Croatian Supreme Court allows claim for compensation due to unreasonable length of civil proceedings.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ruled that the lower court must decide the pending case within six months and awarded the applicant 10,200 kuna in compensation. The applicant argued that a six-year civil dispute over damages violated his constitutional right to a trial within a reasonable time due to significant judicial delays. The court found the proceedings excessive, noting inactivity by the lower court and the applicant's own efforts to expedite the process, thereby establishing a violation of Article 29 of the Constitution.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. st. 2 ZS; čl. 29. st. 1. Ustava: The right to a trial within a reasonable time is violated when the court demonstrates insufficient efficiency and the proceedings extend over many years without the applicant's fault.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 450/07-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja mlt.D. F. iz Z., zastupan po ocu i zakonskom zastupniku A. F., a on po punomoćnici G. V., odvjetnici iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 8. studenog 2006., dana 27. kolovoza 2007.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-1506/07 u roku od šest (6) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Predlagatelju mlt.D. F. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 10.200,00 (desettisućadvjesto) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 8. studenog 2006. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2 Zakona o sudovima («Narodne novine» 150/05, 16/07 dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku. zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, koji se, povodom žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1928/01 od 27. rujna 2006., vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gžn-1506/07.
Zahtjev je osnovan.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl.br.Pn-1928/01 i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2007., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st.1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav):
- da je predlagatelj 13. ožujka 2001. Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv tuženika M. d.d.Z., radi naknade štete;
- da je na ročištu održanom 17. travnja 2002. saslušan tužitelj na okolnost oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, te je određeno medicinsko vještačenje, za koje je tužitelj pozvan na uplatu predujma;
- da je, nakon što je uz podnesak od 24. svibnja 2002.. tužitelj dostavio dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje, spis dostavljen vještacima, koji su 9. prosinca 2002. dostavili sudu nalaz i mišljenje;
- da je podneskom od 20. prosinca 2002. tužitelj označio točan naziv tuženika (J. d.d.S.) s obzirom na promjenu naziva tuženika, da bi se podneskom od 17. siječnja 2003. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka (koji nalaz je primio 16. prosinca 2002. g.) i specificirao tužbeni zahtjev;
- da je podneskom od 8. travnja 2003. tužitelj požurio zakazivanje ročišta;
- da je na ročištu 9. rujna 2003. tuženik dao odgovor na tužbu te predao podnesak u kojem ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nakon čega je sud odgodio ročište za 4. prosinac 2003. i odredio da će na isto pozvati vještake radi očitovanja na prigovore tuženika;
- da su na ročištu 4. prosinca 2003.. saslušani liječnici vještaci u odnosu na prigovore tuženika, nakon čega je tuženik predložio novo vještačenje i pribavljanje zdravstvenog kartona tužitelja, pa je sud odgodio ročište za 21. siječnja 2004. a tužitelju je naloženo dostaviti presliku zdravstvenog kartona za period od 7. studenog 2000. do 9. prosinca 2002.;
- da je na ročištu 21. siječnja 2004.saslušan vještak dr. J., te je izvršen uvid u zdravstveni karton tužitelja u spornom periodu, a tuženik je i dalje ustrajao na prijedlogu za novim medicinskim vještačenjem, pa je ročište odgođeno za 16. ožujka 2004.;
- da je na ročištu 16. ožujka 2004. saslušan tužitelj te je na prijedlog tuženika određeno novo medicinsko vještačenje, a tuženiku dan nalog za uplatu predujma za isto;
