I Kž-629/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-629/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Josipa Budinskog, Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća, te sudskog savjetnika Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 15. lipnja 1999. godine, broj: K-35/99-44, u sjednici održanoj 21. kolovoza 2001. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Uslijed odluke u toč. I. žalba opt. I.M. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. I.M., zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ-a, opisanog u njezinoj izreci. Na temelju odredbe tog članka optuženik je za navedeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, te u skladu s odredbom čl. 63. st. 1. KZ-a određeno je da mu se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 02. travnja 1999. do 15. lipnja 1999. godine.

Na temelju odredbe čl. 80. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja opojne droge marihuane.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 1. ZKP optuženik je osuđen na naknadu troškova kaznenog postupka i to troškova vještačenja u iznosu od 5.867,71 kn i paušalnu svotu od 500,00 kn.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik i optuženik putem branitelja. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da je preinači i optuženiku izreče kaznu zatvora u dužem trajanju.

Optuženik se žali zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud pobijanu presudu preinači, te da mu izreče blažu kaznu i u cijelosti oslobodi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u podnesku od 08. listopada 1999. godine, broj:

DOKŽ-1346/99, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a uslijed toga žalba optuženika je bespredmetna.

Državni odvjetnik nije u pravu kada prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, jer, protivno njegovim žalbenim navodima, izreka presude nije proturječna razlozima, niti su ti razlozi nejasni ni proturječni. Naime, prvostupanjski sud je ocjenom iskaza optuženika i svjedoka S.M. utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a, a ne kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a koje mu je državni odvjetnik stavio na teret. Za taj činjenični zaključak prvostupanjski sud je iznio razloge. Međutim, drugo je pitanje da li su ti razlozi prihvatljivi, što spada u ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Iz sadržaja žalbe državnog odvjetnika vidljivo je da se u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa će se ti žalbeni prigovori ocijeniti u nastavku. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP po službenoj dužnosti ispitao pobijanu presudu u pogledu postojanja ostalih bitnih postupovnih povreda iz toč. 1. i povrede kaznenog zakona iz toč. 2. tog članka te nije našao njihovo postojanje.

Međutim, državni odvjetnik je u pravu kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Optuženik je u prvom svom iskazu, datog u policiji u prisutnosti branitelja iskazao da je od S.M., na ime naknade za isporučenu opojnu drogu marihuanu dobio jedan video rekorder kao i stan na korištenje. S obzirom da davanje opojne droge drugoj osobi uz naknadu bilo koje vrste zapravo predstavlja prodaju, optuženik je svojim postupanjem isporukom droge svjedoku S.M. uz navedenu naknadu ostvario bitno obilježje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a. Osim toga optuženik je iskazao da je u tri navrata iz Njemačke donosio opojnu drogu marihuanu, dva puta oko 500 grama, a zadnji, treći puta 671 gram, a ta zadnja količina stavlja mu se na teret u ovom postupku.

Kako je iskaz optuženik dao u policiji u prisutnosti branitelja, s procesno pravnog stajališta njegov iskaz je valjan dokaz, pa je za sada preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik donosio drogu iz Njemačke samo za osobne potrebe, jer je u prvom iskazu određeno naveo da je od svjedoka S.M. kao naknadu za datu drogu dobio video rekorder i stan na korištenje. Okolnost da je on tijekom glavne rasprave promijenio iskaz i naveo da od S.M. za predanu drogu nije dobio ni video rekorder ni stan na korištenje, nije dovoljno kritički ocijenjena. Njegovo objašnjenje za promjenu iskaza datog u policiji, s posebnim psihičkim stanjem, za sada se ne može prihvatiti kao logično, jer optuženik i ne tvrdi da je u policiji prema njemu primijenjena bilo kakva sila, prijetnja ili druga slična sredstva da bi se došlo do njegove izjave. To tim više što je optuženik na glavnoj raspravi iskazao da se u nekoliko navrata susreo sa S.M., te da su zajedno pušili marihuanu, iako te činjenice S.M. poriče.

Osim toga iskazi optuženika, svjedoka S.M. i svjedoka I.M. o okolnostima u vezi video rekordera nisu suglasni. Naime, na zapisniku od 08. travnja 1999. godine (list 41) svjedok S.M. je iskazao da ga je iz Njemačke nazvao optuženik i poručio mu da će mu jedan mladić donijeti video rekorder za njega, te da je optuženik i došao isti ili slijedeći dan iz Njemačke i uzeo ga iz njegovog stana. No, u iskazu na glavnoj raspravi (list 81) svjedok S.M. navodi da mu je optuženik prije odlaska u Njemačku rekao da će doći jedna osoba i ostaviti video rekorder za njega, te da će doći naknadno i uzeti ga. Međutim optuženik je na glavnoj raspravi iskazao da ga je, dok se nalazio u Njemačkoj telefonom nazvao brat i rekao da može po povoljnoj cijeni kupiti video rekorder, na što je optuženik pristao i rekao mu da ga ostavi kod obitelji M. Dakle, o načinu na koji je optuženik došao do video rekordera postoji više suprotnih verzija, koje prvostupanjski sud nije savjesno i kritički ocijenio. S obzirom na navedeno, za sada nije pravilan ni prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kako je obrana optuženika, dana tijekom glavne rasprave uvjerljiva i logična, jer da je potvrđena iskazima drugih svjedoka. Takav zaključak ne proizlazi iz utvrđenog stanja stvari, odnosno iz iskaza navedenih svjedoka, S.M. i I.M.

Nadalje, i nesporna okolnost da je svjedok S.M. optuženiku dao na korištenje stan, nije savjesno ocijenjena. Budući da iz utvrđenog stanja stvari, iskaza svjedoka M.V. proizlazi da je on iznajmio stan S.M. za 300 DEM mjesečno, postavlja se pitanje, zašto bi on besplatno taj stan dao na korištenje optuženiku, koji ga je, prema svom iskazu koristio oko dva mjeseca (list 6). S obzirom da je optuženik kroz navedeno vrijeme mogao neograničeno koristiti navedeni stan, nije pravno relevantno koliko ga je stvarno koristio.

Međutim sve navedene okolnosti u vezi video rekordera i korištenja stana prvostupanjski sud nije savjesno ocijenio pa je, za sada, preuranjen njegov zaključak kako svjedok S.M. optuženiku nije dao navedene stvari kao naknadu za isporučenu opojnu drogu, pa slijedom toga, za sada i činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Zbog navedenog osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenom žalbenih navoda državnog odvjetnika utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, na temelju odredbe čl. 388. st. 1. ZKP ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a uslijed toga žalba optuženika je bespredmetna.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud je dužan otkloniti istaknute nedostatke tako da će ponovno izvesti sve provedene dokaze, te ih u skladu s odredbom čl. 351. st. 2. ZKP-a savjesno ocijeniti, svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, a također raspraviti i sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj drugostupanjski sud u ovoj odluci. Na temelju toga treba utvrditi pravno relevantno činjenično stanje za donošenje nove zakonite i pravilne presude koju je dužan valjano obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.