Rev-x-140/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 140/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Guštek, predsjednice vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, mr. sc. Jadranka Juga, Gordane Jalšovečki i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz N., K., zastupanog po odvjetniku D. Č. i D. M. iz R., protiv tuženika I. Općine Omišalj i II. Grada Krka, zastupanih po punomoćniku M. M., odvjetniku iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4269/07 od 7. listopada 2009., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Krku broj P-796/06 od 4. svibnja 2007., u sjednici održanoj 10. studenoga 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija I. i II.-tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno isplate:

- na ime nematerijalne štete s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti 80.000,00 kn,

- na ime materijalne štete s osnova razlike u otpremninu 15.505,84 kn,

- s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 7. svibnja 1998. do 1. lipnja 2002. u iznosu od 107.587,53 kn s pripadajućom zateznom kamatom na određene mjesečne iznose pobliže navedeno u toč. III. izreke.

Tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 88.137,61 kn.

Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 90.000,00 kn s osnova nematerijalne štete, iz osnova materijalne štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 1. svibnja 1995. do 7. svibnja 1998. u ukupnom iznosu od 36.313,03 kn. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda u glavnoj stvari u odbijajućem dijelu na način da je tužitelju s osnova pretrpljenog straha dosuđen iznos od 30.000,00 kn, dok je žalba tuženika u dosuđujućem dijelu odbijena kao neosnovana.

Ujedno je preinačena odluka o parničnom trošku i tuženicima naloženo da tužitelju solidarno isplate iznos od 51.303,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dosuđujućem dijelu reviziju su izjavili tuženici zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

S obzirom da je u ovom predmetu drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) koji je stupio na snagu 1. listopada 2008. u smislu odredbe čl. 52. st. 4. ZIDZPP o reviziji tužiteljice se odlučuje primjenom tog Zakona.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Revizija je neosnovana.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno tvrdnji tuženika nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP), jer obje presude nižestupanjskih sudova sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe međusobno, a niti stanju spisa tako da se njihova pravilnost i zakonitost može ispitati.

Drugostupanjski sud je pak postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenio samo one žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Revizijskim navodima u biti pobijaju se činjenična utvrđenja suda i suprotstavlja svoja ocjena provedenih dokaza što upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a takav prigovor nije dopušten revizijski razlog u smislu čl. 385. ZPP-a.

U okviru istaknutog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tuženici ponavljaju ranije istaknute materijalnopravne prigovore i to: one koje se odnose na njihovu pasivnu legitimaciju, utvrđenu odgovornost, doprinos tužitelja vlastitoj šteti, te odgovornost treće osobe, kao i prigovor na dosuđene naknade materijalne i nematerijalne štete s obzirom na istaknuti prigovor zastare potraživanja.

Predmet spora je zahtjev tužitelja (tada radnika I. P. u O.) za naknadu štete iz štetnog događaja od 24. srpnja 1984. kada je vršeći kontrolu u noćnom dežurstvu u okviru općenarodne obrane i društvene samozaštite (ONO I DSZ) koja je pripadala u djelokrug rada tadašnje Općine Krk, čiji su tuženici pravni sljednici – teško povrijeđen. Uslijed posljedica zadobivenih povreda tužitelj je rješenjem SIZ MIORH-a od 12. prosinca 1985. premješten na drugo radno mjesto slabije plaćeni posao alatničara na kojem je radio do odlaska u invalidsku mirovinu 1. lipnja 2002..

Sudovi su utvrdili da je za štetni događaj isključivo odgovoran organizator noćnog dežurstva nekadašnja Općina Krk, budući da je prema tada važećim odredbama Zakona o općenarodnoj obrani („Narodne novine“, broj: 37/84 – dalje: ZONO) bila obvezna i ovlaštena uređivati i organizirati općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu, te u okviru toga rukovoditi sustavom civilne zaštite na svom području. Nadalje, sudovi utvrđuju da obavljanje patrolne službe dežurstva u noćnim satima je opasna djelatnost za koju u smislu čl. 174. st. 1. u vezi s čl. 173. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91 i dr. – dalje: ZOO) odgovora organizator takve djelatnosti, a tuženici nisu dokazali postojanje razloga iz odredbe čl. 177. ZOO-a kojim se oslobađaju od odgovornosti. Ujedno prema odredbi čl. 11. ZONO povrede i oboljenja koja nastaju zbog izvršavanja prava i obveza iz općenarodne obrane utvrđenim zakonom smatraju se povredama na radu, a radni ljudi i građani koji su izvršavali zakonom utvrđene obveze imaju sva prava utvrđena posebnim propisima za osobe koje su pretrpjele povredu na radu.

Tuženici pak na osnovu čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj: 90/92 i 94/93) su pravni sljednici ranije postojeće općine, te kao takvi solidarno odgovaraju za obveze bivše općine.

Stoga, pravilno su sudovi zaključili da su tuženici u obvezi naknaditi tužitelju svu štetu koju je pretrpio kako materijalnu koja se ukazuje u vidu gubitka zarade tako i nematerijalnu u vidu duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, kao i pretrpljenog straha kako je pravilno zaključio drugostupanjski sud.

Pritom su sudovi ocijenivši djelomično osnovanim prigovorom zastare pravilno primijenili odredbu čl. 376. ZOO-a, te visinu dosuđene nematerijalne štete utvrdili primjenom kriterija iz čl. 200. ZOO-a, a materijalnu štetu kroz odredbu čl. 195. ZOO-a.

Suprotno revizijskim navodima gore navedene materijalnopravne prigovore pravilno je ocijenio drugostupanjski sud neosnovanim u svojoj odluci, pa ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude.

Prema odredbi čl. 396. a) ZPP-a kad revizijski sud odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, može umjesto posebnog obrazloženja pozvati se na razloge prvostupanjske presude, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća iznesene razloge u obrazloženju drugostupanjske presude revidenti se na iste upućuju, a u smislu citirane zakonske odredbe.

Na temelju odredbe stavka 2. tog članka, svi razlozi bit će objavljeni na internetskim stranicama.

U Zagrebu, 10. studenoga 2010.

Predsjednica vijeća:

Jasna Guštek, v.r.