Rev-610/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 610/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja B. L. iz Z., ..., zastupane po punomoćniku S. U., odvjetniku u Z., protiv tuženika Lj. L. iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku u Z., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Zadru od 23. rujna 1991. br. Gž-751/91, kojim je potvrdjeno rješenje Općinskog suda u Zadru od 6. ožujka 1991. br. P-1823/90, u sjednici održanoj dana 30. travnja 1992.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Protiv rješenja suda drugog stupnja kojim je potvrdjeno rješenje suda prvog stupnja o odbačaju prijedloga tuženika za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka izjavio je reviziju tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Opravdavajući navedene razloge u reviziji se upućuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 425. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer da nije bilo osnova za odbacivanje prijedloga tuženika za ponavljanje postupka. Pri tom revizija precizira daje predsjednik vijeća ovlašten odbaciti prijedlog bez održavanja ročišta samo u slučajevima iz odredbe čl. 423. ZPP ako se ponavljanje traži iz razloga navedenih u čl. 421. toč. 9. ZPP. Prigovara da sudovi nisu ulazili u ispitivanje "osnovanosti i tačnosti" navoda tuženika u prijedlogu, a što je odlučno radi utvrdjivanja početnog uzroka poremećenih odnosa stranaka. Okolnosti od kojih pri tom revident polazi su da dijete mldb. K. nije njegovo, te da je stekao mogućnost da dokaže da je tužiteljica u dva navrata abortirala iako s obzirom na njegovu odsutnost isključuje mogućnost da je dijete zanijela u odnosu s njim. Predlaže da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Novote mogu predstavljati osnovu za traženje ponavljanja postupka ako ih predlagač bez svoje krivnje nije mogao iznijeti prije nego li je prijašnji postupak završen pravomoćnom odlukom. Dakle, pravo na traženje ponavljanja postupka iz razloga navedenih u čl. 421. toč. 9. Zakona o parničnom postupku koji je kao propis Republike Hrvatske preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) ima stranka koja može učiniti vjerojatnim daje u prethodnom postupku postupala sa adekvatnim procesnim angažmanom. U protivnom, a temeljem odredbe čl. 422. st. 2. ZPP ponavljanje postupka ne može se dopustiti pa takav prijedlog kao nedopušten valja odbaciti (čl. 425. st. 1. ZPP).

Iz netom iznijetih razloga proizlazi neosnovanost prigovora revizije o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka jer revident neosnovano smatra da predsjednik vijeća bez održavanja ročišta kad je ponavljanje zatraženo temeljem odredbe čl. 421. toč. 9. ZPP može prijedlog odbaciti samo pod pretpostavkama iz odredbe čl. 423. ZPP (pitanje pravovremenosti prijedloga za ponavljanje postupka).

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o novim činjenicama koje tuženik bez svoje krivnje nije mogao iznijeti u brakorazvodnoj parnici (dapače o nebračnosti mldb. K. ukazivao je saslušan kao stranka), a suprotno se niti ne dokazuje, to su pravilnom primjenom već gore navedenih procesnih odredbi sudovi prijedlog kao nedopušten odbacili.

S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci (čl. 399. u vezi sa čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 30. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v. r.