Rev-2038/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice E.S. iz Z., … , koju zastupa E.Š. iz Z., … , protiv tuženika GP "V.G. " iz Z., … , radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 31. ožujka 1992.g. br. Gž 2088/92-2, kojom je djelomično preinačena prvostepena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 31. listopada 1991.g. br. P 41/91, u sjednici održanoj 2. prosinca 1992.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2038/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Drugostepeni je sud preinačio (djelomično) prvostepenu odluku i odbio zahtjev za kamatu na plaćeni iznos kupoprodajne cijene, pozivajući se na odredbu čl. 6. Ugovora o kupnji stana, u kojoj se je tužiteljica - kupac odrekla prava na traženje kamata (i time je isključena primjena čl. 16. ZOP-a) a tuženik se odrekao prava na obračun klizne skale i razlike u cijeni (pa je time kupcu garantirana ugovorena cijena).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2038/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice E.S. iz Z., … , koju zastupa E.Š. iz Z., … , protiv tuženika GP "V.G. " iz Z., … , radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 31. ožujka 1992.g. br. Gž 2088/92-2, kojom je djelomično preinačena prvostepena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 31. listopada 1991.g. br. P 41/91, u sjednici održanoj 2. prosinca 1992.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje drugostepena presuda Okružnog suda u Zagrebu od 31. ožujka 1992.g. br. Gž 2088/92-2 tako da se odbija žalba tuženika protiv prvostepene presude kao neosnovana u cijelosti i potvrđuje prvostepena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 31. listopada 1991.g. br. P 41/91.
Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 25.700 HRD u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
O b r a z l o ž e n j e:
Prvostepeni je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te obvezao tuženika da joj isplati iznos od 925.577,10 HRD sa kamatom, koja na iznos od 904.771,70 HRD teče od 4. siječnja 1991.g. a na iznos od 20.805,40 HRD od 15 svibnja 1990.g. do isplate i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 15.100 HRD.
Žalbu tuženika protiv prvostepene presude djelomično je odbio drugostepeni sud, a u odnosu na plaćeni iznos od 20.805,40 HRD sa kamatom, dok je djelomično žalbu prihvatio i preinačio prvostepenu presudu odbivši tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 904.771,70 HRD i odredio da tužiteljica naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 26.400 HRD. Protiv drugostepene presude u dijelu, kojim je preinačena prvostepena presuda i odbijen dio tužbenog zahtjeva, reviziju je pravovremeno izjavila tužiteljica, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa predlaže da se drugostepena presuda preinači i odbije žalba tuženika u cijelosti te potvrdi prvostepena presuda ili da se ta drugostepena presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostepenom sudu.
Odgovor na reviziju nije izjavljen.
Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Po drugostepenom sudu odbijeni iznos od 904.771,70 HRD predstavlja kamate na plaćenu kupoprodajnu cijenu stana koji je od tuženika kupila tužiteljica a za vrijeme od kada je ta cijena plaćena do dana predaje stana kupcu. Tužiteljica je platila tuženiku 14. prosinca 1988.g. iznos od 8.700 novih dinara, a dana 15. prosinca 1988.g. još 20.267 novih dinara dok je tužiteljici stan predat 27. kolovoza 1990.g. Stranke su kupoprodajni ugovor zaključile 28. studenog 1988.g.
Prvostepeni je sud sporni iznos dosudio tužiteljici pozivajući se na odredbu čl. 16. st. 2. toč. 3., 4. i 5. Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga u prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta u tom području ("Sl. list" 43/76, 23/79, 54/81, 20/84 i 43/76
- dalje ZOP), koji je prestao važiti 1. listopada 1989.g. ali je bio na snazi kad su stranke zaključile ugovor i kada je tužiteljica isplatila ugovorenu cijenu stana.
Drugostepeni je sud preinačio (djelomično) prvostepenu odluku i odbio zahtjev za kamatu na plaćeni iznos kupoprodajne cijene, pozivajući se na odredbu čl. 6. Ugovora o kupnji stana, u kojoj se je tužiteljica - kupac odrekla prava na traženje kamata (i time je isključena primjena čl. 16. ZOP-a) a tuženik se odrekao prava na obračun klizne skale i razlike u cijeni (pa je time kupcu garantirana ugovorena cijena).
U pravu je revident kada ističe da je odredba čl. 16. ZOP-a propis kongentne naravi i da na promjenu iste ne utječe sporazum stranaka.
Odredbom čl. 16. st. 2. toč. 4. ZOP propisano je da organizacija udruženog rada čini djelo špekulacije u prometu robe ako prodaju robe uvjetuje - izričito ili prešutno - uplatom unaprijed određenog iznosa novčanih sredstava pa nakon isporuke robe pri konačnom čuna kupcu odgovarajuću kamatu na uplaćeni iznos. obračunu ne prizna odnosno ne obra
Odredbom čl. 16. st. 3. ZOP propisano je da se pod odgovarajućom kamatom u smislu tog zakona podrazumijevaju kamate koje bi u času obračuna između kupca i prodavaoca pripadale kupcu da je uplaćeni iznos sredstava uložio kod banke i to - do tri mjeseca kamate utvrđene na sredstva po viđenju, a preko tri mjeseca kamate utvrđene za oročena sredstva srazmjerno vremenu od trenutka uplate sredstava do trenutka isporuke robe.
Organizacije udruženog rada nisu dužne plaćati kamate iz st. 2. cit. odredbe ako robu isporuče u roku od 15 dana od dana kada je kupac izvršio isplatu (čl. 16. st. 5. ZOP).
Prema utvrđenjima sudova proizlazi da su se u predmetnom slučaju ispunile sve pretpostavke za primjenu odredaba navedenog ZOP-a i prvostepeni sud je pogrešno primjenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa sa odgovarajućom kamatom koja teče od podnošenja tužbe.
Po pravnom shvaćanju ovoga suda, pravo na obračun utuženih kamata uz ispunjenje pretpostavki iz citiranih odredaba ZOP-a ne zavisi od činjenice da li je ugovorena i plaćena cijena stana veća ili manja od cijene važeće na dan isporuke stana, kako to pogrešno smatra tuženik i drugostepeni sud.
Kada je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu, pogrešno je primijenio materijalno pravo, a kako su sve pravno relevantne činjenice nesporne to su se ostvarile pretpostavke za preinačenje drugostepene presude pa je odlučeno kao u izreci na temelju čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske - dalje ZPP.
Tužiteljica je u cijelosti uspjela u ovoj parnici sa svojim tužbenim zahtjevom pa joj je ovaj sud priznao i dosudio parnični trošak: 15.100 HRD iz prvostepenog postupka (sudske takse na tužbu i presudu te troškovi vještačenja) i trošak revizije (sa sastav i poštanske troškove) 10.600 HRD, a sve na temelju čl. 166. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 2. prosinca 1992.g.
Predsjednik vijeća:
Miroslava Vekić, v.r.