Gž-399/2025-4 · Županijski sud u Splitu



Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-399/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice NL (prije ĐL), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Borjani Jovanović Bengin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Ivi Juričku i Jeleni Maljković, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Juričko i partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-982/2020-50 od 26. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-982/2020-50 od 26. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. do 26. studenoga 2024., i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-982/2020-50 od 26. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Nalaže tuženiku ĐL da i nadalje isplaćuje tužiteljici NL, polovicu iznosa svih dospijevajućih mjesečnih obroka iz Ugovora o stambenom kreditu od 04.06.2016., zaključenog s Hypo Alpe-Adria bank d.d. pod brojem: AA16158J2Y16, i to iznos od 136,64 EUR, svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 27. studenoga 2024., zajedno sa zateznim kamatama tekućim od svakog 16. u mjesecu do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve do cjelokupnog podmirenja dugovanja po navedenom Ugovoru o stambenom kreditu od 04.06.2016., odnosno do srpnja 2030."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici NL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati polovicu iznosa mjesečnih anuiteta koje je tužiteljica samostalno podmirila prema Ugovoru o kreditu od 31.08.2006., zaključenom s Hypo Alpe-Adria bank d.d. pod brojem: 1637963466, a koji je restrukturiran s Ugovorom o stambenom kreditu od 04.06.2016., zaključenim s Hypo Alpe-Adria bank d.d. pod brojem: AA16158J2Y16, i to sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, prema iznosima kako slijedi:

1.) iznos od 137,75 EUR s kamatom tekućom od 02.07.2016. pa do isplate,

2.) iznos od 137,00 EUR s kamatom tekućom od 02.08.2016. pa do isplate,

3.) iznos od 137,00 EUR s kamatom tekućom od 31.08.2016. pa do isplate,

4.) iznos od 123,47 EUR s kamatom tekućom od 22.09.2016. pa do isplate,

5.) iznos od 148,16 EUR s kamatom tekućom od 29.10.2016. pa do isplate,

6.) iznos od 273,88 EUR s kamatom tekućom od 05.01.2017. pa do isplate,

7.) iznos od 147,16 EUR s kamatom tekućom od 07.02.2017. pa do isplate,

8.) iznos od 134,65 EUR s kamatom tekućom od 07.03.2017. pa do isplate,

9.) iznos od 146,50 EUR s kamatom tekućom od 25.03.2017. pa do isplate,

10.) iznos od 147,12 EUR s kamatom tekućom od 26.04.2017. pa do isplate, 11) iznos od 134,88 EUR s kamatom tekućom od 19.05.2017. pa do isplate,

