Revr-1065/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1065/13-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz M., …, zastupanog po punomoćniku S. P.-L., odvjetniku u M., …, protiv tuženika „H. M.“ d.d. iz M., Š…, zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., …., radi zaštite prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžrs-35/13 od 16. svibnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-301/12 od 17. prosinca 2012., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-301/12 od 20. veljače 2013., u sjednici održanoj 23. rujna 2014.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništeni su kao nedopušteni i nezakoniti Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 006/12 koji je tuženik donio 1. ožujka 2012. te Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 007/12 od 1. ožujka 2012. kojom se tužitelj obvezao obavljati poslove stručnog suradnika u wellnes centru za plaću koja predstavlja umnožak osnovne plaće iz čl. 72. Kolektivnog ugovora i koeficijenta složenosti od 2,67, te je obvezan tuženik vratiti tužitelja na poslove voditelja teniskog centra i za to mu od 1. ožujka 2012. pa ubuduće isplaćivati mjesečnu plaću koja predstavlja umnožak osnovice iz čl. 72. Kolektivnog ugovora sa koeficijentom složenosti 5,50 (st. I. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 2.500,00 kn (st. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti kao neosnovan (st. I. izreke). Tom presudom naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak od 750,00 kn (st. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška davanja odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) koja odredba se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje kao nedopuštenih i nezakonitih Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 1. ožujka 2012. i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2012., te za obavezivanje tuženika vratiti tužitelja na poslove voditelja teniskog centra i za to mu od 1. ožujka 2012. pa ubuduće isplaćivati mjesečnu plaću koja predstavlja umnožak osnovice iz čl. 72. Kolektivnog ugovora sa koeficijentom složenosti 5,50.

Polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, da tužitelju radni odnos nije prestao, da je nakon sporne odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora nastavio raditi kod tuženika na drugom radnom mjestu, slijedi da drugostupanjskom presudom nije odlučeno o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, a niti o utvrđenju postojanja radnog odnosa. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-1513/2000 od 4. veljače 2004. Zato je za dopuštenost revizije mjerodavan vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, koji u ovom slučaju nije ispunjen. Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Tužitelj nije u tužbi kao niti u daljnjem tijeku postupka naznačio vrijednost predmeta spora, niti je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora.

Prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Prema st. 5. čl. 40. ZPP ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. toga članka nije utvrdio vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Kako je prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP revizija dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 200.000,00 kn, a tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva, niti je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st. 4. i 5. ZPP, smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn, pa nije dopuštena revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude.

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 2. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

Zahtjev tuženika za naknadu troška davanja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.

Zagreb, 23. rujna 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.