II Kž-134/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-134/02-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu – višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. S. K., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, od 10. siječnja 2002. godine, br. Kv-40/02 (Kio-Kzm-38/01), o produljenju pritvora u istrazi preko dva mjeseca, u sjednici održanoj dana 27. veljače 2002. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. S.K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritvor u istrazi nakon dva mjeseca za još mjesec dana protiv okr. S.K., po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, protiv koga se provodi istraga zbog osnovane sumnje da je počinio dva kaznena djela spolnog odnošaja sa djetetom iz čl. 192. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljenik, po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj da nema zakonskog osnova produljenju mjere pritvora protiv njega po toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP, jer da ne postoje okolnosti koje opravdavaju bojazan da će on, ako bi boravio na slobodi, ponovo počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, pri čemu posebno naglašava da on djelo nije ni počinio.

Treba odmah istaknuti, da je optuženik i dalje osnovano sumnjiv da je počinio dva kaznena djela spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. st. 2. KZ, čime je sukladno čl. 102. st. 1. ZKP, ostvaren opći zakonski uvjet da se protiv njega uopće pritvor može odrediti a potom i produljiti.

Da li je žalitelj doista i počinio ova kaznena djela, kako to on svojom žalbom posebno naglašava, ne može biti predmetom ocjene u ovoj fazi kaznenog postupka preispitivanja odluke o pritvoru, već je to stvar raspravnog vijeća koje će o tome odlučiti nakon provedene rasprave ukoliko dođe do podizanja optužnice.

U konketnom slučaju, žalitelj je u počinjenju ovih kaznenih djela, za koje je osnovano sumnjiv, iskazao izuzetnu upornost (dulje vremensko razdoblje preko osam godina) a zatim i izuzetnu volju za kriminalnim postupanjem (učestalo, u ovom vremenskom razdoblju ponavljao radnje počinjenja kaznenog djela prema vlastitoj djeci), a to su onda osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će on boravkom na slobodi ponovo počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, neovisno o tome što, navodno, više ne žive zajedno u istoj kući, kako to ukazuje žalitelj, čime je ostvaren zakonski osnov za daljnjom primjenom mjere pritvora protiv njega po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Stoga je pravilno pobijanim rješenjem produljen pritvor protiv okr. S.K. po toj pritvorskoj osnovi.

Vrijeme od mjesec dana za koliko je pritvor produljen u srazmjeru je s radnjama i dokazima koje je još potrebno tijekom istrage provesti.

Stoga je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, trebalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. veljače 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

mr. Branko Zmajević, v. r.