12.) iznos od 121,88 EUR s kamatom tekućom od 08.07.2017. pa do isplate,

13.) iznos od 146,22 EUR s kamatom tekućom od 03.08.2017. pa do isplate,

14.) iznos od 146,58 EUR s kamatom tekućom od 02.09.2017. pa do isplate,

15.) iznos od 148,06 EUR s kamatom tekućom od 03.10.2017. pa do isplate,

16.) iznos od 148,06 EUR s kamatom tekućom od 28.10.2017. pa do isplate,

17.) iznos od 298,22 EUR s kamatom tekućom od 16.12.2017. pa do isplate,

18.) iznos od 392,15 EUR s kamatom tekućom od 06.03.2018. pa do isplate,

19.) iznos od 315,73 EUR s kamatom tekućom od 27.06.2018. pa do isplate,

20.) iznos od 243,32 EUR s kamatom tekućom od 24.08.2018. pa do isplate,

21.) iznos od 146,58 EUR s kamatom tekućom od 08.09.2018. pa do isplate,

22.) iznos od 138,70 EUR s kamatom tekućom od 07.11.2018. pa do isplate,

23.) iznos od 146,53 EUR s kamatom tekućom od 23.11.2018. pa do isplate,

24.) iznos od 97,23 EUR s kamatom tekućom od 19.12.2018. pa do isplate,

25.) iznos od 244,03 EUR s kamatom tekućom od 26.02.2019. pa do isplate,

26.) iznos od 244,55 EUR s kamatom tekućom od 18.04.2019. pa do isplate,

27.) iznos od 243,58 EUR s kamatom tekućom od 25.06.2019. pa do isplate,

28.) iznos od 486,74 EUR s kamatom tekućom od 04.09.2019. pa do isplate,

29.) iznos od 293,61 EUR s kamatom tekućom od 30.11.2019. pa do isplate,

30.) iznos od 122,62 EUR s kamatom tekućom od 14.02.2020. pa do isplate,

31.) iznos od 123,04 EUR s kamatom tekućom od 06.03.2020. pa do ispate,

32.) iznos od 248,80 EUR s kamatom tekućom od 29.04.2020. pa do isplate,

33.) iznos od 149,58 EUR s kamatom tekućom od 23.05.2020. pa do isplate,

34.) iznos od 199,17 EUR s kamatom tekućom od 13.06.2020. pa do isplate,

35.) iznos od 495,11 EUR s kamatom tekućom od 03.09.2020. pa do isplate,

36.) iznos od 24,82 EUR s kamatom tekućom od 15.12.2020. pa do isplate,

37.) iznos od 199,18 EUR s kamatom tekućom od 22.12.2020. pa do isplate,

38.) iznos od 149,18 EUR s kamatom tekućom od 09.01.2021. pa do isplate,

39.) iznos od 124,58 EUR s kamatom tekućom od 09.03.2021. pa do isplate,

40.) iznos od 149,48 EUR s kamatom tekućom od 10.04.2021. pa do isplate,

41.) iznos od 495,79 EUR s kamatom tekućom od 13.05.2021. pa do isplate,

42.) iznos od 493,17 EUR s kamatom tekućom od 21.07.2021. pa do isplate, 43.) iznos od 246,59 EUR s kamatom tekućom od 09.10.2021. pa do isplate, 44.) iznos od 496,56 EUR s kamatom tekućom od 1.ožujka 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže tuženiku ĐL da i nadalje isplaćuje tužiteljici NL, polovicu iznosa svih dospijevajućih mjesečnih obroka iz Ugovora o stambenom kreditu od 04.06.2016., zaključenog s Hypo Alpe-Adria bank d.d. pod brojem: AA16158J2Y16, i to iznos od 136,64 EUR, svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 15.travnja 2024., zajedno sa zateznim kamatama tekućim od svakog 16. u mjesecu do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve do cjelokupnog podmirenja dugovanja po navedenom Ugovoru o stambenom kreditu od 04.06.2016., odnosno do srpnja 2030.

III. Nalaže se tuženiku ĐL da tužiteljici NL naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.342,10 EUR (slovima:dvije tisuće tri stotine četrdeset dva eura deset centi) u roku od 15 dana zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 26.studenoga 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati polovinu iznosa koje je tužiteljica platila na ime kredita podignutog za trajanja bračne zajednice za kupnju stana u [adresa] koji predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka.

6. Među parničnih stranaka nije sporno:

-da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 8. kolovoza 1992. do 10. prosinca 2013.,

-da je brak stranaka prestao razvodom na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Livnu posl.br.P 027255 13 P od 4.studenoga 2013. te

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-68/2015 od 17. veljače 2015. priznata strana sudska odluka-naprijed citirana presuda o razvodu braka parničnih stranaka.

7. Sporno je je li tužiteljica sredstva kredita iz 2006. utrošila za kupnju i ulaganje u stan kupljen u [adresa], kao i da li konverzija tog kredita izvršena 2016. predstavlja novi ugovor o kreditu. Sporna je osnovanost prigovora nenadležnosti suda, prigovor litispendencije i zastare.

8. Prema odredbi članka 44. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ), za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno, bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Smatra se da su bračni drugovi za navedene obveze odgovorni u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili. Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine.

9. Kako je tužiteljica, kao bračni drug, sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu za vrijeme trajanja bračne zajednice preuzela obveze u vezi s bračnom stečevinom jer su novčani iznosi dobiveni realizacijom ugovora o kreditu utrošeni za stjecanje imovine koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a da je isključivo tužiteljica kao korisnica kredita samostalno vraćala kredit nakon prestanka bračne zajednice, to sukladno odredbi čl. 44. ObZ-a za obveze bračni drugovi odgovaraju u jednakim dijelovima. Radi toga, tužiteljica ima pravo na naknadu polovine rata kredita od iznosa koji je plaćao po predmetnom ugovoru o kreditu u razdoblju od prestanka bračne zajednice do zaključenja glavne rasprave jer se radi o dugu koji tereti oba bračna druga.

