II Kž-137/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 137/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. Z. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika I. Z., optuženika Z. G. i optuženika S. G. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 20. ožujka 2015. broj Kv I-91/15 (K-29/14), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. travnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe optuženika I. Z., optuženika Z. G. i optuženika S. G. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podnesene optužnice protiv optuženika I. Z., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12., dalje - KZ/11), članka 243. stavka 3. i 4. KZ/11, članka 136. stavka 2. KZ/11, članka 243. stavka 3. KZ/11 i članka 315. stavka 1. KZ/11, optuženika Z. G. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11 te optuženika S. G. zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 3. i 4. KZ/11, članka 136. stavka 2. KZ/11 i članka 243. stavka 3. KZ/11, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženika I. Z., optuženika Z. G. i optuženika S. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik I. Z. po branitelju D. G., odvjetniku iz čnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s

V., zbog nepotpuno utvrđenog činjeni

prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženiku ukine istražni zatvor, odnosno da mu se izrekne mjera zabrane približavanja oštećenicima.

II Kž 137/15-4

Žali se i optuženik Z. G. osobno i po branitelju V. J., odvjetniku iz V., zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje „stavi van snage“.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženik S. G., po branitelju Z. V., odvjetniku iz V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor. Žalbe nisu osnovane.

Osnovana sumnja da je optuženik Z. G. počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11 proizlazi iz potvrđene optužnice te podataka u spisu predmeta, i to, kako u vidu materijalnih dokaza, tako i u vidu personalnih dokaza, pobrojanih u obrazloženju pobijanog rješenja. Za tu odluku prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, dajući valjano obrazloženje. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 pa su u cijelosti neosnovani žalbeni prigovori kojima optuženik Z. G. osporava postojanje osnovane sumnje upirući na nedokazanost terećenog mu kaznenog djela. Pri tome se žalitelju ukazuje da je za odlučivanje o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, dok sudovi, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni te mjere nemaju ovlaštenja za preispitivanje činjeničnog stanja u predmetnom postupku te kaznene odgovornosti optuženika.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i sve činjenice koje su od utjecaja za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika I. Z., optuženika Z. G. i optuženika S. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, dajući jasne i potpune razloge za tu odluku.

Tako, postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na konkretnu i neposrednu e optuženik I. Z. boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istovrsnih ili sličnih opasnost da ć

kaznenih djela, prvostupanjski sud ispravno nalazi u činjenici da se taj optuženik u ovom postupku tereti za pet kaznenih djela, i to jedno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11, i to u zajednici s optuženikom Z. G., jedno kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavaka 1. i 2. KZ/11 te dva kaznena djela iznude iz članka 243. stavka 4. KZ/11 i jedno kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 2. KZ/11, počinjenih zajedno s optuženim S. G., za koja djela je osnovano sumnjiv da ih je počinio u kratkom razdoblju, i to uglavnom na štetu istih oštećenika, a što ukazuje na postojanje visokog stupnja upornosti i kriminalne volje u njegovom protupravnom postupanju. Izložene okolnosti, uz činjenicu da je optuženik nezaposlen i bez imovine, upućuju na zaključak o postojanju onih osobitih okolnosti koje u svojoj ukupnosti ukazuju na realnu opasnost da će on boravkom na slobodi nastaviti činiti nova kaznena djela, neovisno o tome što do sada nije dolazio u sukob sa zakonom.

Stoga je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika I. Z. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i dalje opravdana, dok se ista svrha za sada ne bi mogla postići blažom mjerom predviđenom ZKP/08, kako to optuženik u žalbi predlaže.

II Kž 137/15-4

Optuženik Z. G. je prema podacima u spisu osuđen u Švicarskoj zbog kaznenog djela razbojništva na kaznu zatvora koju je izdržao, nakon čega je 2011. deportiran. Iz navedenog proizlazi da izrečena sankcija očito na njega nije utjecala na način da se suzdrži od novog protupravnog postupanja budući da je u ovom postupku osnovano sumnjiv da je počinio istovrsno kazneno djelo, odnosno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11 čijim načinom počinjenja je iskazao upornost i kriminalnu volju. Imajući na umu izložene okolnosti, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu opasnost da će optuženik Z. G., koji je prema vlastitom iskazivanju, nezaposlen i bez imovine, boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga je primjena mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i nadalje opravdana u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti.

Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio i da opstojnost posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika S. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 proizlazi iz činjenice da se radi o višekratno osuđivanoj osobi zbog kaznenog djela protiv imovine (teške krađe) te kaznenih djela s elementima nasilja (prijetnje i nasilničkog ponašanja u obitelji) te iz načina počinjenja kaznenih djela za koja se u ovom kaznenom postupku tereti, a koji ukazuje na odlučnost i upornost u njegovom protupravnom postupanju te visok stupanj njegove kriminalne volje. Stoga navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i dalje predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela u cilju pribavljanja sredstava za život. Imajući u vidu izloženo, na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi tog optuženika da ne živi blizu oštećenika te da ne posjeduje osobno vozilo.

Prema tome, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika S. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i nadalje je nužna i jedina prikladna mjera otklanjanja iteracijske opasnosti.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. travnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.