Rev-39/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 39/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Nenada Perina i Gordane Matasić-Špoljarić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz Z., kojega zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Kninu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1189/09 od 2. studenoga 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kninu poslovni broj I P-268/09 od 4. lipnja 2009., u sjednici održanoj dana 30. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Kninu je presudom I P-268/09 od 4. lipnja 2009. naložio tuženici isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog nemogućnosti raspolaganja obiteljskom kućom u K., …, za razdoblje od 1. studenoga 1999. do 1. studenoga 2002. iznos od 33.372,00 kn sa zateznim kamatama pobliže označenim u st. I. izreke i uz naknadu troška postupka u iznosu od 8.845,00 kn.

Županijski sud u Šibeniku je presudom poslovni broj Gž-1189/2009 od 2. studenoga 2009. potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, navodeći u suštini kao pravno pitanje: - utvrđuje li se visina naknade štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnine, koja je dana na privremeno korištenje trećim osobama na temelju Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom („Narodne novine“, broj 73/95, 7/96 i 100/97) prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o visini naknade vlasnicima za pretrpljenu štetu od 17. travnja 2003. ili prema tržišnoj vrijednosti nekretnine? Revident dalje navodi da o tom pitanju revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a da Županijski sud u Šibeniku ima različito shvaćanje u pojedinim predmetima, te ističe kako se radi o predmetu broj Gž-1805/06 od 12. listopada 2009., u kojem je sud utvrdio visinu naknade štete prema Odluci Vlade Republike Hrvatske, a ne prema prosječnoj cijeni najma stana u gradu Kninu. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, na koju se poziva tuženica, propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana primjerice ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

U st. 3. istog članka propisano je da u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana.

Iz sadržaja revizije proizlazi da tuženica smatra kako su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 27. st. 4. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“, broj 26/03 – pročišćeni tekst) kada su naložili tuženici da tužitelju iz osnova naknade štete zbog nemogućnosti korištenja svojom imovinom u razdoblju od 1. studenoga 1999. do 1. studenoga 2002. isplati iznos od 33.372,00 kn dok je isti Županijski sud u Šibeniku presudom poslovni broj Gž-1805/06 od 12. listopada 2009. potvrdio presudu Općinskog suda u Kninu poslovni broj P-559/04 od 13. lipnja 2006. kojom je određeno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu naknade štete po Uredbi Vlade Republike Hrvatske 7,00 kn po 1m[2] .

O postavljenom materijalnopravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima (Rev-484/07 od 4. veljače 2009., Rev- 1029/06 od 12. studenoga 2008. koje su objavljene na internetskim stranicama), a presuda drugostupanjskog suda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (a koje je u skladu i sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazanim u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-195/06 od 18. lipnja 2000. i U-III-1192/05 od 25. rujna 2008.) je da polazeći od legitimnog cilja zbog kojeg je podnositeljima bilo ograničeno pravo vlasništva nekretnine te načela razmjernosti, visina naknade mora biti određena u razumnoj vezi s vrijednošću nekretnine, u čijem korištenju su vlasnici ograničeni. Dakle, sudovi se ne mogu pozivati na odluku Vlade Republike Hrvatske od 17. travnja 2003. kojom je Vlada utvrdila visinu naknade za štetu koja će se isplaćivati vlasnicima, jer navedena odluka ne predstavlja opći normativni akt obvezujućeg karaktera. No, sve to, prema ocjeni suda, ne daje pravo podnositeljima na naknadu u visini tržišne vrijednosti.

U konkretnom sporu sudovi su utvrdili visinu naknade štete razmjerno ograničenju vlasničkih prava tužitelja, uzimajući kao okvir prosječnu mjesečnu cijenu najma stana sukladnih karakteristika predmetnom stanu, što se ne može smatrati naknadom tržišne vrijednosti nekretnine.

Na revizijske navode se ističe da u slučaju postojanja razlike u pravnim shvaćanjima glede primjene zakona između pojedinih vijeća odnosno odstupanja pojedinog vijeća od ranije pravnog shvaćanja na razini jednog suda, to pitanje se ima raspraviti na sjednici odjela tog suda, sve na temelju odredbe čl. 35. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07 i 122/10), te to nije razlog za izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP, a kako to revidentica pogrešno smatra.

Kako je drugostupanjska odluka utemeljena na pravnom shvaćanju revizijskog suda, to postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP odbaciti reviziju tuženice kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 30. ožujka 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.