10. Pregledom pisane dokumentacije priložene spisu prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tvrtka Temeljitelj d.o.o. [adresa] po direktoru PL potpisala priznanicu kojom potvrđuje da je tužiteljica 5. rujna 2006. uplatila iznos od 50.000,00 EUR za stan po predugovoru broj 07/06 od 19. lipnja 2006.,

-da je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila 31.kolovoza 2006. Ugovor o kreditu broj: 1637963466 sa bankom Hypo Alpe- Adria bank d.d., u Livnu (BiH), kojim je banka odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 90.000,00 CHF na rok otplate od 240 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu od 6,75%, i otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima, uz osiguranje hipotekom na nekretnini, sudužništvom ZL, suglasnošću o zapljeni, mjenicom, i policom osiguranja,

- da je tuženik kao kupac sklopio 20. listopada 2008. Ugovor o kupoprodaji stana sa prodavateljem Temeljitelj d.o.o., zastupanom po direktoru PL, predmet kojeg Ugovora je jednosobni stan s nusprostorijama u roch-bau izvedbi u stambenoj zgradi [adresa] u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], koji stan se nalazi u prizemlju zgrade oznake S2, ukupne stambene površine 38,15 m2, s pripatkom-loggiom površine 7,8 m2, koji stan je kao cjelina povezan s 46/757 idealnog dijela vlasništva na zajedničkim dijelova zgrade kao cjeline, te stanu pripada i jedno parkirno mjesto; uz kupoprodajnu cijenu od 433.620,00 kn (sada 57.551,26 EUR), koju je kupac uplatio u cijelosti na račun prodavatelja, dok je prodavatelj ovlastio kupca da ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime; ugovor je u potpisu ovjeren od strane PL kao direktora prodavatelja Temeljitelj d.o.o. kod javnog bilježnika Marije Ivančić iz [adresa] pod brojem Ov-25013/2008,

- da je vlasništvo predmetnog stana na temelju ugovora o kupoprodaji od 20. listopada 2008., tuženik upisao u zemljišnu knjigu na svoje ime za cijelo,

-da je 2019. u zemljišnoj knjizi izvršena uknjižba prava vlasništva predmetnog stana na ime tužiteljice i tuženika za po ½ dijela, a na temelju pravomoćne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-228/2015 od 11. svibnja 2015.,

-da su tužiteljica i tuženik upisani kao suvlasnici svaki za 1/2 dijela stana, etažno vlasništvo E-10, koji stan je sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica], tako da je suvlasnički dio od 46/757 dijela povezan sa stanom u prizemlju, označenima kao stan 2, koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom i dnevnim boravkom, spavaće sobe i kupaonice, ukupne neto korisne površine 38,15 m2 s pripatkom- loggiom ukupne površine 7,8 m2, odnosno sveukupno neto površine od 45,95 m2.

-da je tužiteljica kao korisnik kredita, uz sudužnika ZL, sklopila 4.lipnja 2016. Ugovor o stambenom kreditu (za restrukturiranje chf kredita) broj AA1615 2Y16 s bankom Hypo Alpe-Adria Bank d.d., svrha kojeg ugovora je konverzija kredita uz valutnu klauzulu CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, da je tužiteljici odobren kredit za restrukturiranje CHF kredita u iznosu od 63.380,77 KM, što na dan 4. lipnja 2016. po srednjem tečaju Centralne banke Bosne i Hercegovine iznosi 32.406,08 EUR, uz otplatu od 15 godina, u 180 jednakih mjesečnih anuitetima od 273,29 EUR/534,51 KM, i fiksnu kamatnu stopu od 5,99% godišnje.

