I Kž-696/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-696/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić, Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić Jergović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih I. F. i T. V., zbog kaznenih djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 21. lipnja 1999. godine, broj K-111/98, u sjednici održanoj 18. srpnja 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Laze Pajića,

r i j e š i o j e:

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženih I.F. i T.V., ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I.F., nakon kaznenog postupka koji je proveden radi kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRZ u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz nehaja opisano u čl. 101. st. 2. KZ-a, te je temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. U izrečenu kaznu uračunato mu je vrijeme koje je proveo u pritvoru od 24. studenog 1997. do 12. prosinca 1997. godine.

Istom presudom proglašen je krivim i T.V. da je počinio kazneno djelo iz čl. 331. KZ, te mu je za ovo kazneno djelo temeljem istog zakonskog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, a zatim temeljem čl. 67. KZ-a, prema ovom optuženiku primijenjena je uvjetna osuda i to na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženik u roku od jedne godine ne počini neko novo kazneno djelo.

Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, prvostupanjski sud je temeljem čl. 90. st. 1. u svezi s čl. 87. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP, obavezao optužene I.F. i T.V. da solidarno plate sudu na ime troškova kaznenog postupka 19.300,00 kn, te paušalni iznos od po 500,00 kn svaki.

Protiv citirane presude, ali samo u odnosu na opt. I.F. za kazneno djelo opisano pod točkom I. izreke presude, žalbu je podnio državni odvjetnik žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno da presudu preinači na način da izrekne kaznu zatvora s duljim vremenskim trajanjem.

Žalbu je po svome branitelju odvjetniku A.S., podnio je i opt. I.F. pobijajući presudu u odnosu na kazneno djelo za koje je proglašen krivim, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno podredno da se presuda preinači.

Optuženi T.V. podnio je žalbu po svome branitelju, odvjetniku mr. D.M., pobijajući navedenu presudu u odnosu na kazneno djelo za koje je proglašen krivim, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da ista bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U odnosu na izjavljene žalbe nisu podneseni odgovori.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba državnog odvjetnika i opt. I.F. i T.V. su osnovane.

U pravu je državni odvjetnik kada presudu u točki I. izreke pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud, kako to s pravom ističe državni odvjetnik, nije s dovoljnom pažnjom cijenio provedene dokaze. Pri tome valja posebno istaći iskaz vještaka medicinske struke o utvrđenju, na temelju tragova pronađenih oko ulazne rane, da je sporni projektil koji je pogodio u ovom kaznenom djelu oštećenika, ispaljen «najvjerojatnije sa distance». U tumačenju ovoga pojma prvostupanjski sud se zadovoljava iznesenim mišljenjem vještaka balističke struke, što u svakom slučaju nije u domeni njegovog stručnog znanja, već upravo vještaka medicinske struke, koji je ovo utvrđenje i iznio.

čki isključuje kao moguće istinite iskaze svjedoka Prvostupanjski sud također nekriti

S.G. i D.K., koji su kako su, sami iskazivali, promatrali sam događaj. I u tome dijelu sud prihvaća ocjenu vjerodostojnosti iskaza ovih svjedoka kako ju je naveo vještak balističke struke, iznoseći svoje zaključke o tome što je koji od ovih svjedoka mogao vidjeti, a bez da je sam sud, iako je bio na rekonstrukciji, proveo dokaz radi utvrđenja što je koji od ovih svjedoka doista i mogao vidjeti.

Također, s pravom u žalbi ističe državni odvjetnik da sud nije posebno analizirao iskaze samog optuženog F., niti ga je doveo u vezu sa ostalim izvedenim dokazima kada je, govoreći o položaju tijela oštećenika u ovom kaznenom djelu, na raspravnom zapisniku od 12. veljače 1999. godine izričito naveo da u trenutku opaljenja pištolja koje je uslijedilo, kako to sud utvrđuje, zbog udara po ruci optuženika od strane oštećenika, tijelo oštećenika bilo «potpuno uspravno» i da je «glavu držao normalno». Dakle, sam optuženik ne govori ništa o navodnom sagibanju glave i pognutom položaju tijela oštećenika, koju konstataciju utvrđuje isključivo i samo vještak balističke struke, pokušavajući time objasniti oštećenje na fasadi koje je pronašao upravo sam vještak i to jednu godinu i četiri mjeseci nakon događaja, te utvrđenje vještaka medicinske struke da je smjer strijelnog kanala išao od naprijed prema natrag horizontalno kroz glavu oštećenika.

Sve ovo nedvojbeno ukazuje da je činjenično stanje u odnosu na točku I. pogrešno, a dijelom i nepotpuno utvrđeno, te se žalba državnog odvjetnika u tome dijelu ukazuje potpuno opravdanom.

