Legislator Case Law & Legislation
Rev-2605/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismissed a tort claim for damages against a bus driver for negligence causing passenger injuries.

Case Number Rev-2605/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling awarding her 33,900 Croatian kunas in damages for physical and mental injuries sustained in a bus accident. The plaintiff argued the award was too low given her age and the severity of her post-traumatic syndrome, but the court upheld the lower courts' findings that the accident caused only an 18-19% reduction in her life activities. Consequently, the court determined the awarded compensation was realistic and appropriate under the Civil Obligations Act, rejecting the request to reinstate the case.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. ZOO-a; The court must award realistic and appropriate monetary compensation for non-material damages based on the specific circumstances of the case, including the intensity and duration of pain, the degree of reduction in life activities, and the victim's age, rather than granting the full claim if the established causal link is partial.

Keywords

AI generated
tort liability non-material damages bus accident post-traumatic syndrome Civil Obligations Act negligence reduction of life activities

Cited Legislation

AI generated
čl. 200. ZOO-a
čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a
Zbog gore navedenog, a kako se nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a to je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, valjalo je temeljem čl.
čl. 393. ZPP-a
ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2605/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. V., iz R., zastupane po punomoćniku M. Š., odvjetniku iz R., protiv tuženice C. ” d.d. Z., Filijala R., radi naknade štete, zastupane po punomoćnicima B. Š., T. Z.-J. i A. J., odvjetnicima iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 10. lipnja 1998. godine, broj: Gž-620/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 21. siječnja 1998. godine, broj: P-22/96, ispravljena rješenjem od 09. ožujka 1998. godine, broj: P-22/96, u sjednici održanoj dana 08. svibnja 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 33.900,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.

Ujedno je odlučeno da je tuženica dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.004,70 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu navoda revizije, podredno da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Tužiteljica prigovara po svim osnovama prenisko dosuđenoj naknadi, cijeneći da relevantne okolnosti o kojima ovisi visina naknade opravdavaju prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cjelini ili bar u pretežitom dijelu.

Stoga smatra da dosuđena naknada za nematerijalnu štetu i to za fizičke bolove 6.300,00 kn, za strah 5.000,00 kn, te za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 20.000,00 kn ne pruža tužiteljici punu satisfakciju za sve njene tegobe uzimajući u obzir njene godine (37 godina), te činjenicu da je dijelom umirovljena i zbog posljedica štetnog događaja, koji je uzrok ovoj parnici.

Naime, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica povrijeđena dana 24. veljače 1995. godine pri izlasku iz autobusa gradskog prijevoza, kada je vozač autobusa naglo krenuo, a da se prethodno nije uvjerio da su svi putnici izašli iz autobusa, te je tužiteljica uslijed pada zadobila tjelesne ozljede – i to potres mozga, udarac u glavu, vratnu slabinsku kralježnicu, te desni ručni zglob i rame.

Tužiteljici je izvršena imobilizacija vrata Shanzovim ovratnikom, a liječenje provedeno ambulantno.

Kao posljedica potresa mozga dijagnosticiran je postkomocijski sindrom s vrlo izraženim psihičkim nadražajem.

Utvrđeno je nadalje, a na temelju stručnog vještačenja od strane specijaliste liječnika da se kod tužiteljice razvio psihotični poremaćaj anksiozno depresivnog tipa, pa je tužiteljica umirovljena, jer nije bila u mogućnosti obavljati svoj posao.

Vještak je utvrdio da je tužiteljica naginjala psihoorganskoj komponenti najmanje od 1990. godine, da je također 1993. godine doživjela povredu s popratnim neurotskim smetnjama, te da posljedice ove nezgode samo djelomično i to u manjem dijelu su uzrok razvoju slike psihičkog poremećaja, tako da umanjenje životne aktivnosti u vezi opisanih posljedica kako u psihičkoj sferi tako i uslijed tjelesnih ozljeda vještak ocjenjuje, a vezano za spornu nezgodu u visini od 18 do 19%.

Sudovi su u cijelosti prihvatili vještački nalaz, a ni stranke nisu prigovorile takvom nalazu, pa je prema tome i utvrđenje suda, da je sporna nezgoda u opsegu od 18 do 19% smanjila životnu aktivnost tužiteljice.

Utvrđeno je nadalje da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg u trajanju od 11 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 20 dana.

Tužiteljica je trpjela strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg daljnjih 8 dana, s time da je krajnji zaostali strah jednim dijelom iskazan u procjeni umanjenja životnih aktivnosti.

S obzirom na gore navedena utvrđenja odlučnih činjenica, a uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, kao što su jačina i trajanje fizičkih bolova, straha, stupnja smanjenja životnih aktivnosti isključivo uzrokovan ovom saobraćajnom nezgodom, a uzimajući u obzir životnu dob tužiteljice sudovi su i po mišljenju ovog revizijskog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava (čl. 200. ZOO-a – “Narodne novine”, br. 53/91 i dr.) za sve utužene oblike nematerijalne štete tužiteljici dosudili realnu i primjerenu novčanu naknadu, što suprotno mišljenju revidentice je u skladu i s postojećom sudskom praksom.

Utvrđeno je nadalje da je tužiteljica zbog posljedica pretrpljene nezgode prva 4 dana u trajanju od 4 sata dnevno, te daljnjih 15 dana u trajanju od 2 sata dnevno trebala tuđu pomoć i njegu, te i po mišljenju ovog suda dosuđena naknada s tog osnova u iznosu od 600,00 kn je primjerena, a također i naknada za pojačanu ishranu u iznosu od 2.000,00 kn.

Zbog gore navedenog, a kako se nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a to je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 08. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.