11. Tužiteljica u iskazu navodi da je s tuženikom bila u braku od 1992. do 2013., da su zajedno 2006. kupili stan od 48 m2 u [adresa] za iznos od 72.000,00 EUR od vlasnika PL. Tužiteljica je na ime kapare prilikom kupoprodajnog ugovora uplatila 10.000,00 EUR, te su u zemljišnim knjigama upisani tužiteljica i tuženik kao suvlasnici. Tužiteljica je 2006. podigla kredit u iznosu oko 50.000,00 EUR i za vrijeme braka isključivo je ona otplaćivala rate kredita i to 420,00 EUR. Budući da je navedeni ugovor bio u švicarskim francima, da su rate postajale sve više, da je imala dvoje djece, od kojih je jedno studiralo, i da se tuženik počeo u kontinuitetu alkoholizirati, tužiteljica da je bila prinuđena na restrukturiranje kredita. Banka joj je otkazala ugovor o kreditu iz razloga što nije mogla plaćati svoje obveze, odnosno plaćanje rata od 600,00 eura, pa su joj ponudili restrukturiranje kredita iz 2006., tako da je novi ugovor o kreditu sklopila u lipnju 2016. Tuženik da nije platio ni jednu ratu kredita, a od zajedničke imovine parnične stranke imaju vikendicu u [adresa] pored Šibenika, koju su kupili za vrijeme trajanja braka.

12. Što se tiče tuženikovog prigovora nenadležnosti prvostupanjskog suda isti je neosnovan jer parnične stranke, kao bivši bračni drugovi, imaju prebivalište u [adresa] i hrvatsko državljanstvo.

13. U odnosu na tuženikov prigovor litispendencije za istaknuti je da je isti podnesen na ročištu održanom 11. lipnja 2024., odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon što su u ovom postupku izvedeni svi predloženi dokazi. Prigovor temelji na nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 075996 22 P od 9.svibnja 2024., koja je donesena povodom tužbe tužitelja ĐL, ovdje tuženika, protiv tužene FL, ovdje tužiteljice, radi utvrđenja bračne stečevine u K. O. [katastarska općina]. Međutim, tuženik nije dostavio cjelovitu presudu na koju se on sam poziva i to na temelju tužbe koju je podnio Općinskom sudu u Livnu 19. listopada 2022., a o kojem parničnom postupku ovaj sud obavještava tek 11.lipnja 2024. Iz djelomično priložene presude Općinskog suda u Livnu proizlazi da je tužiteljica kao tužena podnijela protutužbeni zahtjev radi utvrđenja da u bračnu stečevinu, između ostaloga, ulaze obveze iz Ugovora o kreditu sklopljenog 31. kolovoza 2006. na iznos od 90.000,00 CHF između tužene i Hypo Alpe Adria bank d.d. i ugovora o stambenom kreditu broj AA 16158J2Z16, kojim su restrukturirane obveze iz ugovora o kreditu iz 2006.

14. Prema odredbi članka 194. stavka 1., 3. i 4. ZPP-a parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku, da dok parnica teče ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta sud će tužbu odbaciti. Sud po službenoj dužnosti pazi tijekom cijelog postupka teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama. Dakle, za postojanje litispendencije potrebno je utvrditi subjektivni i objektivni identitet spora, s tim da nije odlučno da se stranke nalaze u istim parničnim ulogama. U ovom postupku riječ je o obveznopravnom zahtjevu tužiteljice prema tuženiku i to radi isplate dugovane obveze u odnosu na nekretninu koja predstavlja bračnu stečevinu. S druge strane, u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Livnu tužiteljica je kao tužena postavila protutužbeni zahtjev na utvrđenje da obveze iz naprijed citiranih ugovora o kreditu ulaze u bračnu stečevinu parničnih stranaka. Iako se oba parnična postupka vode između istih stranaka, ne postoji objektivni identitet spora, jer je u ovom postupku tužiteljica postavila tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu, dok se pred Općinskim sudom u Livnu radi o tužbenom zahtjevu koji glasi na utvrđenje bračne stečevine, između ostaloga i obveza iz predmetnih ugovora o kreditu. Kako nema objektivnog identiteta ovih sporova, to je u cijelosti neosnovan istaknuti prigovor litispendencije. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog tuženika za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Općinskim sudom u Livnu.

