II Rev-178/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 178/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Augusta Husinec i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S., kojeg zastupa M. Š., odvjetnik iz S., protiv tuženika S. D., kojeg zastupa F. R., odvjetnik iz D., radi utvrđenja ništavosti ugovora i isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 26. travnja 1994. br. Pž-1119/94, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 12. veljače 1993. br. P-2287/92, u sjednici održanoj dana 17. siječnja 1995.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu br. Pž-1119/94 od 26. travnja 1994. odbija se.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu br. Pž-1119/94 od 26. IV. 1994. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Okružnog privrednog suda u Splitu br. P-2287/92 od 12. II. 1993., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za raskid ugovora o zakupu prostorija u sklopu građevinskog kompleksa u L. u D. od 28. XII. 1981. i 28. III. 1982., zaključen između stranaka - tuženika kao zakupodavca i tužitelja kao zakupca, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 14,600.374 HRD spp.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

II Rev 178/1994-2

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), kao ni onih na koje opisno ukazuje revident. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom sporu iz osnova odgovornosti zakupodavca za pravne nedostatke, u reviziji je sporno je li u pobijanoj presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je o sporu odlučeno primjenom odredbe iz čl. 580. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), a ne primjenom odredaba iz čl. 103. do 109. ZOO, te je li odredba iz čl. 580. st. 2. ZOO pravilno primijenjena kada su tužbeni zahtjevi kao neosnovani odbijeni.

Prema činjeničnoj osnovi tužbe, pravni nedostaci spornih ugovora o zakupu sastoje se u tome što tuženik kao zakupodavac nije vlasnik (u vrijeme zaključenja ugovora: nositelj prava raspolaganja) poslovnih prostorija koje su predmet ugovora o zakupu i što treća osoba V. k. J. D. svojata pravo vlasništva ovih poslovnih prostorija i osporava tužitelju pravo iskorištavanja istih.

Prije svega valja istaći, da okolnost što zakupodavac nije vlasnik stvari dane u zakup, ne čini ugovor ništavim.

Revident se pogrešno, u prilog svoje teze, da je takav ugovor ništav, poziva na "analogan slučaj" kada nevlasnik proda nekretninu i kupac ustanovi da nekretnina nije vlasništvo prodavaoca, pa kupac ustaje tužbom za ništavost ugovora. Ovo iz razloga, što i u slučaju prodaje tuđe stvari, a u iznesenom primjeru se o takvom slučaju radi, ugovor nije ništav, već, sukladno odredbi čl. 460. ZOO, prodaja obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije morao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.

Davanje u zakup tuđe stvari odnosno stvari na kojoj trećoj osobi pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupca na upotrebu stvari, čini pravni nedostatak za koji zakupodavac odgovara po odredbi čl. 580. st. 2. ZOO, a prema kojoj se ugovor o zakupu raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupcu štetu.

Prema tome, za odluku o sporu jedino je odlučno pripada li V. k. J. D. neko pravo koje sasvim isključuje pravo tužitelja da upotrebljava (iskorištava) zakupljeni poslovni prostor. U postupku nije utvrđeno da V. k. J. D. pripada takvo pravo. Naprotiv, utvrđeno je da tužitelj ove zakupljene poslovne prostorije iskorištava i da ih je dao u podzakup V. k. J. D. ugovorom od 29. XII. 1981.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u pobijanoj presudi odlučeno da ne postoji odgovornost tuženika zbog pravnih nedostataka po čl. 580. st. 2. ZOO i da je presudom suda prvog stupnja pravilno odlučeno kada su tužbeni zahtjevi kao neosnovani odbijeni.

Svi ostali revizijski navodi koji se bave pitanjem postojanja prava raspolaganja

II Rev 178/1994-2

(vlasništva) tuženika na zakupljenim poslovnim prostorijama nisu od značaja za odluku o reviziji, pa nisu ni ocijenjeni (čl. 399. i čl. 375. st. 1. ZPP).

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 17. siječnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.