I Kž-371/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 371/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. V. P., zbog kaznenih djela iz čl. 142. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. ožujka 2003. godine, broj Kv-89/03 (K-68/94), u sjednici održanoj dana 11. travnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđ. V. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 409. st. 1. ZKP, odbačen je zahtjev osuđ. V. P. za obnovu kaznenog postupka, dovršenog pravomoćnom presudom što je čine presuda Vojnog suda u Osijeku od 15. veljače 1993. godine, broj K-1446/92, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. rujna 1993. godine, broj I Kž-615/01, i presuda Vojnog suda u Osijeku od 03. ožujka 1994. godine, broj K-68/94, zbog kaznenih djela iz čl. 142. st. 1. KZRH, čl. 227. st. 1. KZRH, čl. 212. st. 2. KZRH i čl. 134. st. 3. KZRH, kojom je ovaj osuđenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i dva mjeseca.

Protiv tog rješenja žali se osuđ. V. P., osobno, s prijedlogom da se žalba prihvati i dopusti obnova kaznenog postupka.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika, podneskom od 14. svibnja 2003. godine, broj KŽ-DO-726/03, predložio je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

U pravu je sud prvog stupnja kada zaključuje da u konkretnom slučaju nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka, budući osuđenik nije iznio nove činjenice, a niti podnio

I Kž 371/03-3

nove dokaze, već u cijelosti ponavlja tvrdnje iznesene u ranije podnesenom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, koji je pravomoćnim rješenjem odbačen kao nedopušten. Naime, osuđenik u predmetnom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka od 03. ožujka 2003. godine, te u podnesenoj žalbi, opetovano ističe da je presuda u odnosu na koju traži obnovu donesena na osnovu lažnih dokaza tadašnjeg Vojnog državnog odvjetnika, koji da se služio lažnim podacima o vlasništvu vozila Land Rovera, te ističe kako predmetno vozilo nikada nije bilo u vlasništvu HV, već da ga je on dao HV-u na korištenje i da sada zna tko je vlasnik tog vozila. Nadalje navodi da posjeduje kupoprodajni ugovor i policu osiguranja za sporno vozilo, te predlaže ispitivanje svjedoka Ž. M., što sve smatra novim činjenicama i novim dokazima.

Na taj način, osuđenik očito zahtjev podnosi iz zakonskih razloga sadržanima u čl. 405. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP, no isti temelji na činjenicama i dokazima koji su već bili izneseni u prijašnjem zahtjevu za obnovu postupka, koji je odbačen pravomoćnim rješenjem suda.

Naime, uvidom u spis Županijskog suda u Osijeku, utvrđeno je da je rješenjem tog suda od 24. srpnja 2001. godine, broj Kv-256/01, odbačen kao nedopušten osuđenikov zahtjev za obnovu postupka podnesen dana 07. svibnja 2001. godine. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2001. godine, broj I Kž- 615/01. I po ocjeni ovog suda drugog stupnja, nema nikakve sumnje da osuđenik u svom novom zahtjevu za obnovu postupka (od 03. ožujka 2003. godine), a i u razlozima žalbe, u potpunosti ponavlja tvrdnje i dokazne prijedloge koje je već iznio u ranijem zahtjevu za obnovu podnesenom 07. svibnja 2001. godine, a o kojem je, dakle, već pravomoćno odlučeno.

Kako osuđenik traži obnovu postupka u smislu čl. 405. st. 1. toč. 2. ZKP (u zahtjevu tvrdi da je do osude došlo na temelju lažnih podataka tadašnjeg Vojnog državnog odvjetnika, koji da je lažno prikazao okolnosti i činjenice vezano za vlasništvo vozila Land Rover), svakako valja napomenuti da, ako se obnova postupka traži po toj zakonskoj osnovi, da je u smislu st. 2. čl. 405. ZKP, potrebno pravomoćnom presudom dokazati da je navedena osoba proglašena krivom za dotično kazneno djelo. Također, da bi se dopustila obnova kaznenog postupka po zakonskoj osnovi predviđenoj u čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP, na koju se osuđenik također poziva, potrebno je da se u zahtjevu iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osuđene osobe ili njenu osudu po blažem zakonu, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, budući su sve tvrdnje i dokazi koji se sada opet iznose, već bili predmetnom analize i ocjene.

Dakle, u konkretnom slučaju, osuđenik nije iznio niti jednu novu činjenicu, niti ukazao na bilo koji novi dokaz, koji bi opravdavao zakonsku osnovu za obnovu kaznenog postupka, već opetovano ističe činjenice i predlaže dokaze, o kojima je već pravomoćno odlučeno i o kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svoj rješenju od 13. prosinca 2001. godine, broj I Kž-615/01, iznio opširne i detaljne razloge. Stoga je sud prvog stupnja ispravno postupio kad je, temeljem čl. 409. st. 1. ZKP, odbacio osuđenikov zahtjev za obnovu postupka.

I Kž 371/03-3

Kako žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je o žalbi osuđenika, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. travnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Milan Gudelj, v.r.