Rev-3272/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3272/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz K., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., protiv tuženika T. o. d.d. Podružnica P., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva P., S. F. i K. P. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-1227/14-2 od 16. lipnja 2015., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, br. P-3019/06-149 od 10. veljače 2014., u sjednici održanoj 15. siječnja 2019.,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tužitelja se djelomično prihvaća te se u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 114.581,96 kn (za iznos od 50.000,00 kn) i u odluci o troškovima postupka preinačuju presuda Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-1227/14-2 od 16. lipnja 2015. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, br. P-3019/06-149 od 10. veljače 2014. i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju pored dosuđene naknade štete u iznosu od 114.581,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama platiti još i daljnji iznos od 50.000,00 kn s kamatama od 12. studenoga 2013. do isplate, po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 46.757,50 kn u roku od 15 dana.

II. Odbija se revizija tužitelja u preostalom dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 513.716,00 kn, kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, toč. I., tuženiku je naloženo da nadoknadi tužitelju štetu isplatom iznosa od 109.581,96 kuna zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 44.000,00 kuna od 12. studenog 2013. do isplate, a na iznos od 65.581,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na svakomjesečne iznose od 15. listopada 2001. do 15. siječnja 2004. (kako je to podrobnije određeno toč. I. presude). Točkom II. je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 568.716,00 kuna sa zateznom kamatom na iznos od 156.000,00 kuna od 12. studenog 2013. do isplate, a na iznos od 412.716,00 kuna na pojedinačne mjesečne iznose od 15. veljače 2004. do 15. siječnja 2013. do isplate (kako je to podrobnije navedeno toč. II. presude). Točkom III. presude je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 60.813,44 kune.

Drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda tako da je naloženo tuženiku da tužitelju plati 114.581,96 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekuće na pojedine iznose kako su naznačeni pod toč. I izreke drugostupanjske presude. Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva od 563.716,00 kn (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 60.813,44 kn (toč. III izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije uspio i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži naknadu štete zbog posljedice ozljeđivanja u prometnoj nezgodi. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 200.000,00 kuna (za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 150.000,00 kuna, za pretrpljeni strah 20.000,00 kuna i pretrpljene fizičke bolove 30.000,00 kuna) te imovinsku štetu na ime izgubljene zarade u iznosu od 478.297,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od 15. listopada 2001. do 15. siječnja 2013. (kako su precizno navedeni u izreci presude).

Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio takav tužbeni zahtjev tužitelja, dosudivši mu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 44.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 12. studenog 2013. do isplate te naknadu materijalne štete, mjesečno izgubljene zarade od nastupa štetnog događaja 23. rujna 2001. do konca 2003. (u iznosima podrobnije navedenima u toč.I. presude), u ukupnom iznosu od 65.581,96 kuna.

U pogledu imovinske štete ocjenjuje kako je tužitelj, kao građevinski poduzetnik, koji je u vrijeme prometne nezgode tada zapošljavao 3 do 4 zaposlenika, ali i sam radio kao radnik, građevinar, zbog prometne nezgode izgubio na zaradi koju nije mogao stjecati (zbog radne nesposobnosti do konca 2003.), s time što bi, da nije bilo štetnog događaja u to vrijeme, ostvarivao mjesečnu zaradu barem u iznosima koje traži tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Đ. D., u ukupnom iznosu od 65.581,96 kuna.

Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, dokazivanjem pravilno utvrdio i sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio natučenje glave s posttraumatskim promjenama velikog mozga čeone lokacije, čeonog režnja (komociono- kontuzioni sindrom), natučenje oba koljena, vratni posttraumatski sindrom, krvne podljeve koljena, šaka obostrano, natučenje prsnog predjela, istegnuće ručnih zglobova obostrano, posttraumatski sindrom karpalnog tunela obostrano, uganuće vratne kralježnice, posttraumatski stresni poremećaj, postkomocionalni sindrom teškog stupnja, akutnu reakciju na stres, pri čemu su sve promjene mozga kod tužitelja traumatskog porijekla (promjene velikog mozga, čeone lokacije), za razliku od ozljede kralježnice kod koje 50% otpada na degenerativne promjene (što utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka neurologa dr. J. F. M. i radiologa dr. Lj. P.);

