Legislator Case Law & Legislation
II Gžzp-140/2010-3 AI generated

Supreme Court dismisses appeal for lack of legal representation in foreign jurisdiction under Civil Procedure Act.

Case Number II Gžzp-140/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against a lower court's rejection of their request for protection of the right to a trial within a reasonable time. The appellants, residing abroad, failed to appoint a legal representative in Croatia as required by law when filing their claim. The court ruled that the procedural requirement for representation in foreign jurisdictions is mandatory and non-negotiable, leading to the dismissal of the claim.

Legislator headnote

AI generated

čl. 146. st. 1. ZPP; čl. 380. st. 2. ZPP: The Supreme Court held that foreign litigants without a local representative must appoint one to initiate proceedings, and failure to do so mandates the dismissal of the claim.

Keywords

AI generated
right to trial reasonable time legal representation foreign jurisdiction civil procedure dismissal of claim procedural defect

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
U-IIIVs-3669/2006

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: II Gžzp 140/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Jadranka Juga kao predsjednika vijeća, te Aleksandra Peruzovića i Đure Sesse, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-predlagatelja B. Đ. i II-predlagateljice M. Đ., oboje iz G., ul. …, sa trenutnim boravištem u B., B., Republika Srbija, …, čiji je punomoćnik za prijem pismena u slučaju potrebe D. Đ., O., ul. …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljâ protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gžzp-221/09-2 od 27. kolovoza 2009., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gžzp-221/09-2 od 27. kolovoza 2009.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gžzp-221/09-2 od 27. kolovoza 2009., odbijena je kao neosnovana žalba predlagatelja te je potvrđeno rješenje Županijskog suda u Gospiću, poslovni broj Gzp-10/09-2 od 1. travnja 2009.

Protiv tog rješenja predlagatelji su podnijeli ustavnu tužbu, koja se temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, br. 153/09 – dalje: ZS) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju br. U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenoj u „Narodnim novinama“ br. 34/10). Predlažu da sud prihvati njihovu žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući drugostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

II Gžzp 140/10-3

84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu predlagatelja i potvrdio rješenje Županijskog suda u Gospiću (poslovni broj Gzp-10/09), kojim je taj sud – kao sud prvog stupnja – odbacio zahtjev predlagateljâ za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku glede predmeta Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-262/92.

Sud prvog stupnja zahtjev je odbacio pozivajući se na članak 146. stavak 1. ZPP i navodeći da su predlagatelji, koji oboje imaju prebivalište u inozemstvu, svoj zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnijeli osobno, ne imenujući punomoćnika za primanje pismena, iako su to bili dužni učiniti sukladno potonjoj odredbi. Razmatrajući žalbu protiv tog rješenja, drugostupanjski sud istu je odbio prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskog suda temeljem stanja spisa i istaknuvši kako je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti upravo navedenu odredbu, jer se u izvanparničnom postupku primjenjuje Zakon o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. (dalje: ZSIP), koji u paragrafu 21. određuje da će se, ukoliko u tom Zakonu nema posebnih naređenja, u izvanparničnom postupku primjenjivati odredbe Građanskog parničnog postupka.

Žalitelji drugostupanjsku odluku pobijaju navodeći u bitnom kako odluka suda drugog stupnja nije pravilna već i stoga što su predlagatelji kao tužitelji u tijeku predmetnog parničnog postupka glede kojeg je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnesen navodili da im je prebivalište na adresi u Republici Hrvatskoj, u G., ul. … Ne osporavaju činjenicu da nisu imenovali punomoćnika za podnošenje rečenog zahtjeva.

Suprotno žalbenim navodima, činjenica da su predlagatelji u tijeku predmetnog parničnog postupka navodili da imaju adresu u Republici Hrvatskoj ne može dovesti u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Postupak za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku po svojoj naravi je zaseban izvanparnični postupak, određen prvenstveno odredbama ZS, ZSIP i ZPP. Niti jedan od ovih triju zakona ne određuje akcesornost postupka za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku spram parničnog postupka. Kako se, sukladno rečenom paragrafu 21. ZSIP, na izvanparnične postupke podredno primjenjuju odredbe ZPP - i to u situacijama koje ZSIP izričito ne normira - to proizlazi da je glede pokretanja ovog izvanparničnog postupka, obzirom da se predlagatelji nalaze u inozemstvu, trebalo primijeniti upravo odredbu članka 146. stavka 1. ZPP. Rečena odredba imperativno određuje da su tužitelji (u ovom postupku, dakle, predlagatelji) koji se nalaze u inozemstvu i nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužni već prigodom podnošenja tužbe (ovdje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku) imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj – a ako tako ne postupe, sud će tužbu odbaciti.

Kako žalitelji ni ne osporavaju činjenicu da nisu imenovali punomoćnika za podnošenje predmetnog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, to je nedvojbeno zahtjev predlagatelja valjalo odbaciti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud.

II Gžzp 140/10-3

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu te potvrditi drugostupanjsku odluku u cijelosti.

U Zagrebu, 14. lipnja 2010

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.