Rev-121/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-121/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ljubice Munić i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. I. iz H., koga zastupa punomoćnik N. C., odvjetnik iz V., protiv tuženika Tvornica obuće B. d.o.o. L., koga zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik iz L., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 26. lipnja 2000. godine, broj: Gž-625/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 27. listopada 1999. godine, broj: P-213/97, u sjednici održanoj 05. srpnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tužitelja S.I. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

“I. Odbija se tužitelj I.S. iz H., s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

“Poništava se Odluka Radničkog savjeta Tvornice B. od 18. 08. 1992. godine broj 1827 kao i Odluka Disciplinske komisije Tvornice B. od 01. 07. 1992. broj 1578, obje kao na zakonu neosnovane.”

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 kuna u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.”

Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijane presude ukinu odnosno preinače.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Na dan održavanja ročišta za glavnu raspravu (27. listopada 1999.) kod suda prvog stupnja je zaprimljen podnesak tužiteljevog punomoćnika (koji u to vrijeme još nije bio dostavio punomoć) kojim predlaže odgodu ročišta zbog zauzetosti. Taj prijedlog prvostupanjski sud nije prihvatio te time nije povrijedio odredbe parničnog postupka, jer u opisanoj situaciji on nije bio dužan odgoditi ročište te je tužitelj sam doveo do toga da ni on ni njegov punomoćnik nisu sudjelovali na navedenom ročištu. Revizijski navod tužitelja da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 13. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), jer da u presudi prvostupanjskog suda nema obrazloženja zašto nije prihvaćen prijedlog za odgodu ročišta je neopravdan već i zbog toga što je netočan. Revidentu, kao što je već navedeno, nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer on svojevoljno nije pristupio ročištu, a u reviziji on i ne navodi konkretno u čemu bi se sastojalo to raspravljanje da je prisustvovao ročištu on ili njegov punomoćnik tako da ne postoji ni procesna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 7. ZPP, a nije se ostvarila ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 386. ZPP).

Tužitelju je radni odnos kod tuženika prestao još 1992. godine na temelju odluke tuženikovih disciplinskih tijela, pa on u reviziji netočno tvrdi da mu je otkazan radni odnos pozivajući se pri tome na odredbe Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01).

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci (članak 393. ZPP).

U Zagrebu, 05. srpnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.