Rev-2694/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2694/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz S., protiv ovršenika J. K. iz B., OIB: …, radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2606/14-2 od 12. rujna 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-1804/14-2 od 2. srpnja 2014., u sjednici održanoj 2. veljače 2016.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2606/14-2 od 12. rujna 2014. i rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-1804/14-2 od 2. srpnja 2014. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Ovrhovoditelj je pozivom na ovršna rješenja, kojima je utvrdio mjesečni iznos naknade za uređenje voda, donesenih u upravnom postupku na temelju odredbe čl. 35. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05 – dalje u tekstu: ZFVG/95) te odredbe čl. 16. st. 2. u svezi s čl. 13. st. 1. i čl. 70. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/09 – u daljnjem tekstu: ZFVG/09), podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate 1.568,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovrhe.

Prvostupanjski sud se rješenjem oglasio nenadležnim te odbacio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu od 23. lipnja 2014.

Drugostupanjski sud je rješenjem odbio žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke) te odbio kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu 405,63 kuna (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju u smislu odredbe čl. 400. st. 3. u svezi s odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a). Predlaže da se nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je dopuštena i osnovana.

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen je 23. lipnja 2014., tako da pitanje dopuštenosti podnesene revizije valja raspraviti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 25/2013. - dalje: OZ-a) prema kojoj je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP-a.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Shvaćanje o sudskoj nenadležnosti iz osporenog rješenja drugostupanjski sud temelji na odredbama čl. 40. st. 1. ZFVG/95, kao i na odredbama čl. 16. st. 2., čl. 17. i čl. 72. ZFVG/09 te odredbi čl. 23. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97,128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04 - uredba, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13) - i na odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13).

Ovrhovoditelj je reviziju podnio na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, uz navod da je podnosi jer odluka u sporu ovisi o rješenju procesnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Revident uz tvrdnju da shvaćanje na kojemu se osporeno rješenje temelji, o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda, nije pravilno i u suprotnosti je s shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci posl. br. U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008., kao i sa shvaćanjem izraženim u odluci Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-3030/13 od 3. siječnja 2014., te shvaćanjem u nizu drugih odluka Županijskog suda u Zadru (Gž-1931/13 od 26. srpnja 2013., Gž-1455/13 od 31. srpnja 2013., Gž-1613/13 od 26. lipnja 2013. i Gž-1612/13 od 26. rujna 2013.) i Županijskog suda u Vukovaru (Gž-2244/12 od 4. ožujka 2013.), u reviziji postavlja više pitanja, ali koja se suštinski svode na prvo: „Je li redovni sud nadležan za donošenje odluke o ovrsi temeljem ovršne isprave koju u okviru svoje nadležnosti donese kao javnopravno tijelo ?“.

Obzirom da je shvaćanje drugostupanjskog suda iz osporenog rješenja o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda u suprotnosti s shvaćanjem koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svojoj odluci posl. br. U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008., ali i obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova o nadležnosti za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnih rješenja Hrvatskih voda kojima je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, postavljeno pitanje revizijski sud nalazi važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pitanje sporne nadležnosti valja raspraviti u smislu:

I./ ZFVG/09 i to:

- odredbe čl. 5. stavka 1., prema kojoj u vodne naknade spada i naknada za uređenje voda,

- odredbe čl. 16., prema kojoj: (stavak 1.) „Naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz članka 17. ovoga Zakona.“, (stavak 2.) „Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode.“,

- odredbe čl. 17., prema kojoj: (stavak 1.) „Na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.“, (stavak 3.) „Jedinica lokalne samouprave dostavlja obveznicima i rješenje o obračunu naknade iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona.“, (stavak 4.) „Jedinica lokalne samouprave naplaćuje naknadu za uređenje voda putem uplatnica za komunalnu naknadu, uz koje zasebno iskazuje iznos, obračunske elemente i način obračuna naknade za uređenje voda.“,

- odredbe čl. 71., prema kojoj: (stavak 1.) „Rješenje o izvršenju protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja, na novčanim sredstvima na poslovnim računima obveznika, radi naplate vodnih naknada za koje rješenja o obračunu donose Hrvatske vode, osim obveznika iz članka 72. stavak 1. ovoga Zakona, donose Hrvatske vode u upravnom postupku.“, (stavak 2.) „Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu vodnih naknada.“,

