Gžzp-164/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 164/07-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja T. V. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj XX Gzp-255/06-6 od 2. ožujka 2007., dana 15. lipnja 2007.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj XX Gzp-255/06-6 od 2. ožujka 2007.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te mu je odmjerena primjerena naknada u iznosu od 5.000,00 kn (toč. I. i II. izreke).

Nadalje, Republici Hrvatskoj naloženo je isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja za njezinu isplatu računajući od pravomoćnosti te odluke (toč. III. izreke).

Protiv ove odluke žalbu je podnijela protustranka zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se to rješenje u skladu žalbenih navoda preinači.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Žaliteljica je u žalbi iznijela dva obrazložena prigovora:

- da županijski sud nije bio stvarno nadležan za postupanje već Vrhovni sud Republike Hrvatske,

- da predlagatelju nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

U pogledu prigovora relativne nenadležnosti žaliteljici treba odgovoriti da je u ovom slučaju riječ o izvanparničnom postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je uređen odredbama čl. 27. i 28. u vezi čl. 4. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07 – dalje: ZS), a oslanja se i na odredbu čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 i 55/01) te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je preuzeta Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99 i 14/02).

Nadalje, kako Republika Hrvatska nema svog zakona o sudskom izvanparničnom postupku u primjeni su pravna pravila sadržana u propisima donesenima prije 6. travnja 1941. na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91), a to je u predmetnom slučaju Zakon o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934.

Prema tome kada je riječ o pitanju stvarne nadležnosti osim odredbe čl. 27. st. 1. ZS u kojoj su postupci za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku stavljeni u nadležnost neposredno višeg suda od onog kod kojeg se vodi postupak u pogledu kojeg je zatražena zaštita, treba imati na umu i odredbe Zakona o parničnom postupku koji se primjenjuje na temelju pravnog pravila 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934.

Prema odredbi čl. 17. st. 1. ZPP sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim samo do upuštanja protustranke u raspravljanje o glavnoj stvari, dok se u povodu prigovora protustranke prema odredbi čl. 17. st. 2. ZPP može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je prigovor podnesen prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.

U ovom slučaju protustranka se podneskom zaprimljenim na sud 11. siječnja 2007. upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, ali prigovor stvarne nadležnosti nije istaknula.

Osim toga povreda odredaba o stvarnoj nadležnosti predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP) samo ako sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odluči da je stvarno nadležan, a u ovom postupku kako je rečeno prigovor stvarne nenadležnosti prije žalbenog stadija postupka nije bio istaknut. Zato u ovom slučaju prigovor relativne nenadležnosti nije mogao biti prihvaćen. Konačno u pogledu drugog žalbenog prigovora protustranke treba odgovoriti da upravo duljina trajanja predmetnog postupka razmatrana u svojoj ukupnosti (od 5 godina, 8 mjeseci i 12 dana) upućuje na to da je predlagatelju nastupila povreda prava na suđenje u razumnom roku imajući na umu neučinkovito postupanje obaju nadležnih sudova kao i druge činjenice koje su od značaja za odlučivanje o osnovanosti predmetnog zahtjeva.

Visina naknade razmatrana u okviru podnesene žalbe protustranke je i prema ocjeni drugostupanjskog suda primjerena svim zakonskim kriterijima i okolnostima predmetnog slučaja, radi čega je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi pravnog pravila 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. valjalo odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 15. lipnja 2007.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.

DNA:

- spis dostaviti Županijskom sudu u Zagrebu s četiri primjerka drugostupanjske odluke