Rev-887/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 887/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica M. Š. i D. K., obje iz Z., koje zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2001. godine poslovni broj Gž-8630/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. veljače 1999. godine poslovni broj P-1692/96, u sjednici vijeća održanoj dana 6. srpnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda prema kojoj je tuženik dužan platiti I-tužiteljici protuvrijednost u kunama iznosa od 18.200,00 DEM, a II- tužiteljici protuvrijednost u kunama iznosa od 17.900,00 DEM, sa pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.632,30 kn.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu ili preinače.

Tužiteljice su podnijele odgovor na reviziju u kojem predlažu da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje: ZID ZPP) o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne drugostupanjske presude donesene nakon njegovog stupanja na snagu 6. studenog 1999. godine rješavat će se po odredbama tog Zakona.

U ovom predmetu drugostupanjska presuda koja se pobija revizijom je donesena 12. lipnja 2001. godine – dakle nakon 6. studenog 1999. godine, pa se dopuštenost revizije ocjenjuje prema odredbama čl. 4. navedenog ZID ZPP kojima su izmijenjene odredbe čl. 382. ZPP.

Prema odredbi čl. 4. st. 1. ZID ZPP revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu ako vrijednost predmeta pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

U smislu odredaba čl. 37. ZPP kad više tužitelja jednom tužbom ističe više zahtjeva protiv istog tuženika, makar se ti zahtjevi zasnivaju na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Određivanje vrijednosti predmeta spora zbrajanjem zahtjeva uopće ne dolazi u obzir kod subjektivne kumulacije – što je u ovom predmetu slučaj.

Prema tome, kod utvrđenja vrijednosti predmeta spora za dopuštenost revizije treba odvojeno uzimati vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude za svakog od tužitelja.

U konkretnom slučaju, kad se vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude preračuna u kune, vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude niti za jednog od tužitelja ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, pa u smislu izmijenjene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP revizija tuženika nije dopuštena.

Iz tih razloga na temelju odredbe čl. 392. ZPP u vezi s čl. 389. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 6. srpnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.