Rev-x-649/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 649/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Z. K. iz I., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. O., odvjetniku u S. B., protiv I-tuženika-protutužitelja S. K. iz S. B., OIB: … i II-tuženika- protutužitelja M. K. iz S. B., OIB: …, oboje zastupanih po punomoćniku P. K., odvjetniku u S. B., radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-x 43/15-2 od 14. travnja 2015., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-666/14-38 od 23. prosinca 2014., u sjednici održanoj 21. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-666/14-38 od 23. prosinca 2014. utvrđeni su suvlasnicima tužitelj u 3/15 dijela, prvotuženik S. K. u 8/15 dijela, a drugotuženik M. K. u 4/15 dijela na nekretninama upisanim u zk.ul. broj 2294 k.o. S. B. i to kč.br. 1595 kuća broj 39, dvorišna zgrada i dvorište u …, površine 708 m , te razvrgava suvlasnička zajednica na tim nekretninama tako da tuženicima pripadaju u cijelosti nekretnine upisane u zk.ul. broj 2296 k.o. S. B. i to kč.br. 1595 kuća broj 39, dvorišna zgrada i dvorište u …, površine 708 m , te tuženici dužni isplatiti tužitelju na ime njegovog suvlasničkog dijela od 3/15 nekretnine upisane u zk.ul. broj 2296 k.o. S. B. i to kč.br. 1595 Kuća broj 39, dvorišna zgrada i dvorište u …, površine 708 m u iznosu 69.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 23. prosinca 2014. do isplate, time da će se provedba presude izvršiti u zemljišnoknjižnom odjelu tog suda nakon što tuženici pruže dokaz da je tužitelju isplaćen dosuđeni iznos sa zateznim kamatama.

Odbijen je pak protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja upravljen na utvrđenje da su protutužitelji S. K. suvlasnik u 20/30 dijela, M. K. suvlasnik u 9/30 dijela, a protutuženik Z. K. suvlasnik u 1/30 dijela na prethodno navedenim nekretninama, a što da je protutuženik dužan priznati i izdati protutužiteljima valjanu tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti ta presuda, te je ujedno tuženicima naloženo isplatiti tužitelju iznos 23.371,13 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-x 43/15-2 od 14. travnja 2015. djelomično je prihvaćena žalba tuženika-protutužitelja, te je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužitelj-protutuženik Z. K. utvrđen suvlasnikom u 34/200 dijela, a tuženik-protutužitelj M. K. suvlasnikom u 45/200 dijela, a tuženik-protutužitelj S. K. suvlasnikom u 121/200 dijela na nekretninama upisanim u zk.ul. broj 2296 k.o. S. B. i to kč.br. 1595 kuća broj 39, dvorišna zgrada i dvorište u …, površine 708 m[2] , što je tužitelj- protutuženik dužan priznati tuženicima-protutužiteljima S. K. i M. K. i izdati valjanu tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti presuda, dok je u preostalom dijelu protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja za utvrđenje većeg suvlasničkog omjera odbijen. Ujedno je odlučeno da se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u zk.ul. broj 2296 k.o. S. B. i to kč.br. 1595 kuća broj 39, dvorišna zgrada i dvorište u …, površine 708 m tako da tuženicima-protutužiteljima S. K. i M. K. pripadaju u cijelosti nekretnine upisane u zk.ul. broj 2296 k.o. S. B., a oni dužni isplatiti tužitelju-protutuženiku Z. K. na ime njegovog suvlasničkog dijela od 34/200 na predmetnim nekretninama iznos 60.080,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 23. prosinca 2014. do isplate, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja-protutuženika Z. K. za isplatu suvlasničkog dijela u iznosu 8.999,96 kn isti je odbijen, te je naloženo tuženicima-protutužiteljima S. K. i M. K. isplatiti tužitelju-protutuženiku Z. K. iznos 18.572,83 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja, a odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja tuženici su izjavili reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

„Da li rješenje o nasljeđivanju u kojem su navedene nekretnine koje su predmetom nasljeđivanja samo nekretnine koje su kao takve upisane u zemljišnu knjigu i rješenje o nasljeđivanju ili to rješenje označava i nekretnine koje nisu upisane u zemljišnu knjigu?

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koji da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o istom Vrhovni sud Republike Hrvatske nije izrazio svoje pravno shvaćanje. Predloženo je stoga preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja do iznosa 5.680,00 kn, a prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva tuženika kao protutužitelja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Obzirom na vrijednost predmeta spora kako nenovčanog tako i onog novčanog iz pobijane drugostupanjske presude, a koji ne prelazi iznos 200.000,00 kn, te činjenicu da je pobijana drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 368. i čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 84/14 – dalje: ZPP) proizlazi da protiv iste nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. odnosno toč. 3. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena. Izostali su međutim razlozi važnosti tog pitanja u smislu citirane odredbe, pošto se u reviziji određeno ne ukazuje na postojanje različite prakse drugostupanjskih sudova o tom pitanju (potrebno je u reviziji pozivanje na konkretne sudske odluke u kojima je o tom pitanju izraženo različito pravno shvaćanje!), a zbog čega bi postojala potreba zauzimanja pravnog shvaćanja o tom pitanju od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a radi ujednačavanja sudske prakse itd.

Kako dakle ovako podnesena revizija ne ispunjava minimum zakonom propisanih pretpostavki za njezinu dopuštenost, istu je trebalo odbaciti, te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 21. listopada 2015.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v. r.