- odredbe čl. 72., prema kojoj: (stavak 1.) „Protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje se provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada.“, (stavak 1.) „Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu naknade za uređenje voda.“,

- odredbe čl. 73., prema kojoj: (stavak 2.) „Ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona, pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.“, (stavak 3.) „Hrvatske vode su ovlaštene pokrenuti ovrhu na temelju ovršne (izvršne) isprave, kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, i protiv obveznika iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona, ali na drugim predmetima ovrhe, osim onih iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona.“,

II./ odredbe čl. 1. stavak 1. OZ-a, prema kojoj: “Ovim se Zakonom uređuje postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.“,

III./ Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine", broj 82/10 i 108/13 - dalje: Uredbe), i to:

- odredbe čl. 7., prema kojoj: (stavak 1.) „Jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem Popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom članka 17. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.“, (stavak 2.) “Iznimno od stavka 1. ovoga članka, jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem Popisu stanovnika ne prelazi 2000 mogu zatražiti preuzimanje poslova obračuna i naplate naknade za uređenje voda od Hrvatskih voda, ako se ocijeni da su sposobne uredno izvršavati te poslove.“,

- odredbe čl. 8., prema kojoj: (stavak 1.) „Hrvatske vode ovlaštene su preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema članku 7. stavku 1. ove Uredbe:

- ako se u postupku iz članka 83. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva utvrdi da nisu sposobne uredno obavljati poslove obračuna i naplate za uređenje voda ili ne prenose redovno naplaćena sredstva naknade za uređenje voda na propisane uplatne račune Hrvatskih voda ili

- ako Hrvatske vode utvrde da su troškovi obračuna i naplate naknade za uređenje voda putem jedinica lokalne samouprave znatno veći od troškova obračuna i naplate od strane Hrvatskih voda.“.

ZFVG-om je propisan različiti postupak naplate naknade za uređenje voda (prema odredbama čl. 17. toga Zakona) za nekretnine „na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu jedinice lokalne samouprave“.

Međutim, sukladno citiranim odredbama Uredbe, Hrvatske vode, koje u smislu odredaba čl. 16. ZFVG-a donose rješenja o obračunu naknade za uređenje voda - pa tu naknadu osim u prethodno navedenom slučaju iz odredaba čl. 17. toga Zakona i naplaćuju, pod uvjetima određenim tim odredbama ovlaštene su vršiti ili preuzeti „obračun i naplatu“ naknade za uređenje voda (dakle i donositi rješenja o obračunu naknade za uređenje voda) i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu: za one o kojima je riječ u odredbama članka 17. ZFVG-a.

S prethodno navedenim u svezi, a kako je istaknutom odredbom čl. 73. stavak 2. ZFVG-a propisano da ovrhu protiv obveznika vodnih naknada (pa time u smislu odredbe čl. 5. ZFVG-a i naknade za uređenje voda), za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju (o kojemu u ovome predmetu nije riječ) iz odredbe članka 71. stavka 1. ovoga Zakona (kojom je uređeno pitanje izvršenja „protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja, na novčanim sredstvima na poslovnim računima“ tih obveznika), „pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu“, to je odredbom čl. 73. stavak 2. ZFVG-a ujedno propisana sudska nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika plaćanja naknade za uređenje voda na koje se ta odredba odnosi i za koje (kao u ovome slučaju) rješenje o obračunu donose Hrvatske vode.

Konkretno, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud.

Izloženo shvaćanje o sudskoj nadležnosti odgovara i smislu Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09), i to:

- odredbe čl. 133. st. 1., prema kojoj: „Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno“,

- odredbe čl. 137., prema kojoj: (stavak 1.) „Izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje.“, (stavak 2.) „Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.“,

dakle odredbama kojima je propisano da ovrhu novčanih obveza utvrđenih rješenjima donesenim u upravnom postupku provode nadležni sudovi (ako posebnim zakonom nije drugačije određeno) - a koje valja sagledati u smislu odredbe čl. 23. toč. 3. OZ-a prema kojoj ovršna isprava je i „ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno“.

Sukladno izloženom shvaćanju revizijskog suda, osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 16. ZPP-a kada su ocijenili da rješavanje konkretnog ovršnog predmeta ne ide u sudsku nadležnost i oglasili se nenadležnim te odbacili ovršni prijedlog.

Zbog navedenog valjalo je na temelju odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 2. veljače 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.