IV Kž-26/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-26/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Frančula mr. Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv osum. T. I., zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 2. KZH, odlučujući o žalbi ošt. kao tužitelja T. N. podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Splitu od 14. studenog 1990, broj Kv-380/90, (Kio-625/90), u sjednici održanoj 6. ožujka 1991,

r i j e š i o je:

Odbija se kao neosnovana žalba ošt. kao tužitelja T. N.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev oštećenika kao tužitelja T. N. za provođenje istrage protiv osum. T. I., zbog kriv. djela iz čl. 142. st. 2. KZH.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu ošt. kao tužitelj T. N., po svojim punomoćnicima G. M. i G. D., odvjetnicima iz Lj., s prijedlogom, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak, podredno da se protiv osumnjičenog odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

U smislu čl. 157. st. 1. ZKP pretpostavka je provođenju istrage postojanje osnovane sumnje da je određena osoba počinila određeno krivično djelo.

Suprotno žalbenim navodima oštećenika kao tužitelja, prvostepeni je sud ispravno zaključio da u ovom slučaju osnovane sumnje na počinjenje kriv. djela prevare nema, što je okolnosno i obrazložio, a takva utvrđenja prvostepenog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Naime, činjenica da je osumnjičeni T. I., postupio po pismenom pozivu Volks banke iz Njemačke, kod koje banke je za slučaj smrti T. A. bila pohranjena njena punomoć, ničim prikrivajući činjenicu da je T. A. umrla (činjenica smrti uostalom, izričito je istaknuta i u dopisu banke) ne upućuje na zaključak da bi T. I., dovodio bilo koga u zabludu lažnim prikazivanjem činjenice da T. A. nije umrla, što je bitan elemenat da bi se moglo raditi o ovom krivičnom djelu prevare iz čl. 142. KZH.

Žalbeni navodi oštećenika kao tužitelja o mogućnosti da su dopis banke kao i punomoć eventualno krivotvoreni, ničim nisu potkrijepljeni, a niti se takvo što ne stavlja na teret osumnjičeniku zahtjevom za provođenje istrage.

Slijedom izloženih razloga, trebalo je žalbu oštećenika kao tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju čl. 397. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 6. ožujka 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka v.r.

Kocijančić Erika v.r.