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati ½ dijela plaćenih mjesečnih rata kredita podignutog u svrhu kupnje stana. Prema navodima iz tužbe proizlazi da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove s obzirom da je tuženik suvlasnik stana kupljenog sredstvima iz kredita koji je otplaćuje tužiteljica i nakon razvoda braka. U konkretnom slučaju se radi o stjecanja bez osnove iz čl.1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), za koje se primjenjuje opći zastari rok od 5 godina prema odredbi čl.225.ZOO-a. Najstarije novčano potraživanje tužiteljice je dospjelo 1.srpnja 2016., dok je tužba podnesena preporučenom pošiljkom sudu 16. ožujka 2020., prije isteka zastarnog roka od 5 godina. Stoga je prigovor zastare istaknut od strane tuženika neosnovan.

16. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 8. kolovoza 1992. do 10. prosinca 2013. te da je za vrijeme trajanja braka 20. listopada 2008. tuženik kao kupac sklopio ugovor o kupoprodaji stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], i da je 2019. u zemljišnoj knjizi izvršena uknjižba prava vlasništva predmetnog stana na ime tužiteljice i tuženika za po ½ dijela, na temelju pravomoćne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-228/2015 od 11. svibnja 2015. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka kao korisnik kredita sklopila 31. kolovoza 2006. Ugovor o kreditu broj:1637963466 sa bankom Hypo Alpe-Adria bank d.d., u Livnu (BiH), kojim je banka odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 90.000,00 CHF (oko 50.000,00 EUR prema tečaju CHF 2006.) na rok otplate od 240 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu od 6,75%, i otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima, uz osiguranje hipotekom na nekretnini, sudužništvom ZL, suglasnošću o zapljeni, mjenicom, i policom osiguranja. Dakle, iz priložene pisane dokumentacije nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja braka stekli stan u [adresa], koji predstavlja njihovu bračnu stečevinu i da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka 2006. podignula kredit, čije obveze kao ugovaratelj ispunjava isključivo tužiteljica.

17. Iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i iz priznanice koju je napisao i potpisao prodavatelj stana tvrtka Temeljitelj d.o.o. po direktoru PL, prvostupanjski sud utvrđuje i zaključuje da su sredstva iz sklopljenog ugovora o kreditu sa tužiteljicom utrošena za kupnju stana u [adresa]. U priznanici prodavatelj potvrđuje da mu je tužiteljica 5.rujna 2006. vratila iznos od 50.000,00 EUR, dakle 5 dana nakon sklapanja ugovora o kreditu, za stan po predugovoru broj 07/06. Neosnovani su navodi tuženika da je ugovor o kupoprodaji stana sklopljen dvije godine nakon sklapanja ugovora o kreditu, jer je upravo iz priznanice vidljivo da je plaćanje tužiteljica obavila prema obvezi iz predugovora, kao i da se kupljeni stan u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji nalazio u roh-bau izvedbi dok sve ostale radove u unutrašnjosti stana, odnosno podne i zidne obloge, sanitarije i namještaj mora izvršiti kupac. Isto tako iz priznanice proizlazi da je za kupnju stana u [adresa] sklopljen tijekom 2006. predugovor, na osnovi kojeg je tužiteljica prodavatelju Temeljitelj d.o.o. i predala iznos od 50.000,00 EUR. Iz toga se može zaključiti da je 2006., kada je tužiteljica tvrtki Temeljitelj d.o.o. predala iznos od 50.000,00 EUR, zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan bila na početku izgradnje, te se tada i nije mogao sklopiti ugovor o kupnji posebnog dijela nekretnine-stana. Nije logično i životno da je tužiteljica tvrtki Temeljitelj d.o.o. kao prodavatelju stana 5. rujna 2006. predala iznos koji predstavlja veći dio kupoprodajne cijene za kupnju nekog drugog stana, jer bi to tuženiku bilo itekako poznato. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedokinje ŽL, koja je bila i osobno prisutna prilikom davanja kapare direktoru tvrtke Temeljitelj d.o.o. na ime kupnje predmetnog stana, a koji iskaz prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao istinit, logičan i sukladan svim ostalim dokazima. Iskaz tužiteljice sukladan je iskazu svjedokinje ŽL i pisanoj dokumentaciji priloženoj u spis, pa ga i sud prihvaća kao istinit, životan i logičan.