- da se prema nalazu i mišljenju vještaka radiologa dr. Lj. P. po pitanju tužiteljevog mozga i vratne kralježnice radi o posttraumatskim promjenama nastalima u prometnoj nezgodi od 23. rujna 2001., pri čemu je 2011. izvršen i MR mozga i kralježnice nakon izvedenog CT mozga i kralježnice, s time da se u pogledu ozljede kralježnice 50% posljedica odnosi na degenerativni uzrok, dok se kod ozljede mozga ne radi o udjelu degenerativnih promjena, pri čemu vještak Penezić navodi kako nalaz i mišljenje neurologa nakon izvršene MR pretrage nije u suprotnosti s njegovim mišljenjem, naprotiv;

- da je zbog posljedice tih ozljeda mozga posljedično došlo do promjena osobnosti kod tužitelja, promjena pamćenja, planiranja života, zaboravljivosti, apatije i indiferentnosti te poremećaja na svim razinama (koji su doveli i do socijalne izolacije i ovisnosti o bračnom partneru), povećanog rizika od nastanka epi napada, moždanog udara i parkinsonizma uslijed čega je životna aktivnost tužitelja smanjena za 13% (nalaz i mišljenje i dopuna vještačenja vještaka neurološke i radiološke struke), a ozljeda kralježnice (koja je 50% rezultat i degenerativne promjene na kralježnici) 7%, odnosno ukupno 20%, ali s posljedicama utvrđenima po vještaku psihijatru dr. V. D. od 10%, ukupno smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja kao posljedica prometne nezgode od 2001. iznosi 30% (što utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka neurologa dr. J. F. M., radiologa dr. Lj. P. te psihijatra dr. V. D.);

- da je tužitelj zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, lake bolove 30 dana te povremene intenzivnije bolove učestalosti tri puta tjedno do 6 mjeseci (što utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka neurologa), strah i to primarni smrtni strah najjačeg intenziteta i kratkog trajanja nekoliko sekundi, od perioda uočavanja neizvjesnosti do trenutka udara drugog vozila u njegovo, sekundarni jakog intenziteta 3 mjeseca, kada su njegove životne aktivnosti zbog psihičkih tegoba bile smanjene u opsegu od 20%, narednih 6 mjeseci sekundarni strah i duševne boli srednjeg intenziteta kada su životne aktivnosti bile smanjene u opsegu od 15%, a nakon toga do danas sekundarni strah i duševne boli umjerenog intenziteta sa smanjenim životnim aktivnostima u opsegu od 10% jer ulaže pojačani napor u pogledu pozornosti, volje i psihičke energije u svrhu uklanjanja patnje uz simptome kroničnog posttraumatskog poremećaja i postkomocijskog sindroma s konstruiranom anksioznošću od vožnje autom i učešća u prometu (što utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra);

- da prema nalazu i mišljenju vještaka medicine rada dr. S. P. kod tužitelja uslijed štetnog događaja postoji nesposobnost za rad do konca 2003. (pri čemu vještak prihvaća nalaz i mišljenje vještaka neurologa kako je liječenje tužitelja završeno 9. svibnja 2002., a psihijatrijsko se stanje ustalilo protekom 2003.), s time da je tužitelj doživio prometnu nezgodu u ... godini života, a radio je od 1972. (od ... godine), a od 1977. kao privatnik koji je bio kontinuirano zdravstveno osiguran i prijavljen u D. g. d.o.o. poslije 2004., ali ni nakon prometne nezgode ne biva zadržan na bolničkom liječenju niti koristi bolovanje, iako je bio u sustavu HZZO;

- da je tužitelj bio građevinski poduzetnik i ranije radio veće poslove, ali takva situacija nije bila neposredno prije prometne nezgode, kada je radio poslove na S. Č. kod B., S. N., a kod V. M. započeo je izgradnju obiteljske kuće (sve 2001.) uz tri do četiri radnika, pri čemu se pretežito radilo "na crno", a veći poslovi su se radili od 1997. do 1999., s time da je prije prometne nezgode znao voditi građevinske radove, ali i sam raditi kao zidar i stjecati zaradu koju zbog posljedica prometne nezgode do kraja 2003. nije mogao stjecati;

