Legislator Case Law & Legislation
Rev-1440/1996-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows tort claim revision, increasing non-material damage compensation for a minor's traffic accident injuries.

Case Number Rev-1440/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the plaintiff's revision against a final judgment awarding 121,000 kn in non-material damages for a minor's traffic accident injuries. The court found that while the lower courts correctly assessed material costs and procedural conduct, they undervalued the non-material damage compensation for pain, suffering, and permanent scarring. Consequently, the court increased the non-material damages to 114,400 kn and upheld the material damage award, ordering the defendants to pay the adjusted total.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 393., 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court may increase non-material damage compensation in tort cases if the lower courts failed to adequately account for the intensity of pain, duration of suffering, and permanent physical scarring resulting from injuries sustained by a minor.

Keywords

AI generated
non-material damage compensation traffic accident liability minor victim injuries permanent scarring assessment pain and suffering calculation tort revision procedure solidary liability

Cited Legislation

AI generated
čl. 200. Zakona o obveznim odnosima
Takva jačina tjelesnih bolova i straha i njihovo trajanje, po nalaženju ovog revizijskog suda opravdavaju u smislu odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 155. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1440/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. M. B. iz O., zastupane po ocu i zakonskom zastupniku M. B., koga zastupa B. K., odvjetnik iz K., protiv prvotuženice C. o d.d. Z., drugotuženika B. -. g. Z., koga zastupa A. M., odvjetnik u Z. i trećetuženika Ž. R. iz P., koga zastupa A. M., odvjetnik u Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 16. ožujka 1996. br. Gž-921/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pakracu od 27. travnja 1995. br. P-103/94, u sjednici održanoj dana 2. veljače 1999.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tužiteljice te se preinačuju djelomično presuda Županijskog suda u Požegi od 18. ožujka 1996. br. Gž-921/95 i presuda Općinskog suda u Pakracu od 27. travnja 1995. br. P-103/94 te se tuženicima nalaže da pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 121.000,00 kn na ime nematerijalne štete solidarno plate tužiteljici još i iznos od 24.200,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 27. travnja 1995. do isplate i parničnim troškom cijelog postupka u iznosu od 22.700,00 kn. U ostalom dijelu odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženicima da na ime nematerijalne štete solidarno plate tužiteljici iznos od 121.000,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 27. travnja 1995. godine i na ime materijalne štete iznos od 2.700,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 8. ožujka 1993. godine sve do isplate i kojom je ostali dio tužbenog zahtjeva (do iznosa od 189.200,00 kn) odbijen.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu drugog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, koji, uostalom, tužiteljica u svojoj reviziji nije pobliže ni naznačila niti obrazložila.

U pravu je revidentica kada ističe da joj je na ime nematerijalne štete trebalo dosuditi veće iznose od pravomoćno dosuđenih, ali ne za svaki od utuženih oblika prema tužbenom zahtjevu.

U postupku je utvrđeno da je dana 18. studenog 1992. godine u O. tužiteljica tjelesno ozlijeđena u prometnoj nezgodi koju je prouzrokovao trećetuženik Ž.R. nepropisnom vožnjom automobila vlasništva drugotuženika B. iz Z. koji je osiguranik prvotuženice C. osiguranja d.d. Z. po propisima o obaveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i da su tuženici solidarno odgovorni za nadoknadu štete koju je tužiteljica tada kao četrnaestgodišnja djevojčica pretrpjela.

Utvrđeno je također da je tužiteljica prilikom navedenog štetnog događaja zadobila udarce u glavu s prijelomom lubanje i potresom mozga te posljedičnom kljenuti živca na licu s desne strane, prijelom lijeve natkoljenice i lijeve potkoljenice, odvajanje glavice lijeve nadlaktične kosti i prijelom desne ključne kosti, zbog čega je trpjela tjelesne bolove jakog intenziteta deset dana, srednjeg intenziteta četrdeset dana, a slabijeg intenziteta kontinuirano tri mjeseca, a s karakterom povremenosti sve do danas, kao i intenzivan primarni strah u trajanju od tri dana i strah od operacije ukupno šest dana.

Takva jačina tjelesnih bolova i straha i njihovo trajanje, po nalaženju ovog revizijskog suda opravdavaju u smislu odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94) nadoknadu za pretrpljene tjelesne bolove u iznosu od 14.400,00 kn i za pretrpljeni strah u iznosu od 10.800,00 kn, a ne ispod tih iznosa kako su to pogrešno ocijenili sudovi, ni preko tih iznosa kako to neosnovano ističe revidentica.

Prema utvrđenju sudova kod tužiteljice su zbog opisanog tjelesnog povređivanja u mladoj dobi ostale trajne posljedice i to:

- smanjenje životnih aktivnosti za 35% zbog povremenih bolova koje stalno trpi i znatnih napora prilikom obavljanja svojih potreba i obavljanja drugih poslova koje će ulagati tijekom cijelog života i

- naruženost jačeg stupnja zbog brojnih ožiljaka u predjelu desne ključne kosti i lijevog ramena, lijevog bedra i lijeve potkoljenice, kao i zbog šepanja.

Takvo smanjenje životnih aktivnosti po nalaženju ovog revizijskog suda opravdava u smislu čl. 200. ZOO pravičnu novčanu nadoknadu za duševne bolove koje tužiteljica zbog toga trpi u iznosu od 100.000,00 kn, kako to ona u svojoj reviziji osnovano ističe, a ne ispod tog iznosa kako su to pogrešno ocijenili sudovi.

Isto tako revidentica s pravom ističe da joj je za duševne bolove zbog naruženosti trebalo dosuditi nadoknadu u iznosu od 20.000,00 kn koliko je i tražila, jer to opravdava u smislu čl. 200. ZOO navedeni stupanj naruženosti i mlada dob tužiteljice, pa su i u odnosu na ovaj oblik nematerijalne štete sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su dosudili manji iznos od utuženoga.

Visinu nadoknade na ime troškova tuđe pomoći i njege koja je tužiteljici bila potrebna kroz tri mjeseca, sudovi su pravilno utvrdili u iznosu od 2.700,00 kn prema kriterijima kakvi su bili u vrijeme kada je ta pomoć pružana i cijenama u mjestu gdje je pružana, pa protivni revizijski navodi glede ovog oblika štete nemaju opravdanje.

Iz izloženih razloga suđeno je na temelju odredbi čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP, kao u izreci ove presude.

Odluka o trošku cijelog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

U Zagrebu, 2. veljače 1999.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.