Rev-1318/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I., koga zastupa punomoćnik R. K., odvjetnik iz O., protiv tužene C. o. d.d., F. N., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 20. 11. 1996. godine, br. Gž-326/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 27. 2. 1996. godine, br. P-6/96-6, u sjednici održanoj dana 23. veljače 2000. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1318/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Suprotno tvrdnji revidenta nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju povredu revident konkretno niti ne upućuje, niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1318/1997-2
U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I., koga zastupa punomoćnik R. K., odvjetnik iz O., protiv tužene C. o. d.d., F. N., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 20. 11. 1996. godine, br. Gž-326/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 27. 2. 1996. godine, br. P-6/96-6, u sjednici održanoj dana 23. veljače 2000. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda prvog stupnja, kojom je presuđeno:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženoj da tužitelju na ime naknade štete isplati slijedeće novčane iznose i to na ime nematerijalne štete: za pretrpljeni strah 17.500,00 kn, za pretrpljene boli 19.500,00 kn, za trajne posljedice 132.000,00 kn, za naruženost 15.000,00 kn, svi iznosi sa kamatom od donošenja presude do isplate, na ime materijalne štete: za tuđu pomoć i njegu 20.500,00 kn, za uništenu odjeću 1.500,00 kn, za pojačanu ishranu 15.000,00 kn, svi iznosi sa zakonskom kamatom od donošenja presude do isplate, te tužitelju naknaditi troškove postupka, sa kamatom od donošenja presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, ili da u slučaju da tužitelj nema pravo po prethodnom osnovu, plati tužitelju u skladu s čl. 209., 210., 214. Zakona o obveznim odnosima na ime nematerijalne štete jedinstveni iznos od 120.000,00 kn sa kamatom od 28. 12. 1995. godine do isplate i na ime materijalne štete za tuđu pomoć i njegu 20.500,00 kn, za uništenu odjeću 1.500,00 kn, za pojačanu ishranu 15.000,00 kn, svi iznosi sa kamatom od 28. 12. 1995. godine do isplate, te tužitelju nadoknaditi troškove postupka, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je neosnovana.
Suprotno tvrdnji revidenta nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju povredu revident konkretno niti ne upućuje, niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja zbog nastupjele zastare, primjenom čl. 376. Zakona o obveznim odnosima.
Pogrešno drži tužitelj da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 377. Zakona o obveznim odnosima.
Ovo iz slijedećih razloga.
U tijeku postupka neprijeporno je utvrđeno da osiguranik tužene nikada nije proglašen krivim u kaznenom postupku pred nadležnim sudom.
- Rješenjem istražnog suda Okružnog suda u Osijeku od 23. lipnja 1983. godine obustavljena je istraga protiv K. S. - osiguranika tužene, zbog kaznenog djela iz čl. 168. st. 4. KZSRH u svezi čl. 163. st. 3. KZSRH.
- Rješenjem Okružnog suda u Osijeku od 13. 3. 1992. godine odbijen je prijedlog tužitelja kao oštećenika za dopunu istrage.
- Uvidom u upisnik K nadležnog suda utvrđeno je da protiv osiguranika tužene nije vođen kazneni postupak.
U slučaju štete prouzrokovane kaznenim djelom dulji rok zastare primjenjivat će se samo onda kada je kaznenom presudom utvrđeno da šteta potječe od kaznenog djela.
U pogledu navoda revizije da je parnični sud morao sam utvrditi je li šteta uzrokovana kaznenim djelom, za istaći je, da bi parnični sud bio ovlašten to utvrđivati samo u slučaju da su postojale procesne smetnje zbog kojih se nije mogao provesti kazneni postupak, što u ovom predmetu nije slučaj.
U svezi alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva zbog stjecanja bez osnove na strani tužene, za istaći je, a kako to pravilno smatra drugostupanjski sud, da okolnosti utvrđene u postupku pred nižim sudovima ne ukazuju da bi revident takav zahtjev protiv tuženika mogao temeljiti na odredbi čl. 210. Zakona o obveznim odnosima.
Usput se napominje, da je i po tom osnovu, a u svezi čl. 371. Zakona o obveznim odnosima nastupila zastara.
Stoga se nije ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci i odbiti reviziju kao neosnovanu.
U Zagrebu, 23. veljače 2000. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.