Croatian Supreme Court orders lower court to decide within six months and awards damages for unreasonable delay.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ordered the local court to issue a decision within six months and awarded 3,500 kuna in damages for the unreasonable delay in proceedings. The plaintiff argued that the trial lasted over a year due to judicial inactivity, while the court acknowledged the plaintiff's own contribution to the delay by submitting evidence late. Despite the plaintiff's partial responsibility, the court found the overall duration violated the constitutional right to a trial within a reasonable time.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 27. Zakona o sudovima; Članak 29. stavak 1. Ustava RH: A party may file a direct request for protection of the right to a trial within a reasonable time, and the Supreme Court may order the lower court to decide within a set period and award appropriate compensation for the violation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 2039/10-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja L. K. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. studenog 2010., 28. ožujka 2011.,
r i j e š i o j e:
I. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-154/11 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju L. K., u iznosu od 3.500,00 (tritisućepetsto) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagatelj je 16. studenog 2010., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09. i 116/10. - dalje: ZS), ovom sudu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P-3633/04, te kod Županijskog suda u Zadru pod posl. br. Gž-2336/08.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-3633/04, očitovanja Županijskog suda u Zadru, br. 11 Su-924/10 od 1. veljače 2011., te službene provjere kod Općinskog suda u Zadru, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:
- predmetni postupak pokrenut je 9. prosinca 2004. pred Općinskim sudom u Zadru (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima I-tužitelja M. K., II-tužiteljice P. K., III-tužitelja I. K., IV-tužitelja B. K., V-tužiteljice M. B., VI-tužitelja J. K., VII-tužitelja S. V. V.-tužitelja D. K. i XI-tužiteljice N. D., svi zastupani po odvjetniku M. Z. iz Z., …, protiv tuženice C. K., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe;
- tuženica je dostavila odgovor na tužbu 3. siječnja 2005.;
- podnescima od 4. srpnja 2005. i 10. travnja 2006. tužitelji su požurili rad suda;
- 12. svibnja 2006. dostavljena je Općinskom sudu u Zadru smrtovnica za tuženicu;
- na ročištu održanom 17. svibnja 2006. sud je donio rješenje o prekidu postupka zbog smrti tuženice;
- podneskom od 28. kolovoza 2006. tužitelj je predložio pozvati nasljednicu da preuzme parnicu, te je dopisom od 31. kolovoza 2006. naloženo nasljednici da se očituje, koja je podneskom od 15. rujna 2006. godine izvijestila sud da preuzima postupak te je ujedno obavijestila sud da je preminuo i I-tuženik, nakon čega je dopisom od 12. listopada 2006. godine sud pozvao tužitelje da se očituju u roku 15 dana;
- tužitelji su se očitovali podneskom od 31. listopada 2006. uredivši tužbeni zahtjev na način da su naznačili nasljednike preminulog I-tužitelja, i to tako da su kao I-tužitelja naznačili L. K. iz Z., … (ovdje predlagatelja);
- podneskom od 29. ožujka 2007. godine tužitelji su predložili donošenje privremene mjere i požurili rad suda;
- dopisom od 2. svibnja 2007. pozvana je tuženica da se očituje, čemu je ista udovoljila podneskom od 9. svibnja 2007.;
- rješenjem P-3633/04 od 18. svibnja 2007. sud je odredio privremenu mjeru uz zabilježbu iste u zemljišnoj knjizi;
- 31. svibnja 2007. tuženica je podnijela žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru P-3633/04, te je potom cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zadru na daljnje postupanje;
- podneskom od 7. rujna 2007. tužitelji su požurili rad suda;
- Županijski sud u Zadru je rješenjem Gž-1281/07 od 12. rujna 2007. godine uvažio žalbu tuženice i preinačio rješenje Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-3633/04 od 18. svibnja 2007., odbivši prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere;
- podneskom od 16. studenog 2007. tuženica je tražila brisanje zabilježbe privremene mjere u skladu s odlukom Županijskog suda u Zadru;
- podneskom od 17. siječnja 2008. tužitelji su požurili rad suda;
- na ročištu održanom 20. veljače 2008. saslušano je dvoje svjedoka, temeljem prijedloga tužitelja u tužbi;
- dopisom od 20. veljače 2008. zatraženo je od Ureda za imovinsko-pravne poslove Zadarske županije dostaviti spis br. 947-01/07-01/1689, čemu je udovoljeno dana 4. ožujka 2008.;
- podneskom od 19. ožujka 2008. godine tužitelji su se očitovali;
- na ročištu održanom 3. travnja 2008. saslušano je daljnjih dvoje svjedoka, na prijedlog tuženice. Dopisom od 3. travnja 2008. zatraženo je od Ureda za imovinsko-pravne poslove Zadarske županije dostaviti zapisnik sa očevida za spornu nekretninu, čemu je udovoljeno 10. travnja 2008.;
- na ročištu održanom 2. svibnja 2008. godine saslušan je svjedok, na suglasan prijedlog stranaka;
- na ročištu održanom 16. svibnja 2008. godine saslušani su tužitelji i tuženica, te je glavna rasprava zaključena;
- ročišta određeno za 3. lipnja i 26. lipnja 2008. sud je odgodio radi složenosti predmeta i radi korištenja godišnjeg odmora;
- na ročištu za objavu presude održanom 11. rujna 2008. sud je donio presudu broj P- 3633/04 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, protiv koje je 19. studenog 2008. tuženica podnijela žalbu, na koju su 28. studenog 2008. tužitelji odgovorili, nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zadru na daljnje postupanje, koji je spis vodio pod posl. br. Gž-2336/08;
- podneskom od 8. prosinca 2009. tuženica je požurila rad suda, kao i tužitelji podneskom od 2. travnja 2010.;
- Županijski sud u Zadru je u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2010. donio rješenje posl. br. Gž-2336/08, kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru P-3633/04 od 11. rujna 2008. godine te predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;
- spis se vodi pod posl. br. P-154/11. Postupak je u tijeku.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.
Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (9. prosinca 2004.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (28. ožujka 2011.), što iznosi ukupno 6 (šest) godina, 3 (tri) mjeseca i 19 (devetnaest) dana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 6 godina u svakom slučaju je neprihvatljiva i nipošto ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 8 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od nadležnih ustanova, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno; naime, od podnošenja odgovora na tužbu (3. siječnja 2005.) pa do slijedeće radnje u postupku – dostavljanja smrtovnice za prvotno naznačenu tuženicu (12. svibnja 2006.) – zamjećuje se razdoblje potpune neaktivnosti suda u razdoblju duljem od jedne godine i četiri mjeseca. Nadalje, upravo izloženi broj određenih i provedenih ročišta, te činjenica da je drugostupanjski sud presudu suda prvog stupnja ukinuo, ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.
S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku I-tužitelj, kao pravni sljednik prvotno naznačenog I-tužitelja) svojim držanjem u predmetnoj parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činio tijekom čitavog postupka i u više navrata, uključujući i prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, te pribavljanje podataka od nadležnih ustanova. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.
U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, ne samo obzirom na predmet spora (utvrđenje i uknjižba) i činjenicu da je na strani tužitelja sudjelovalo više osoba, već i stoga što je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze saslušanjem više svjedoka, te odrediti prekid postupka.
Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 3.500,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, kao i činjenicu da je predlagatelj, kao nasljednik prvotno naznačenog I-tuženika, stupio u parnicu 2006. godine, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 28. ožujka 2011.
Sudac:
Aleksandar Peruzović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.