Rev-932/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 932/14-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Đ., Đ. R. iz Đ., M. B. iz N. Č., D. B. iz K. i M. B. iz Đ., svi zastupani po Draženu Ivaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 3068/2012-3 od 16. siječnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru broj P-723/12-8 od 12. studenog 2012., u sjednici održanoj 25. studenog 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća te se ukidaju nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-3068/2012-3 od 16. siječnja 2014. i presuda Općinskog suda u Daruvaru broj P-723/12-8 od 12. studenog 2012. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

U uvodu navedenom drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom su odbijeni zahtjevi tužitelja koji glase:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da isplati tužiteljima novčani iznos od 1.559.000,00 kn i to kako slijedi:

I.-tužiteljici M. B. iz Đ., s naslova nematerijalne štete novčani iznos od 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate,

II.-tužiteljici Đ. R. iz Đ., s naslova nematerijalne štete novčani iznos od 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, te novčani iznos od 90.000,00 kn s naslova kapitalizirane rente radi gubitka trajnog pomaganja i uzdržavanja od strane pok. oca J. B., sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate,

III.-tužitelju M. B.2 iz N. Č., s naslova nematerijalne štete novčani iznos od 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, te novčani iznos od 90.000,00 kn s naslova kapitalizirane rente radi gubitka trajnog pomaganja i uzdržavanja od strane pok. oca J. B., sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate,

IV.-tužiteljici D. B. iz K. s naslova nematerijalne štete novčani iznos od 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, te novčani iznos od 117.000,00 kn s naslova kapitalizirane rente radi gubitka trajnog pomaganja i uzdržavanja od strane pok. oca J. B., sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate,

V.-tužitelju M. B.3 iz Đ., s naslova nematerijalne štete novčani iznos od 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, te novčani iznos od 162.000,00 kn s naslova kapitalizirane rente radi gubitka trajnog pomaganja i uzdržavanja od strane pok. oca J. B., sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate,

i to sve po stopi zakonske zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da tužiteljima nadoknadi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja I. stupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 46.770,00 kn u roku od 15 dana."

Protiv te drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) ističući da reviziju podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjeve usvoji u odnosu na naknadu štete zbog duševnih bolova radi smrti bliskog srodnika, a u dijelu koji se odnosi na izgubljeno uzdržavanje da presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da obje nižestupanjske presude ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. U predmetnoj reviziji se ističe da se revizija izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, no određeno se ne navodi o kojoj bitnoj povredi je riječ, niti se to može zaključiti iz revizijskih navoda, pa taj revizijski razlog nije uzet u obzir. Ispitujući pobijanu presudu u granicama obrazloženog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je utvrdio da taj razlog postoji.

Predmet ovog spora su zahtjevi tužitelja za naknadu štete prouzročene im smrću J. B. supruga 1. tužiteljice M. B. i oca ostalih tužitelja koji je proglašen nestalim pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Daruvaru broj R1-12/08-15 od 15. rujna 2008. nakon što su ga 18. kolovoza 1991. iz mjesta Đ. nasilno odveli pripadnici srpskih paravojnih formacija i od tada o njegovom životu nije bilo nikakvih vijesti, te je kao dan njegove smrti utvrđen 15. prosinca 1991.

Postojanje odštetne odgovornosti tuženice tužitelj temelji na odredbama Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZOŠTA).

Osporavajući osnovanosti tužbenog zahtjeva tuženica je u postupku pred prvostupanjskim sudom istakla prigovor da predmetna šteta ima karakter ratne štete u smislu odredbama Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj 61/91, 70/91) i Upute za primjenu toga zakona ("Narodne novine", broj 54/93), a osim toga istakla je i prigovor zastare.

Prvi prigovor sudovi nisu raspravljali i ocjenjivali jer su zaključili da je osnovan prigovor zastare i da je stoga tužbeni zahtjev neosnovano neovisno o tome je li predmetna šteta uzrokovana terorističkim aktom.

Obrazlažući postojanje zastare sudovi su zaključili da se na zastaru predmetnog potraživanja primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO), da je taj rok počeo teći 15. prosinca 1991., kojim danom je utvrđena smrt nestalog J. B., da rok teče do 3. veljače 1996. kada je na temelju odredaba čl. 11. i 12. ZOŠTA došlo do zastoja zastarijevanja sve do 31. srpnja 2003., pa da je zastara nastupila 11. lipnja 2004. prije pokretanja ove parnice i prije nego su se tužitelji obratili Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

Revizijskim navodima osporava se zaključivanje sudova da je zastara spornog potraživanja počela teći danom smrti J. B. koji je utvrđen spomenutim pravomoćnim rješenjem o njegovom proglašenju umrlim.

U vezi s tim revidenti se osnovano pozivaju na pravno shvaćanje koje je zauzeto u ranijim revizijskim odlukama ovoga suda broj Rev-471/06 od 27. rujna 2006. i broj Rev- 1318/10-2 od 7. prosinca 2011.

Prema pravnom shvaćanju zauzetom u navedenim, a i drugim revizijskim odlukama ovoga suda, u slučaju proglašenja nestalog umrlim potraživanje naknade štete zbog smrti te osobe počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je ona proglašena umrlim, a ne od dana smrti utvrđenim tim rješenjem.

S obzirom na navedeno shvaćanje i činjenice da je rješenje Općinskog suda u Daruvaru o proglašenju nestalog J. B. umrlim postalo pravomoćno 8. 10. 2008., te da je predmetna tužba podnesena 13. 9. 2011., dakle prije isteka subjektivnog zastarnog roka od tri godine iz čl. 276. st. 1. ZOO, proizlazi da sporno potraživanje nije zastarjelo, pa je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je zbog zastare tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Sudovi se pogrešno pozivaju na objektivni zastarni rok iz st. 2. navedenog članka jer se taj rok primjenjuje samo ako oštećenik nije mogao doznati za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a što ovdje nije slučaj.

Budući da zbog pogrešne primjene materijalnog prava nije raspravljen i ocijenjen tuženikov prigovor da predmetna šteta ne predstavlja ratnu štetu počinjenu aktom terora, u smislu odredbe čl. 1. ZOŠTA već da je riječ o ratnoj šteti, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 25. studenog 2014.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.