Kž-54/2008-4 · Županijski sud u Osijeku
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Nikole Sajtera, kao predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Ružice Šamote, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J.G., zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i 2. u vezi čl. 37. Kaznenog zakona (KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Belom Manastiru br. K-47/07-90. od 13. prosinca 2007.g., u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2008. godine,
Legislator headnote
AI generatedKž-54/2008-4 · Županijski sud u Osijeku: Presudom Općinskog suda u B.M. proglašen je krivim okr. J.G., zbog dva kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava - poticanje na krivotvorenje isprava, iz čl. 311. st. 1. i 2. u vezi čl. 37. Kaznenog zakona (NN 110/97 – dalje KZ), i dva kaznena djela poticanje na ovjerovljavanje neistinitog sadržaja, iz čl. 315. st. 1. u vezi čl. 37. KZ, opisana u izreci te presude, te mu je za svako od tih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca, te je primjenom čl. 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU
Broj: Kž-54/08-4.
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Nikole Sajtera, kao predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Ružice Šamote, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J.G., zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i 2. u vezi čl. 37. Kaznenog zakona (KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Belom Manastiru br. K-47/07-90. od 13. prosinca 2007.g., u sjednici vijeća održanoj dana 31. siječnja 2008. godine,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika, kao osnovana, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u B.M. proglašen je krivim okr. J.G., zbog dva kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava - poticanje na krivotvorenje isprava, iz čl. 311. st. 1. i 2. u vezi čl. 37. Kaznenog zakona (NN 110/97 – dalje KZ), i dva kaznena djela poticanje na ovjerovljavanje neistinitog sadržaja, iz čl. 315. st. 1. u vezi čl. 37. KZ, opisana u izreci te presude, te mu je za svako od tih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca, te je primjenom čl. 60. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – dalje ZKP) okr. J.G. je dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti paušali iznos od 1.000,00 kuna.
Protiv te presude žali se okrivljenik osobno i po branitelju Domagoju Rešetaru, odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugom sucu.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Županijsko državno odvjetništvo podneskom od 22. siječnja 2008.g. broj KŽ-DO-41/08. predložilo je da se žalba okrivljenika odbije, kao neosnovana.
Žalba okrivljenika je osnovana.
Osnovano u žalbi ističe žalitelj (okr. J.G. i njegov branitelj odvjetnik Domagoj Rešetar) da je pobijana presuda glede djela opisanim pod točkom 3. i 4. izreke prvostupanjske presude donijeta uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. točke 11. ZKP, jer je u tome dijelu izreka proturječna sama sebi. To zbog toga što se u izreci navodi da bi okr. J.G. "ishodio" prometnu dozvolu, knjižicu vozila i registarske pločice, pobliže opisane u točki 3. i 4. te izreke, a potom u pravnom opisu suprotno tome da je s namjerom potaknuo druge da dovedu u zabludu nadležno tijelo da u javnoj ispravi ovjere štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu. Povodom žalbe okrivljenika i njegovog branitelja, ovaj drugostupanjski sud je postupajući shodno čl. 379. st. 1. ZKP utvrdio da je pobijana presuda prvostupanjskog suda i glede svih kaznenih djela iz točke 1., 2., 3. i 4. izreke pobijane presude donijeta uz navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer je izreka presude nerazumljiva. To zbog toga što se kod djela iz točke 1. i 2. u činjeničnom opisu navodi da je okrivljenik "iz istih razloga na isti način i na istom mjestu kao pod točkom 1." zatražio od M.J. i M.G. da za osobna vozila koja su pobliže opisana u izreci prvostupanjske presude pribave neistinite potvrde u kojima je upisano da su ista navodno registrirana prvi put u B.M.
25. travnja 1997. odnosno 18. ožujka 1996. pod registarskom oznakom BM 501-73 odnosno BM 59-88, na ime M.G., pa u pravnom opisu da je s namjerom potaknuo druge osobe da nabave lažne javne isprave s ciljem da se uporabe kao prave. Međutim, takav činjenični opis gdje se potpuno nejasno navodi da bi okrivljenik postupao "na isti način kao pod točkom 1.", a bez da je to opisano u točki 1. izreke, tako da uopće nema činjeničnog opisa radnje koja bi predstavljala radnju poticanja. Za ukazati je da takvog činjeničnog opisa radnje poticanja nema niti kod djela iz točke 3. i 4. izreke. Zbog navedenog se pobijana presuda nije mogla ispitati.
Pri tome je za ukazati da žalitelji u žalbi neosnovano ističu prigovor zastare kaznenog progona za kaznena djela iz točke 1., 2. i 3. izreke, jer je kazneno djelo iz točke 1. i 3. dovršeno 30. prosinca 1997.g., a iz točke 2. 10. veljače 1998.g., tako da nije protekao zakonom propisani rok tzv. apsolutne zastare kaznenog progona iz čl. 19. KZ.
Neosnovano u žalbi ističu žalitelji da je uvid u pisane izjave M.G. na listovima 18, 44 i 62 spisa, nezakoniti dokaz, jer je M.G. kao svjedok koristio pravo nesvjedočenja iz čl. 234. ZKP, tako da je i te pisane izjave trebalo izdvojiti iz spisa predmeta. Međutim, te pisane izjave su isprave koje je M.G. vlastoručno potpisao i kao dokaz predao nadležnom državnom tijelu u upravnom postupku, pa uvid u te dokumente ne predstavlja nezakonit dokaz iz čl. 9. ZKP, jer se izvođenjem takvog dokaza nepovređuje odredba čl. 234. ZKP, kojom se propisuje da je svjedok s određenim svojstvom oslobođen obveze svjedočenja. Dakle, iskazivanja o svojim saznanjima o činjenicama koje su važne za kazneni postupak, ali se time ne isključuje zakonita uporaba nekog pisanog dokumenta koji je sačinio ili potpisao takav svjedok u nekom drugom pravnom odnosu.
Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku, nakon što ponovno izvede sve ranije izvedene, te po potrebi i druge dokaze, radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, otkloniti navedeni nedostatak tako što će u činjeničnom opisu djela iz točke 1., 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude navesti činjenični opis "istih razloga, istog načina i istog mjesta kao pod točkom 1. odnosno točkom 2." (kod ove potonje za djelo iz točke 4. izreke pobijane presude), tako što će navesti potpuni činjenični opis djela iz optužbe, kako bi izreku učinio razumljivom.
Slijedom rečenoga valjalo je prihvaćanjem žalbe okrivljenika, kao osnovane, te po službenoj dužnosti, povodom žalbe okrivljenika, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 388. st. 1. u vezi čl. 379. st. 1. ZKP).
U Osijeku, 31. siječnja 2008. godine
ZAPISNIČAR
PREDSJEDNIK VIJEĆA
SONJA FIĆOK, v.r.
NIKOLA SAJTER, v.r.