Rev-495/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 495/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., mlt. S. K. i mlt. D. K., zastupanih po ocu I. K. iz O., ovaj zastupan po punomoćnici A. I., odvjetnici iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel u O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž 3820/04 od 3. ožujka 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P 437/96 od 21. srpnja 2004., u sjednici održanoj 6. rujna 2007.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 3820/04. od 3. ožujka 2005. i presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-437/96. od 21. srpnja 2004. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž 3820/04 od 3. ožujka 2005., odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P 437/96 od 21. srpnja 2004., kojom je presuđeno:

„I/ Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevima koji glase:

„Nalaže se tuženiku da plati:

I-tužitelju I. K.:

a/ za duševne boli zbog smrti supruge iznos od 240.000,00 kn

b/ troškove karmina 4.000,00 kn

c/ trošak crnine 4.000,00 kn,

II-tužiteljici S. K.:

a/ za duševne boli zbog smrti majke 240.000,00 kn

b/ za izgubljeno uzdržavanje 500,00 kn mjesečno od 1. srpnja 1994. pa u buduće,

III-tužitelju D. K.:

a/ za duševne boli zbog smrti majke 240.000,00 kn

b/ za izgubljeno uzdržavanje 500,00 kn mjesečno od 1. srpnja 1994. pa u buduće,

sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate“.

II/ Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak od 45.000,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv ove pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da sud reviziju prihvati i pobijane presude ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja drugostupanjski sud dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), na odgovor tuženici.

Tužena nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude u granicama razloga određeno navedenih u reviziji sukladno čl. 392. a) ZPP-a, ovaj je sud ocijenio da su revizijski razlozi ostvareni.

Prvostupanjski sud utvrdio je, a drugostupanjski sud ocijenio je pravilnima utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da je supruga tužitelja I. K. i majka tužitelja S. K. i D. K. 18. lipnja 1994. ubijena od strane pripadnika Hrvatske vojske B. B. koji je za to kazneno djelo pravomoćno osuđen presudom Vojnog suda u Osijeku br. K 442/94 od 28. listopada 1994.,

- da je B. B. 18. lipnja 1994. zatražio slobodan dan koji mu je odobrio I. S. v.d. zapovjednika S. pri P. domobranskoj pukovniji,

- da je istog dana u 4,30 sati B. B. primijećen kako ulazi u svoj automobil koji je bio skriven u šumi i kako se udaljava,

- da je iz zapovijedi utvrđeno da je bilo strogo zabranjeno nošenje i odlaganje naoružanja u kućama,

- da B. B. nije pušku kojom je bio zadužen odložio po završetku dužnosti u mjestu P. već da je istu iznio iz postrojbe i njome počinio kazneno djelo.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su na osnovu navedenih utvrđenja ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim.

Člankom 218. st. 1. Zakona o oružanim snagama koji je preuzet Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz područja obrane koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički propisi (čl. 1. toč. 4. Zakona - “Narodne novine”, broj 52/91.) je propisano da za štetu što je vojna osoba u svezi s obavljanjem službe počini trećoj osobi odgovara društveno-politička zajednica ili organizacija udruženog rada, osim ako dokaže da je vojna osoba u danim okolnostima postupala onako kako je trebalo.

Iz navedene odredbe proizlazi da bi Republika Hrvatska odgovarala za štetu koju počini njen pripadnik, ali samo u slučaju kada je:

1) postupao u svezi s obavljanjem službe, te

2) ako u danim okolnostima nije postupao onako kako je trebalo.

U ovoj pravnoj stvari B. B. nije postupao u svezi s obavljanjem službe već je kao pripadnik Hrvatske vojske nakon što se vratio s položaja svojim motornim vozilom, unatoč dužnosti da pušku odloži na za to određeno mjesto u P. (koje mjesto nije bilo mjesto na kojem se B. B. nalazio na položaju), propustio to učiniti te je pušku zadržao i istom počinio štetnu radnju (ubojstvo) u ugostiteljskom objektu „G.“ u O..

Međutim, ovaj sud za sada ne prihvaća kao pravilan zaključak nižestupanskih sudova o nepostojanju odgovornosti tuženice u smislu čl. 174. u svezi s čl. 173. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91., 73/91. i 3/94. – dalje: ZOO).

Člankom 174. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi.

Imaocem se smatra vlasnik stvari te društvena pravna osoba koja ima pravo raspolaganja odnosno kojoj je stvar dana na privremeno korištenje.

Vojna osoba – B. B. je puškom zaduženom od vojnih vlasti Republike Hrvatske počinio štetni događaj pucajući nekontrolirano.

Štetne posljedice nastale nekontroliranim pucanjem iz vojničke puške potječu od opasne stvari pa su ostvarene pretpostavke iz čl. 173. ZOO.

Člankom 175. st. 1. ZOO je propisano da ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protupravni način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac nije za to odgovoran.

Da bi se o postojanju odgovornosti tuženice moglo zakonito odlučiti potrebno je ocijeniti da li je tuženica (odnosno odgovorna osoba tuženice) odgovorna za protupravno odnošenje vojničke puške od strane B. B. iz postrojbe.

Nižestupanjki sudovi su propustili ocijeniti da je zapovijedima Republike Hrvatske Ministarstva obrane Zborno područje O. od 13. srpnja 1993. i 8. veljače 1994. najstrože zabranjeno nošenje dugog naoružanja svim pripadnicima postrojbi Hrvatske vojske kada ne vrše službu i da su u smislu toč. 4. zapovjedi od 13. srpnja 1993. za provedbu ove zapovjedi odgovorni zapovjednici postrojbi s time da je u toč. 3. navedene zapovijedi određeno da će prema posebnoj zapovjedi djelatnici vojne policije vršiti temeljitu provjeru svih pripadnika postrojbi Hrvatske vojske i oduzimati oružje koje se koristi i nosi mimo zapovijedi.

Nižestupanjski sudovi nisu ocijenili iskaz svjedoka S. K. – zapovjednika voda koji je iskazao da je vidio da B. svojim automobilom napušta liniju, da nije vidio da li je otišao s puškom ili bez nje.

Nižestupanjski sudovi nisu utvrdili da li je vojnik B. postupio sukladno zapovijedi o zabrani nošenja dugog naoružanja pripadnicima postrojbi HV kada ne vrše službu ili se ponašao protivno toj zapovjedi te da li su odgovorni zapovjednici proveli potrebite mjere kako bi osigurali provedbu dobivenih zapovjedi o zabrani nošenja oružja koje bi omogućavale brzo otkrivanje da je oružje protupravno zadržano i poduzimanje mjera iz toč. 3. zapovjedi da se protupravno zadržano oružje oduzme. U ovoj je pravnoj stvari utvrđeno da je vojnik B. B. napustio postrojbu 18. lipnja 1994. u 4,30 sati, a štetni događaj je nastao istog dana u 22,45 sati.

Zbog navedenih razloga ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 395. st. 2. ZPP-a te je revizija tužitelja prihvaćena, pobijane presude ukinute i predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem i donijeti novu odluku.

U Zagrebu, 6. rujna 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.