- da je, uz podnesak od 7. travnja 2004. tuženik dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenje, nakon čega je spis dostavljen vještaku, ortopedu, traumatologu, koji je 26. travnja 2004. svoj nalaz i mišljenje dostavio sudu;
- da se podneskom od 4. lipnja 2004. tužitelj očitovao na nalaz vještaka dok se tuženik podneskom od 19. srpnja 2004. isto tako očitovao na navedeni nalaz;
- da je podneskom od 23. rujna 2004.tužitelj požurio određivanje ročišta na koje će se pozvati vještak traumatolog, ortoped, koji će se očitovati na tužiteljeve primjedbe na nalaz;
- da su na ročištu 14. lipnja 2005. saslušani vještaci, nakon čega je tužitelj predložio novo vještačenje po vještaku traumatologu, koji prijedlog tužitelja je prihvaćen pa je isto određeno, uz obvezu tužitelja uplatiti predujam;
- da je nakon uplate predujma za vještačenje od strane tužitelja, 28. lipnja 2005., spis dostavljen vještaku traumatologu, koji je 5. rujna 2005. sudu dostavio nalaz i mišljenje, na koji se tužitelj očitovao podneskom od 13. listopada 2005. te je specificirao tužbeni zahtjev, dok se tuženik na isti očitovao 1. veljače 2006.;
- da je na ročištu 4. travnja 2006. saslušan vještak traumatolog, kojem očitovanju je tuženik prigovorio, pa je ročište odgođeno za 7. lipanj 2006. na kojem je sud odlučio saslušati sve medicinske. vještake koji su vještačili u tom predmetu, radi usuglašavanja mišljenja;
- da na ročište 7. lipnja 2006. nije pristupio vještak traumatolog, pa je ročište odgođeno za 12. rujna 2006. na kojem je isti vještak saslušan, te je zaključena glavna rasprava čištu 27. rujna 2006.;
dok je presuda posl.br.Pn-1928/01 objavljena na ro
- da je, povodom žalbi stranaka, spis zaprimljen kod Županijskog suda u Zagrebu 22. svibnja 2007.;
- da, do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja, postupak nije pravomoćno dovršen.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja, odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.
Iz navedenog proizlazi da razdoblje razmatranja aktivnosti suda teče od 13. ožujka 2001. do 27. kolovoza 2007., tako da ukupno iznosi šest (6) godina, pet (5) mjeseci i četrnaest (14) dana.
Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01-pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav).
Ovo posebno kada se ima u vidu neaktivnost Općinskog suda u Zagrebu koji je, nakon što je tužbu zaprimio 13. ožujka 2001., prvo ročište za glavnu raspravu zakazao tek po proteku više od jedne godine, 17. travnja 2002.
Isto tako, nakon što se podneskom od 17. siječnja 2003. tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje liječnika vještaka od 9. prosinca 2002., sudu je trebalo gotovo osam mjeseci do održavanja novog ročišta (9. rujna 2003.).
Osim toga, po primitku tužiteljevog podneska (4. lipnja 2004.) kojim je prigovorio vještačkom nalazu i mišljenju od 26. travnja 2004., sud je novo ročište (na kojem je saslušao vještaka u odnosu na tužiteljeve primjedbe) održao nakon gotovo jedne godine od zaprimanja navedenog podneska (14. lipnja 2005.).
S obzirom na navedena utvrđenja, ovaj sud smatra da Općinski sud u Zagrebu nije pokazao dovoljnu razinu učinkovitosti i ažurnosti. Ovo posebno kada se ima u vidu da je održao sedam ročišta od čega je na jednom saslušao tužitelja (16. ožujka 2004.) dok je na ostalima saslušavao vještake koji su vještačili u konkretnom predmetu (provedena su tri vještačenja, jedno kombinirano po vještacima kirurgu i neurologu, jedno po vještaku kirurgu- traumatologu i jedno po vještaku ortopedu).
Imajući, stoga, u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da se u konkretnoj situaciji radi o sporu radi naknade štete, koji predmet je od važnosti za predlagatelja a da o njegovim pravima i obvezama sud još uvijek nije donio pravomoćnu odluku, ovaj sud utvrđuje da je osnovan njegov zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Prema ocjeni ovog suda u konkretnoj se situaciji ne radi o složenom predmetu a sam predlagatelj svojim ponašanjem nije pridonio duljini trajanja postupka, već je, naprotiv, svojim požurnicama od 8. travnja 2003. te od 23. rujna 2004., nastojao ubrzati postupanje suda.
Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio s obzirom na trajanje sudskog postupka, postupanje nadležnog suda te vrstu i prirodu konkretnog spora, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 27. kolovoza 2007.
SUTKINJA:
Katarina Buljan, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.