I Kr-167/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-167/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. G. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 216. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zagrebu od 15. listopada 1999. br. Kv-1613/1999 (KO-2600/98), u sjednici održanoj 11. siječnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. M.G. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 1999. godine, br. KO-2600/98-37 (list spisa, br. 113), koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 25. svibnja 1999. br. Kž-655/99 (list spisa, br. 129), pravomoćno je proglašen krivim M.G. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 216. st. 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a prema stanju spisa nije stupio još na izvršavanje kazne zatvora, koja mu, također, prema stanju spisa, do sada nije snižavana po bilo kojem osnovu.

Dana 27. kolovoza 1999. (list spisa, br. 139) je osuđenik podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem navodi kao nove okolnosti zaključenje braka i rođenje djeteta i bolest roditelja o čemu su u privitku odgovarajući dokazi.

Smatra da istaknute okolnosti opravdavaju izvanredno ublažavanje kazne.

Općinski sud u Zagrebu, dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjev odbije a isto mišljenje su dali i općinski državni odvjetnik u Zagrebu i državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Odredbom čl. 414. ZKP/97 je određeno: "Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude".

Istaknute okolnosti zaključenje braka, rođenje djeteta i bolest roditelja su nove okolnosti u smislu gore citirane zakonske odredbe, koje sudovi prvog i drugog stupnja nisu imali u vidu prigodom odluke o vrsti i visini kazne osuđeniku kao podnositelju zahtjeva, ali iste nisu takvog značaja, u ovom slučaju, da bi očito dovele do blaže osude osuđenika i da su ih sudovi imali u vidu i uzeli u obzir prigodom odlučivanja o kazni osuđeniku, s obzirom na težinu kaznenog djela osuđenika i visinu izrečene mu kazne zatvora jer se radi o gotovo minimalno propisanoj kazni zatvora za kazneno djelo za koje je osuđen (propisana je najmanje kazna zatvora od šest mjeseci, a izrečena mu je kazna zatvora od sedam mjeseci).

Slijedom istaknutog, nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku, te je i trebalo, temeljem čl. 416. st. 6. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. siječnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Milan Gudelj v.r.