- da prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Đ. D., financijskim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi izgubljenu zaradu tužitelja koja se utvrđuje uvidom u poslovne knjige, a ukoliko se ne vode (kao u konkretnom slučaju) komparacijom s društvima koje obavljaju tu djelatnost na tom području (što u konkretnom slučaju također nije bilo moguće) zbog čega je provela vještačenje uzimajući u obzir prosječnu neto plaću KV radnika za navedeno razdoblje u Republici Hrvatskoj, koji podatak u pravilu ide na štetu oštećenika jer je ona uvijek manja od plaće koja se ostvaruje na određenom području, ali je taj način bio jedini na koji se u konkretnom slučaju mogla utvrditi izgubljena zarada (po podacima Zavoda za statistiku Republike Hrvatske);

- da je prema spomenutim podacima izgubljena zarada tužitelja (koji obračun prihvaća i tužitelj i na taj način postavlja tužbeni zahtjev), umanjena za primitke u 2003. godini od trgovačkog društva D. i. d.o.o. u iznosu od 15.782,00 kuna, zbog radne nesposobnosti tužitelja do konca 2003. iznosila ukupno 65.581,96 kuna, dok se nadalje ne može govoriti o izgubljenoj zaradi tužitelja zbog njegove radne nesposobnosti iz predmetnog štetnog događaja.

Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada naknada nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 44.000,00 kuna, dok je u preostalom dijelu prvostupanjski sud valjano odbio tužbeni zahtjev radi naknade nematerijalne štete.

Drugostupanjski je sud primjenom čl. 200. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) i ocjenjujući trpljenje duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, cijeneći njegovu životnu dob (osoba srednje životne dobi, još značajno vrijeme predvidivo radno aktivna), ali i okolnosti da smanjenje utječe značajno na različite domene njegovog života (profesionalnu i privatnu, s neurološkog i psihijatrijskog vidika), opravdava dosudu pravične novčane naknade u većem iznosu od dosuđenih 23.000,00 kuna, u iznosu od 33.000,00 kuna.

S druge strane, cijeneći jačinu i trajanje pretrpljenog straha, ali i okolnosti štetnog događaja i liječenja, sud cijeni kako se ipak nije radilo o takvom intenzitetu straha koji bi opravdavao dosudu iznosa od 10.000,00 kuna, već mu po toj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kuna.

Slijedom navedenog, drugostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada naknada nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 49.000,00 kuna,

Tužitelj u reviziji ističe prigovor da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su zaključili da nakon 2003. nije trpio štetu zbog izgubljene zarade i da mišljenje vještaka medicine rada u tom pogledu ne mijenja na stvari.

Navedeni zaključak sudovi su donijeli na temelju mišljenja vještaka medicine rada da je kod tužitelja uslijed štetnog događaja postojala nesposobnost za rad do kraja 2003. Ako je smatrao da suprotno, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a tužitelj je to trebao dokazati. Stoga navedeni prigovor nije osnovan.

Osnovan je međutim prigovor tužitelja da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno prilikom odmjeravanja visine nematerijalne štete.

Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja u smislu propisa čl. 200. ZOO te imajući u vidu mjerila i kriterije za utvrđivanje visine nematerijalne štete u vrijeme donošenja prvostepene presude, ovaj revizijski sud nalazi da je tužitelju dosuđena preniska naknada za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i strah. Uzimajući u obzir starost tužitelja (... god) i težinu i omjer trajnih posljedica (30%), kao i intenzitet i trajanje straha, ovaj revizijski sud nalazi da je tužitelju s osnove naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelju pripada daljnji iznosu od 45.000 kn te za pretrpljeni strah daljnji iznos od 5.000,00 kn.

Stoga je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Budući da je povećao omjer uspjeha u sporu na strani tužitelja (25%) to je valjalo preinačiti odluku o trošku postupka tako da je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a naloženo tužitelju da tuženiku naknadi konačan trošak postupka od 46.757,50 kn.

Zagreb, 15. siječnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.