18. Tužiteljica ne osporava da joj je Hypo Aple Adria bank d.d. otkazala Ugovor o kreditu sklopljen 31. kolovoza 2006., iz razloga što zbog visokih rata i uzdržavanja dvoje djece nije bila u mogućnosti uredno podmirivati obveze po tom kreditu. Ono što je sporno između parničnih stranaka je pravna priroda ugovora o kreditu koji je tužiteljica sklopila 2016., dakle nakon prestanka bračne zajednice, odnosno da li se radi o potpuno novom ugovoru ili o konverziji ugovora o kreditu iz 2006., budući da o tome ovisi i osnovanost tužbenog zahtjeva.

19. Pregledom Ugovora o stambenom kreditu (za restrukturiranje chf kredita) broj AA1615 2Y16, utvrđeno je da je isti sklopljen 4. lipnja 2016. između tužiteljice kao korisnik kredita, uz sudužnika ZL, s jedne strane, i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao banke s druge strane, svrha kojeg ugovora je konverzija kredita uz valutnu klauzulu CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, kojim je tužiteljici odobren kredit za restrukturiranje CHF kredita u iznosu od 63.380,77 KM, što na dan 4. lipnja 2016. po srednjem kursu Centralne banke Bosne i Hercegovine iznosi 32.406,08 EUR, uz otplatu od 15 godina, u 180 jednakih mjesečnih anuitetima od 273,29 EUR/534,51 KM, i fiksnu kamatnu stopu od 5,99% godišnje. U članku 7. Ugovora iz 2016. ugovorne stranke suglasno zaključuju da su tim ugovorom riješena sva sporna pitanja po ugovoru o kreditu broj: 1637963466 , dakle ugovora o kreditu zaključenog 2006. Novim ugovorom o kreditu tužiteljici su u čl.2., dijelu „Napomene“ priznati popusti zbog „balansne izloženosti“ i ostale pogodnosti računajući od dana sklapanja aneksa ugovora. Dakle, iz navedenoga proizlazi da je tzv. "novim" ugovorom o kreditu provedena konverzija „starog“ ugovora o kreditu, da je cilj novog ugovora konverzija kredita i da stranke sklapanjem novog ugovora ujedno rješavaju sva sporna pitanja iz starog ugovora o kreditu.

20. Polazeći od navedenog, proizlazi da je Ugovor o kreditu od 4. lipnja 2016. sklopljen na temelju Ugovora o kreditu broj:1637963466 od 31. kolovoza 2006., da je cilj tog kredita konverzija iz kredita u valuti CHF u valutu EUR, da su u čl.2. Ugovora tužiteljici priznati „popusti“ odnosno pretplate na ime ugovora o kreditu od 31. kolovoza 2006., pa se radi o jedinstvenom pravnom poslu na način da je ugovor o kreditu iz 2006. konvertiran odnosno pretvoren u ugovor o kreditu iz 2016. Stoga su neosnovani prigovori tuženika da navedeni ugovor o kreditu iz 2016. predstavlja novi pravni posao, koji je tužiteljica sklopila nakon razvoda braka, i da zbog toga tuženik ne može odgovarati za ispunjenje obveza iz tog ugovora.

21. S obzirom na sve naprijed navedeno nedvojbeno je utvrđeno da je stan u [adresa] kupljen za vrijeme trajanja braka tužiteljice i tuženika, da je za vrijeme trajanja braka tužiteljica sklopila ugovor o kreditu 31. kolovoza 2006. i da je novčana sredstva dobivena iz tog ugovora upotrijebila za kupnju stana u [adresa], koji predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka svake za po ½ dijela, kao i da je tužiteljica 2016. sklopila novi ugovor o kreditu koji ima značaj konverzije ugovora o kredita iz 2006. Tuženik tijekom postupka nije osporavao da tužiteljica otplaćuje predmetni kredit, s tim da to proizlazi iz pisane dokumentacije priložene u spis. Tužiteljica na taj način nakon prestanka braka od 2013. isplaćuje iz svojih vlastitih sredstava kredit za nekretninu koja je bračna stečevina stranaka za po ½ dijela, pa ima pravo od tuženika kao bivšeg bračnog druga tražiti namirenje iznosa koji predstavlja polovicu iznosa koji otpada na suvlasnički dio tuženika na predmetnoj nekretnini.

