Revr-395/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 395/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz Z., koga zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. A. A. B. d.d. Z., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-37/09-2 od 1. rujna 2009. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3282/08-9 od 12. studenog 2008., u sjednici održanoj 5. svibnja 2010.

r i j e š i o j e:

I Revizija tužitelja Ž. K. iz Z. protiv dijela rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-37/09-2 od 1. rujna 2009. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3282/08-9 od 12. studenog 2008. o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje odbacuje se kao nedopuštena.

II Revizija tužitelja protiv dijela citiranog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbacivanju tužbe odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Pr-3282/08-9 od 12. studenog 2008. odbio je prijedlog tužitelja Ž. K. iz Z. podnesen sudu 2. lipnja 2008. za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje tužbe radi sudske zaštite zbog povrede prava iz ugovora o radu.

Istim rješenjem odbačena je kao nepravovremena tužba kojom se traži utvrđenje da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 9. travnja 2008. nije dopuštena pa da radni odnos tužitelja nije prestao te kojom traži da sud naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad. Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gžr-37/09-2 od 1. rujna 2009. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba postupka i predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine rješenje drugostupanjskog suda i predmet vrati istom ili drugom vijeću drugostupanjskog suda na ponovni postupak, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 1.220,00 kuna.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena u odnosu na rješenje kojim se pravomoćno odbacuje prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

Prema odredbi čl. 400. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 84/08) stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude ( čl. 382. ZPP).

U ovom slučaju radi se o tužbenom zahtjevu iz čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP, dakle o sporu u kojem je uvijek dopuštena revizija protiv presude, ali rješenjem o odbijanju tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje tužbe taj se postupak pravomoćno ne završava. Zato protiv drugostupanjskog rješenja kojim se potvrđuje prvostupanjsko rješenje o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje tužbe usmjerene na utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu i vraćanja radnika na rad i isplate plaća revizija nije dopuštena.

Imajući u vidu navedene razloge valjalo je u tom dijelu odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 393. u vezi s čl. 400. st. 4. ZPP.

Revizija je neosnovana u odnosu na rješenje kojim se pravomoćno odbacuje tužba.

Rješenje je ispitano po čl. 392a st. 1. u vezi s čl. 400. ZPP u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP.

Ispitavši rješenje po službenoj dužnosti ovaj sud je našao da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužbeni zahtjev odnosi se na utvrđenje da odluka tuženika o otkazu tužiteljevog ugovora o radu donesena 9. travnja 2008. nije dopuštena te da radni odnos nije prestao kao i na zahtjev za isplatu plaća za razdoblje od 9. travnja 2008. do vraćanja tužitelja na posao sa zateznim kamatama.

Sudovi su tužbu odbacili pravilnom primjenom odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne Novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, dalje ZOR) u vezi s čl. 282. st. 1. ZPP.

Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužbu odbacuje ako utvrdi (...) da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. U ovom slučaju je posebnim propisom (čl. 133. st. 1. i 2. ZOR) određen rok u kojemu radnik može zahtijevati sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa.

Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Tuženik je otkazao ugovor o radu odlukom od 9. travnja 2008., a tužitelj je zahtijevao kod poslodavca zaštitu povrijeđenih prava 17. travnja 2008.. Rok za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa počeo teći 3. svibnja 2008. S obzirom na to da je tužba za sudsku zaštitu prava podnesena sudu 2. lipnja 2008., takva je tužba podnesena izvan roka određenog posebnim propisom.

Okolnost što je tužitelj u razdoblju prije podnošenja tužbe eventualno bio bolestan, kao i to što je u vrijeme dok mu je tekao zakonski rok za sudsku zaštitu prava otkazao punomoć odvjetniku, nema utjecaja na zakonitost rješenja, jer se radi o događajima nastalim u vremenu kada tužba još nije bila podnesena sudu.

Zato je valjalo protiv rješenja o odbačaju tužbe odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. u vezi s čl. 400. ZPP.

U Zagrebu, 5. svibnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.