Također, u pravu je i opt. I.F., kada u svojoj žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, kada sud utvrđuje da je on projektil ispalio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, ali olako držeći da do nje neće doći. Naime, ako sud utvrđuje da je do ispaljenja projektila došlo isključivo zbog udara oštećenika po ruci optuženika, tada je nejasno u čemu bi se sastojala svijest o mogućnosti povređivanja oštećenika, kada optuženik, kako se to ističe u žalbi, postupajući u svojstvu djelatnika policije, obavlja, kako žalba tvrdi «dužnu intervenciju». Prema tome i u odnosu na ovu okolnost činjenično stanje je nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno, jer prvostupanjski sud, kako je ranije navedeno, apsolutno prihvaća iskaz opt. F. o tome kako je došlo do ispaljenja projektila, ali istovremeno potpuno zanemaruje okolnost službenog svojstva optuženika, ako je ono postojalo, te utvrđenje u čemu bi se sastojala njegova svijest obzirom na u obrani istaknuto svojstvo optuženika, o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, te olakom držanju da do nje neće doći.

Također, u pravu je i opt. T.V. kada prvostupanjsku presudu pobija, za djelo pod točkom II. izreke presude, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud svoja utvrđenja za ovo kazneno djelo temelji na iskazu oštećenog B., ne analizirajući njegov iskaz u svezi s ostalim provedenim dokazima. Za sam izlazak iz lokala oštećenika, sud utvrđuje da je isti uslijedio zbog straha oštećenika za instrumente i vlastiti život, dok sam oštećenik u istrazi govori da je iz lokala izašao «kao ovca», a na glavnoj raspravi kaže da je izašao iz lokala jer ga je opt. V. «tjerao van». U odnosu na ovaj trenutak ostali svjedoci koji su vidjeli izlazak iz lokala govore o načinu izlaska iz lokala, gdje, kako navode, na poziv optuženika oštećeni odmah ustaje i izlazi van, a optuženik odmah za njim, a što djeluje kao da bi se moglo raditi o pozivu optuženika na obračun sa oštećenikom, a koji poziv da bi on izlazeći iz lokala i prihvatio.

U daljnjoj dinamici događaja, kako s pravom ističe opt. V. u svojoj žalbi, sud ne analizira tvrdnje oštećenika kako ga je optuženik po izlasku iz lokala odmah uhvatio za gornji dio tijela, te čak potrgao dio košulje, te odmah izvadio pištolj i repetiravši ga podigao usta cijevi do njegovog čela, nakon čega da bi uslijedilo hrvanje među njima, tijekom kojega da je optuženik ispalio dva projektila. Naime, ovakvoj tvrdnji ošećenika, koju je sud bez posebne analize prihvatio kao istinitu, suprotstavljen je iskaz svjedoka K.D., koji je kako navodi ovaj svjedok, izašao iz lokala odmah iza optuženika i oštećenika, pretpostavljajući da će među njima uslijediti tuča. On i iskazuje kako su se opt. V. i oštećenik doista i potukli, te da ih je on rastavio, opisavši na zapisniku kod istražnog suca kako je to učinio, ističući da je optuženik ćenik počeo bježati, a optuženik držeći tek tada izvadio pištolj i repetirao ga, a na što je ošte

ruku višlje od ramena pucao u zrak u pravcu gdje je oštećenik trčao. Ovu razliku sud ne analizira, niti analizira navod oštećenika o mogućnosti vađenja pištolja, njegovog repetiranja, za što su potrebne dvije ruke i podizanja usta cijevi do visine čela oštećenika, a sve u vrijeme dok optuženik drži oštećenika tako snažno da se ovaj ne može osloboditi.

Izloženo ukazuje, prema mišljenju ovoga suda, da je doista činjenično stanje i u točki II. izreke presude također pogrešno utvrđeno, kako to opravdano tvrdi optuženi V. u svojoj žalbi, te će sud u ponovnom postupku sa potrebnom pažnjom, nakon što provede sve potrebne dokaze, izvršiti njihovu analizu i tada utvrditi kakav je doista bio slijed događanja, te da li su se u tom slijedu događanja ostvarila obilježja kaznenog djela, kako je ono stavljeno na teret optuženiku optužbom. U toj analizi sud će posebnu pažnju obratiti i valjano obrazložiti, obzirom na promjenu zakonu koja je uslijedila nakon počinjenja radnji opisanih kao kaznenog djela, koji zakon valja primijeniti i zašto, te ostvaruju li se sva obilježja kaznenog djela zakona koji treba primijeniti.

U ponovljenom postupku sud će, odlučujući o troškovima istoga, razlučiti koji troškovi se odnose na svakog od pojedinih optuženika i sukladno odluci o krivnji odlučiti o istima.

Budući da prvostupanjski sud nije, kako je već gore navedeno, potrebnom pažnjom analizirao obrane optuženika, te ostale izvedene dokaze, a za ispravno utvrđenje izostala je i ocjena svih dokaza u međusobnoj povezanosti, to je doista, za sada, činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

U ponovljenom postupku, ali kako je prethodni prvostupanjski sud već određeno zauzeo stav o vjerodostojnosti pojedinih izvedenih dokaza, ovaj puta pred potpuno izmijenjenim vijećem, sud će otkloniti navedene nedostatke, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, te po potrebi i nove, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno i obrane optuženika, tako i sve dokaze u njihovoj ukupnosti i povezujući ih s obranama optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Iz svega izloženog, na temelju čl.388. st. 1. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. srpnja 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v. r.

Katica Jelić, v. r.