22. Što se tiče visine postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik tijekom postupka nije osporavao visinu, odnosno pojedinačne mjesečne iznose koje tužiteljica potražuje, preračunate iz valute BAM u valutu HRK i potom u EUR, kao ni datume označene kao dospijeće svakog pojedinog iznosa, a to je dan nakon izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa.

23. Tužiteljica traži od tuženika isplatu polovice od svakog pojedinog mjesečnog iznosa opisanog u izreci prvostupanjske presude odnosno isplatu ukupnog iznosa od 9.387,01 EUR uvećano za zateznu kamatu koja teče na svaki iznos od dana nakon dana izvršenog plaćanja do isplate. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju tuženiku kao bračnom drugu nije moglo ostati nepoznato da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka sklopila ugovor o kreditu, da je iznosom iz tog ugovora kupljen stan u [adresa] koji predstavlja bračnu stečevinu, kao i da je isključivo tužiteljica podmirivala kreditne obveze, i ta obveza još nije prestala. Radi toga je do stjecanja bez osnove na strani tuženika došlo u trenutku plaćanja svake pojedine rate kredita, od koje je on bio obvezan platiti polovinu jer je tuženik nepošteni stjecatelj.

24. Tužiteljici je zatezna kamata priznata od dana plaćanja do isplate, jer je na tu okolnost kao dokaz priložila Financijsku karticu ugovora o kreditu, iz kojih se nedvojbeno vidi koji iznos i kada je tužiteljica podmirila. Slijedom svega navedenoga prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 9.387,01 eura sa zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate.

25. Rok otplate predmetnog kredita konvertiranog 4. lipnja 2016. je 180 mjeseci ili 15 godina, dakle do 2030. u mjesečnim anuitetima po 273,29 EUR/534,51 KM. Kako se još otplaćuje kredit kojim je stečena nekretnina koja predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika za ½ dijela, to je tuženik obvezan plaćati polovicu navedenog iznosa ili 136,65 EUR. Tužiteljica je zatražila da joj tuženik plaća polovicu svih ubuduće dospijevajući mjesečnih obroka iz ugovora o kreditu i to isplatu iznosa od 136,21 EUR najkasnije do najkasnije svakog 15. -og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznom kamatom koje teku od 16.-og u mjesecu i to od 15. travnja 2024. do cjelokupnog podmirenja po ugovoru o kreditu.

26. Polazeći od navedenog, prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 44. ObZ-a utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatom polovine otplaćenog kredita nakon prestanka bračne zajednice stranaka do zaključenja glavne rasprave.

27. Međutim, suprotno zaključku i odluci prvostupanjskog suda u ovom postupku tužiteljica može tražiti isplatu ½ mjesečnih rata kredita kojeg otplaćuje do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, a ne i budućih iznosa jer oni još nisu dospjeli. Ali tužiteljicu to ne sprječava da u drugom postupku zatraži isplatu ½ dijela mjesečnih iznosa po ugovoru o kreditu koji budu dospijevali ubuduće.

28. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su nisu osnovani u pogledu nenadležnosti suda, u pogledu prigovora litispendencije, u pogledu zastare tužiteljičine tražbine i njene visine jer je prvostupanjski pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava dio tužbenog zahtjeva u pogledu isplate buduće ½ mjesečne obveze po kreditu iz osnove bračne stečevine nije dospio radi čega taj dio nije osnovan.

29. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a, djelomično odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II. do 26. studenoga 2024., i III. izreke u pogledu isplate mjesečnih iznosa od 2.07.2016. odnosno ukupnog iznosa od 9.387,01 eura sa zateznim kamatama do zaključenja glavne rasprave, te u pogledu parničnog troška, jer u tom dijelu ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

30. Međutim, u pogledu isplate mjesečnih iznosa od po 136,64 eura ubuduće, temeljem odredbe članka 373. ZPP-a, preinačena je prvostupanjska presuda i u tom dijelu pod točkom II. izreke od 27. studenoga 2024. ubuduće tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

31. S obzirom da tužiteljica u postupku nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s čankom 154. stavkom 5. ZPP-a, tužiteljici je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.342,10 eura, za radnje koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Split, 16. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić