospe. Ista da ga je upitala čime joj može zagarantirati da će joj novac vratiti, a on da joj je odgovorio da je spreman ponovno potpisati izjavu u bilježnika i da nakon toga tu izjavu ona preda u državno odvjetništvo i povuče kaznenu prijavu.

Kako je doista okrivljenik 18. svibnja 2015.g. otišao u ured istog bilježnika i tamo sastavio izjavu u kojoj se obvezao novac vratititi do 15. kolovoza 2015.g. Ona da ga je tada sačekala pred uredom i on da joj je predao tu izjavu. Posljednji put da su se čuli 26. lipnja 2015.g., da ju je okrivljenik nazvao rano ujutro i zamolio da odgodi svoj odlazak na ispitivanje u državno odvjetništvo, a da će joj taj novac sigurno vratiti do 1. studenog 2015.g. Od njega da je ponovno zatražila da joj to i pisanim putem potvrdi pa joj je on uputio fax poruku na broj 771882 u kojoj se obvezao vratiti novac do 1. studenog 2015.g., a možda i nešto ranije.

Navedenu fax poruku da je priložila u spis. Oštećenica je navela da je zainteresirana za kazneni progon M. P., u postupku da postavlja imovinsko pravni zahtjev i da traži da joj okrivljenik isplati iznos od 10.000,00 eura s tim da ne traži da joj isti plati i zatezne kamate.

Ovaj sud je temeljem svih izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

Ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu oštećenice K. koja nema nikakvog razloga teretiti okrivljenika s kojim je do pozajmice bila u korektnim odnosima, a po zaključku suda, i cijelo vrijeme nakon pozajmice, bila je u kontaktu s okrivljenikom dajući mu dodatne rokove za povrat duga, preuzimala njegove potvrde da će u određenim rokovima vratiti dug, što ne osporava ni okrivljenik tako da je evidentno da je njezina jedina intencija da joj okrivljenik vrati novac. Time što je okrivljenik oštećenici K. rekao da mu je novac potreban za rješavanje nekog duga kako bi nakon toga mogao otvoriti kamenolom u B. i T., po mišljenju suda, isti ju je doveo u zabludu da je dobrog imovnog stanja, poslovni čovjek za kojega je to neznatan novčani iznos i upravo iz tih razloga, kako i sama navodi, je oštećenica njemu i pozajmila novac, uz dogovoreni rok vraćanja novca do 1.srpnja 2014.g., uz to što je imala saznanja da isti posjeduje benzinsku pumpu u C. P., da ima bagere i kamione i kako je mislila da neće biti problema s vraćanjem novca.

S druge strane okrivljenik u svojoj obrani navodi kako u utuženo vrijeme kao ni danas nije bio zaposlen. Na pitanje suda kako je mislio vratiti predmetni novac obzirom da nije bio zaposlen okrivljenik je kazao da je u to vrijeme kao i danas u C. G. obavljao određene poslove i od tih sredstava namjeravao novac vratiti i kako će sigurno oštećenici taj novac i vratiti. Takvoj obrani okrivljenika sud ne poklanja vjeru kao ničim nepotkrijepljenoj i neuvjerljivoj.

Ovaj sud je mišljenja kako je okrivljenik prilikom traženja zajma i preuzimanja novca, kao nezaposlena osoba koja pozajmljuje znatnu svotu novca u protuvrijednosti od 74.700,00 kuna, imao prijevarnu namjeru da novac uzme i da ga ne vrati oštećenici, dovodeći je u zabludu svojim pričama o poslovnim poduhvatima i stvarajući dojam da je dobrog imovnog stanja u što je oštećenica povjerovala i pozajmila mu 10.000 eura i održavajući oštećenicu u zabludi stalnim obećanjima i potvrdama ovjerenim kod javnog bilježnika da će joj novac vratiti u određenim rokovima, a koji joj novac nije do danas vratio niti u manjem dijelu, u kojem iznosu je oštećenici K. nastupila znatna šteta te je takvim ponašanjem okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11.

Nakon svega, valjalo je odlučiti o krivnji okrivljenika, a kako njegova ubrojivost nije bila u postupku sporna sud ga smatra ubrojivim počiniteljem. U odnosu na oblik krivnje, sud smatra kako je okrivljenik postupao s izravnom namjerom prilikom počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, dakle, bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetnih posljedica, odnosno materijalno se okoristiti u znatnom iznosu od 10.000,00 eura odnosno 74.700,00 kuna, na štetu oštećenice M. K. pa ga stoga sud i smatra krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

Obzirom na navedeno, sud je zauzeo stav kako je sukladno konkretnim okolnostima počinjenog djela, osobnim prilikama okrivljenika, interesima oštećenice te stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra najprimjerenije bilo okrivljenika osuditi, temeljem čl. 236. st. 1.i st.2. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom okrivljeniku, temeljem odredbe čl. 56. KZ/11, izreći uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine.

Ovako izrečenu sankciju sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu tako i osobi okrivljenika kao i da se svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne tako i u vidu generalne prevencije, može ostvariti i izricanjem mjere upozorenja, uvjetne osude prvenstveno imajuću u vidu i dajući prednost interesu oštećenice M. K. u ovom kaznenom postupku i to da joj okrivljenik vrati cjelokupni novčani iznos od 74.700,00 kuna te je upravo iz navedenih razloga sud okrivljenika uz izrečenu uvjetnu osudu ujedno obvezao po čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 da oštećenici K. u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude naknadi štetu sve pod prijetnjom opoziva uvjetne osude.

Prilikom odluke o kazneno pravnoj sankciji sud je kao olakotne okolnosti cijenio osobne prilike okrivljenika i okrivljenikovu spremnost na isplatu dugovanog iznosa oštećenici dok je sud kao otegotno cijenio okrivljenikovu raniju osuđivanost i to zbog istog kaznenog djela.

Temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 sud je okrivljeniku naložio posebnu obvezu na način da je obvezao okrivljenika M. P. u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude naknaditi štetu oštećenici M. K. u iznosu od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan presuđenja što iznosi 74.700,00 kuna imajući u vidu da je 1euro =7,47 kuna, u protivnom uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko okrivljenik bez opravdanog razloga u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu.

Temeljem čl. 158. st. 1. ZKP/08 sud je obvezao okrivljenika M. P. na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude naknaditi oštećenici M. K. iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan presuđenja što iznosi 74.700,00 kuna, a obzirom da je na raspravi oštećenica i postavila imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 eura.

Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 sud je okrivljenika M. P. obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka i to u iznosu od 1.000,00 kuna na ime paušalne svote, a imajući u vidu trajanje i složenost postupka te imovinske prilike okrivljenika.

U Splitu, 25.rujna 2017.g.

ZAPISNIČAR:

SUDAC:

MILENA ROGOŠIĆ

IVANA KANAET SAMARDŽIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest dana) od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO u Splitu

- okrivljeniku

- oštećenici

- u spis