Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-243/2013-2 AI generated

Rev-x-243/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-x-243/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika „C. “ d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn - 2545/10-2 od 13. studenog 2012., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 6649/09 od 16. kolovoza 2010., u sjednici održanoj 1. travnja 2015.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-x-243/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači shodno razlozima iznijetim u reviziji.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 243/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika „C. “ d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn - 2545/10-2 od 13. studenog 2012., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 6649/09 od 16. kolovoza 2010., u sjednici održanoj 1. travnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja , ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2545/10-2 od 13. studenog 2012. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6649/09 od 16. kolovoza 2010. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja i tuženik tako obvezan isplatiti tužitelju iznos od 11.000.00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos (izreka pod I. prvostupanjske presude). U više traženom (za iznos od 14.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom) zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 14.096,99 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke. Prihvaćena je žalba tuženika i tako preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke na način da je odbijen kao neosnovan i zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 11.000.00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 500,00 kuna.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači shodno razlozima iznijetim u reviziji.

Neovisno o činjenici da je tužitelj naveo da podnosi izvanrednu reviziju, u konkretnom slučaju je prema vrijednosnom kriteriju, a obzirom na vrijeme podnošenja tužbe (26. studenog 1993.), dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (legitimna očekivanja), pa je ovaj sud reviziju tužitelja razmotrio kao redovnu reviziju. Naime, tijekom postupka je bila utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 110.000.000 HRD, a kada je prema vrijednosnom kriteriju revizija bila dopuštena u predmetima u kojima vrijednost pobijanog dijela presude prelazi 3.000.000,00 HRD.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji,

U predmetnom postupku u kojem je predmet spora zahtjev za naknada štete s osnova pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, a u vezi pretrpljenih povreda u štetnom događaju od 8. prosinca 1991. pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je pravna osnova traženja polica osiguranja sa proširenim osiguranjem tzv. B kombinacije koju su stranke zaključile 5. siječnja 1991. godine,

-da je osigurana svota prema toj polici osiguranja iznos od 1.000.000 din,

- da je tužitelju već isplaćena šteta u visini tadašnjih 4.096.206 HRD dana 5. ožujka 1993. godine, te daljnji iznos od 53.743.587 HRD a isplaćen je prema presudi broj Pn-225/92 od 20. siječnja 1993.

Revizijski navodi se u osnovi svode na pitanje koje se odnosi na iscrpljenost svote osiguranja po proširenoj tzv. "B" kombinaciji , odnosno mogućnosti revalorizacije ugovorene svote osiguranja kod ovog osiguranja (prošireno osiguranje), a koji ugovor o osiguranju je sklopljen u vrijeme važenja Pravila o osiguranju od automobilske odgovornosti tuženika od 1. siječnja 1986..

U pobijanoj presudi drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od pravilnog pravnog pristupa da nema mogućnosti revalorizacije ugovorene svote osiguranja kod tzv. „B“ kombinacije (pravna osnova zahtjeva je polica osiguranja sa proširenim osiguranjem tzv. „B“ kombinacije koju su stranke sklopile 5. siječnja 1991.), jer je ugovor o osiguranju sklopljen na temelju Pravila o osiguranju od automobilske odgovornosti od 1. siječnja 1986. (u daljnjem tekstu: Pravila o osiguranju), a koja pravila to nisu dopuštala (tako i VSRH Rev – 179/10 od 24. veljače 2011., Rev-x – 352/11 od 20. travnja 2011., Rev-x – 489/11 od 7. rujna 2011., Rev – 1226/01 od 22. prosinca 2003. i dr.).

Naime, osiguranje kojim se osiguravajuće pokriće iz čl. 90. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Narodne novine" broj 53/91) proširuje na osobe koje se u smislu odredbe čl. 21. Zakona o osiguranju imovine i osoba ("Narodne novine" broj 53/77 i 10/86), a koji su bili na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (8. prosinca 1991.), ne smatraju trećim osobama ugovoreno je dobrovoljno osiguranje, pa se prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju u okviru tog ugovora o osiguranju – police osiguranja i pravila osiguranja osiguravatelja.

Uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti sastavni su dio ugovora o proširenom osiguranju, pa se prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju u okviru police osiguranja i pravila osiguranja tuženika koja su se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju. Prema tim Pravilima o osiguranju, osiguravatelj je u obvezi naknaditi štetu do iznosa ugovorene svote osiguranja, a svota osiguranja za prošireno osiguravajuće pokriće je samostalna i neovisna o svoti osiguranja za temeljno osiguranje. Njena visina utvrđena je svotom osiguranja u polici osiguranja od automobilske odgovornosti (čl. 17. st. 3. u vezi s odredbom čl. 5. Pravila o osiguranju). Dakle, kako se radi o ugovornom osiguranju, prava i obveze koje nastaju iz tog ugovora prosuđuju se u okviru ugovora i Pravila o osiguranju tuženika, a njima nije predviđena revalorizacija ugovorene svote osiguranja za prošireno osiguravajuće pokriće. Drukčija je pravna situacija nastupila tek 1. travnja 1992. kada je tuženik izmijenio odredbe Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti na način da je istima određeno da će se iznos osiguranja za prošireno osiguranje revalorizirati na način kao i za iznos osnovnog pokrića (čl. 1. st. 5. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika). Na temelju toč. 4. Uvodnih odredaba Pravila o osiguranju, koja čine sastavni dio ugovora o osiguranju, ugovorena svota osiguranja predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sva davanja po jednom štetnom događaju. Dakle, citiranim Pravilima o osiguranju tuženika nije predviđena revalorizacija svote osiguranja od automobilske odgovornosti, pa slijedom tog nema ni revalorizacije svote osiguranja za prošireno osiguranje u smislu odredbe čl. 17. st. 8. tih Pravila.

Obzirom na daljnje revizijske navode valja reći da nižestupanjski sudovi nisu pravilno u primjeni odredbe čl. 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Sl. l. br. 24/76), a koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, limit obveze osiguratelja utvrdili prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju. Naime, u utvrđivanju limita obveze osiguratelja, iznos štete prema kojem se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava se tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, a nenovčana imovinska šteta i neimovinska šteta utvrđuje se prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja, dok se kod ocjene limita odgovornosti po osnovu naknade imovinske štete u obliku novčane rente visina štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema cijenama u vrijeme nastanka štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad visina štete prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na prethodno navedeni način veći od osigurane svote, osiguratelj je dužan naknaditi dio štete prema razmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete, s tim da se zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju bez obzira na limit osiguranja.

Dakle, u konkretnom slučaju sud treba utvrditi kolika bi bila nematerijalna šteta prema kriterijima u vrijeme nastanka prometne nezgode, te ako je bilo nenovčane materijalne štete koliko bi ona iznosila prema cijenama u vrijeme nastanka prometne nezgode te tako cijeniti da li utvrđeni iznos štete prelazi iznos osigurane svote, a kako je to prije navedeno. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u svezi s načinom utvrđivanja je li iscrpljena svota osiguranja činjenično stanje nije pravilno utvrđeno to nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. travnja 2015.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.