I Kž-Us-160/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 160/14-3

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Branku Brkiću kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv opt. B. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. KZ/97 i dr., odlučujući o žalbi protivnika osiguranja „O. s.“ d.o.o. Z., zastupan po branitelju – Odvjetničkom društvu Š. i Š. j.t.d. Z., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-Us-120/14; K-Us-12/04 od 6. studenog 2014., dana 5. siječnja 2015. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba protivnika osiguranja trgovačkog društva „O. s.“ d.o.o. Z. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-Us-120/14; K-Us-12/14 od 6. studenog 2014. temeljem odredbe čl. 11. toč. a) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj: 145/10) određena je privremena mjera osiguranja i oduzimanja imovinske koristi prema trgovačkom društvu „O. s.“ d.o.o. Z. te prema odgovornoj osobi J. S. i to pod toč. I. 1.-5. zabranom da otuđe ili opterete stan u Z., površine 74,68 m , stan u Z. površine 95,64 m , stan u zgradi u Z. površine 76,44 m , stan u Z. površine 64,01 m , te skladišta u mjestu C. sa 2,

dvorištem površine 8838 m uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenih nekretnina u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru.

Pod toč. II. na identičan način postupljeno je u odnosu na pašnjak u k.o. Š. površine 22982 m za koji se zabilješka zabranom otuđenja i opterećenja ima izvršiti u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Benkovcu.

I Kž-Us 160/14-3

Predmetna privremena mjera donesena je u korist Republike Hrvatske te ista može trajati najdulje 60 dana nakon što sud dostavi obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna.

Protiv tog rješenja žalbu podnosi „O. s.“ d.o.o. po B. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i Š. j.t.d. Z. uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da se preinači te izrečena privremena mjera ukine.

Žalba nije osnovana.

Osnovni i jedini osnov za podnošenje žalbe žalitelj vidi u tome što ne postoji opasnost da će ostvarenje tražbine Republike Hrvatske biti otežano ili onemogućeno te stoga smatra da se izrečena privremena mjera može ukinuti ili zamijeniti drugom iz razloga jer ista nije potrebna, a niti neophodna.

Žalitelj to obrazlože činjenicom da je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2011. godine bila određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi u odnosu na TD „O. s.“ d.o.o. Z. i odgovornoj osobi Z. M. u odnosu na četiri spomenuta stana u Z. koji su predmetom zabrane otuđenja i raspolaganja I u ovom postupku.

Žalitelj navodi da je isti sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu rješenjem od 13. studenog 2013. godine ukinuto rješenje suca istrage kojim je određena privremena mjera, da je od tada proteklo preko godinu dana, a da žalitelj nije raspolagao predmetnim nekretninama, mada je to mogao učiniti, što je po žalitelju dokaz da privremena mjera nije više potrebna.

Međutim, žalitelj propušta navesti razlog zbog kojega je sudac istrage 13. studenog 2013. godine ukinuo privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi. U konkretnom slučaju mjera je ukinuta zbog toga što u roku od dvije godine od dana kada je mjera određena nije potvrđena optužnica.

Međutim, kako je u međuvremenu optužnica potvrđena, čime je naknadno otpao razlog zbog kojega je sudac istrage ukinuo privremenu mjeru, a kako se člankom 12. ZOPOIK-a pretpostavlja postojanje opasnosti da bi protivnik osiguranja mogao raspolagati predmetnim nekretninama, čime bi bila osujećena tražbina Republike Hrvatske, to je prvostupanjski sud s pravom ponovno odredio istovjetnu privremenu mjeru obuhvaćajući sada pod toč. II. svog rješenja i zabranu raspolaganja pašnjakom u k.o. Š., površine 22982 m[2] što nije bilo predmetom zabrane suca istrage.

Uostalom, obzirom da žalitelj tvrdi da nema niti namjeru raspolagati tim nekretninama, postavlja se pitanje iz kojih razloga podnosi ovu žalbu, jer zabrana raspolaganja nekretninama, ukoliko žalitelj doista s njima ne želi raspolagati, za njega nema nikakvog negativnog učinka, a za Republiku Hrvatsku predstavlja jamstvo da će novčana tražbina proizišla iz oduzimanja protupravne imovinske koristi biti realizirana, ukoliko za to budu ostvareni zakonski razlozi.

I Kž-Us 160/14-3

Stoga nalazeći da žalba protivnika osiguranja nije osnovana valjalo je temeljem odredbe čl. 11. st. 5. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 5. siječnja 2015.

Sudac pojedinac

mr. sc. Branko Brkić, v.r.